Proveli smo tri prekrasna dana u Žminju, iskusili dovoljno da poželimo ostati, a okuse koje smo ponijeli kući smo odmah odlučili upakirati u jelo koje ćemo često spremati – žminjske lazanje!
Kad dođete u Žminj, morate se samo prepustiti i ovo će vas malo mjesto odvesti na veliko gastronomsko putovanje, a sigurni smo da ćete se vratiti punih ruku žminjskih divota. I onda ih treba ubaciti u neka nova jela i pustiti inspiraciji da odradi svoje.
Mi smo bili inspirirani tjesteninom koju smo jeli u konobi Puli Pineta te smo definitivno odlučili naše jelo zapakirati u neku domaću tjesteninu. Moralo se tu naći i sira Mljekare Latus, a neizbježne istarske kobasice i pršut smo ponijeli iz Žminjskih gušti.
No, zvijezda ovih lazanja su zapravo bili vrganji, ni manje ni više već oni žminjski. Naime, momci iz genijalne žminjske pizzerije Ulika u kojoj se pizze jedu s lokalnim namirnicama, nekako su namirisali našu ljubav prema ovog kralju gljiva te nas iznenadili s paketom vrganja. Kao da su znali da nam je propao plan za izlet u šumu koji smo planirali da bismo našli svoje vrganje.
Oduševljene i sretne su nas jedva otjerali iz Žminja, a da bi okus tog puta potrajao, morali smo osmisliti recept. Tjestenina, sirevi, istarske kobasice i vrganji – ma zvalo je na lazanje i slojeve Žminja u jednoj zagrebačkoj kuhinji.
Potrebno vam je:
Za tjesteninu:
- 3 jaja
- 300 grama brašna
- 3 žlice maslinovog ulja
Za bešamel:
- 3 žlice maslaca
- 3 žlice oštrog brašna
- 700 ml mlijeka
- sol, papar
- muškatni oraščić
- 100 grama polutvrdog sira
- sitno sjeckani peršin
Za umak s vrganjima:
- 1 glavica ljutike ili mladog luka
- 2 češnja češnjaka
- 2 žlice maslaca
- malo maslinovog ulja
- 300 grama svježih vrganja
- 1 dcl bijelog vina
- majčina dušica
- peršin
- sol
- papar
- 100 grama istarske kobasice
- 100 grama pršuta
Naravno, krenuli smo od tjestenine koju smo zamijesili od 3 jaja i 300 grama brašna, a da bi je malo zamastili, dodali smo i maslinovog ulja. Nismo dodavali sol jer smo naslutili da će biti viška tjestenine pa smo htjeli da potraje još koji dan do ubacivanja u juhu.
Zamijesili smo čvrsto tijesto te ga pustili pola sata u frižideru. Nakon toga smo ga izvadili i valjali na tanke plahtice tijesta uz pomoć mašine za tjesteninu. Moramo vam priznati, nekad nam je lakše izvaditi valjak nego se boriti s mašinom, ali ovaj smo put odlučili dati si truda pa smo tijesto razvaljali do sedmice na našoj mašini.
Pustili smo da odmara tako dok smo se mi bavili umacima.
Dobar bešamel je beskrajno teško napraviti, no s vremenom, svaki je sve bolji i bolji. Otopili smo dvije – tri žlice maslaca i dodali mu isto toliko žlica brašna. Miješali smo pjenjačom dok smo ulijevali toplo mlijeko i to, naravno, ono iz Latusa koje smo ponijeli iz žminjske butige.
To miješanje može biti naporno, ali neophodno je da bismo izbjegli grudice i da dobijemo nježan i svilenkasti umak. Začinili smo ga soli, paprom i muškatnim oraščićem te mu (u potpunosti neobavezno, ali mi to tako volimo), dodali sitno sjeckani peršin i naribani sir, opet Latusov polutvrdi sir koji se savršeno otopio i obogatio ovaj umak.
Onaj drugi, od vrganja je ipak zahtijevao manje pripreme. Na malo maslaca smo prodinstali sitno sjeckanu ljutiku. Kad je poprimila boju, dodali smo joj isto tako sitno sjeckani češnjak i vrganje. Gljive vole masnoću i papar pa smo ih odmah zalili s još maslinovog ulja te začinili svježe mljevenim paprom i soli. Ulili smo decilitar bijelog vina i pustili da se tako dinsta dok vrganji nisu omekšali. Dodali smo im svježi peršin i majčinu dušicu i mogli smo krenuti na sastavljanje naših lazanja.
Pršut i kobasice smo ponijeli iz Žminjskih gušti, a bome ćemo morati brzo po nove zalihe jer ove kobasice samo nestaju iz hladnjaka. Za ovaj smo recept sitno isjeckali meso, čisto da pusti svoj šmek na ove lazanje.
U protvan smo izlili malo bešamela i na njega slagali jedan red kora. Dodali smo na kore vrganje, posipali ih sitno sjeckanom kobasicom i pršutom te zalili bešamelom. Na bešamel smo posipali ribani sir i to, naš osobni favorit Mljekare Latus – Veli Jože – zreli sir koji zove na još, a najslađi je uz čašu malvazije.
Ponovili smo još dva reda vrganja, bešamela, mesa i sira te završili sa zadnjom korom koju smo bogato zalili bešamelom i još jednom posipali sirom.
Jedino je preostalo ubaciti ove lazanje u pećnicu zagrijanu na 180 °C i peći otprilike 40 minuta ili dok ne vidite da su lazanje poprimile onu prekrasnu zapečenu koricu zlatne boje. Moramo vam priznati da ove fotografije uopće ne laskaju receptu, okus je bio savršen, a ove bogate lazanje smo jeli čak i drugi dan hladne i bile su nam još finije!
Naravno, ove sve žminjske divote koje smo u ove lazanje utrpali možete zamijeniti s nekim drugim proizvodima, ali nemojte propustiti posjetiti ovo šarmantno mjesto u Istri i razmaziti svoje okusne pupoljke proizvodima njihovih lokalnih proizvođača. Nećete požaliti!
Dobar vam tek!
