Kad mi netko kaže Ribarska fešta, rijetko je to asocijacija na frišku ribu, a više na užeglo ulje u kojem se prže srdele upitne kvalitete, skupo pivo i ćevapi te pomfrit. Nikad nisam naletjela na ribarsku feštu koja je bila dobro organizirana, puna odlične hrane koju želimo zapravo prezentirati turistima i atmosfere zbog koje će poželjeti doći nazad. Do Vrsara.
Teško si je priznati, ali često pomislim kako Hrvatska nije baš na dobrom putu što se turizma tiče, ali i gostiju koje privlači. Jelo koje prosječan turist na našoj obali povezuje s Lijepom našom su, nažalost, ćevapi. Nerijetko se oni okreću i na tim ribarskim feštama koje imaju tako velik potencijal da pokažu najbolje od lokalnih ugostitelja i proizvođača. Prilika je to koju nitko ne bi smio propustiti, no unatoč tome, rijetko tko je u punom potencijalu iskorištava.
Opet, Vrsar tu pokazuje odličan primjer i zato smo se uputili na njihovu Ribarsku feštu koja je trebala biti održana prošli petak, no zbog lošeg vremena je odgođena za subotu pa smo i mi naš boravak u ovom gradiću produžili za jedan dan. Kad smo već putovali par sati previše po najvećoj gužvi da bismo stigli na vrijeme, nismo odustajali od ideje da prisustvujemo ovom događaju o kojem smo do sad samo čitali na društvenim mrežama i u medijima.
Još jedan primjer dobre prakse je sam rad Turističke zajednice Vrsar. Sam je početak sezone, njihov ured radi od jutra do navečer, a svjedočili smo tome i tijekom fešte kad su nas otpratili s veselja tik prije ponoći. Još uvijek su u tom trenu odgovarali na upite svojih gostiju, čak i kad su oni bili nama promatračima itekako smiješni, i to sve s osmijehom na licu bez pokazivanja trunke umora. Moj blagi PTSP koji vučem od komunikacije s mnoštvom turističkih zajednica po našim otocima u sklopu Ribinog projekta RokOtok se pomalo počeo povlačiti kad sam vidjela da se može. Još se živo sjećam kad mi je direktor jedne turističke zajednice na popularnom otoku južne Dalmacije u petak u 11:45 rekao da je on sad na marendi pa da ne može pričati, a vikendom ne radi pa se čujemo u ponedjeljak. Usred sezone, na otoku na kojem je priljev gostiju ogroman. Razveselilo me kad sam vidjela da Turistička zajednica Vrsara zaista svim srcem radi svoj posao, a direktorica Klara svojom proaktivnošću diže ponudu i stvara primjer koji treba slijediti, uz svu pomoć Lenke i Danijela koji s istim žarom pristupaju poslu i zajednici. Nećete tamo osjetiti da su vam dostupni samo sunce i more. O tom ću još više pisati u drugom tekstu, a ovo je zaista iskreni hvalospjev Ribarskoj fešti koja je sve osim dosadne, loše ponude srdela prženih u prošlogodišnjem ulju.
Ribarska je, kao što sam rekla, bila najavljena za petak, no zbog najave lošeg vremena, odgođena je za dan kasnije. U subotu se lakše disalo pa smo s veseljem dočekali druženje u 19 sati na vrsaranskoj rivi. Naime, iako smo mislili da će sama fešta početi kasnije, ovdje itekako dobro poznaju svoje goste koji večeraju ipak nešto ranije pa su redovi pred štandovima već kad smo mi stigli, u 19:15 bili poduži.
View this post on Instagram
Štandova s hranom je šest, svi su tematizirani i svi su „uniformirani“. Svatko ima svoj banner s oznakom što prodaje, tablu s pločom na kojoj je čitko ispisana ponuda na više jezika, svi su odjeveni u simpatične mornarske majice i svi su redom nasmijani i vedrog duha. Na ovimsu štandovima strogo zabranjeni pomfrit i ćevapi. Nema čak ni ajvara kojeg je jedna gošća pokušala naručiti uz pržene srdele, a ponudu se trude drže raznolikom, kreativnom i na nivou istarske kulture kojom se zajednica ponosi.
Šest punktova koji mame podijeljeni su na bijelu ribu, plavu ribu, školjke, pržene morske plodove te lignje, sipe i hobotnice.
Iako smo odlučili prvo prošetati i pogledati ponudu pa se tek onda baciti na isprobavanje, čim smo došli do prvog štanda s prženim čudesima, toliko su mi se oči raširile da se gospodin iza friteze smilovao i dao nam pržene kapešante na degustaciju. Osim njih, tu su bile frigane girice, lignje, srdele, repovi od kozica, okruglice od tune, panirani oslić, gamberi, te već spomenute jakobove kapice. Štand vode dvije sestre Tena i Tea, a ribar je tata Ante Juran koji je zadužen za nabavu.
Važno je spomenuti da na svakom štandu kuhaju pravi entuzijasti, ribari i njihove obitelji i svi oni koji su na neki način vezani uz more, ali nemaju svoje restorane već su sad već postali specijalizirani za ovaj vrsaranski street food kojeg si sanjamo svaki put kad odemo na našu obalu.
Ante drži još jedan štand, i to onaj s plavom ribom, a prevladavaju jela s tunom – burger, ražnjići s povrćem ili klasični tuna steak.
Dosta nam je posjetitelja izreklo hvalospjeve na račun još jednog štanda s plavom ribom koji drži Mirjana Žiković. Njeni specijaliteti sa srdelom su već nadaleko poznati pa je i red do nje veći. I ona s osmijehom na licu i uigranim timom savršeno slaže tanjure koji su puni njenih kreacija – od pohane srdele, do polpeta od plave ribe, paštete od tune, njoki sa srdelama pa do našeg favorita – punjenih srdela. Punjene su parmezanom, limunom, kruhom, češnjakom i peršinom, a Mirjana je podijelila s nama da je usavršila dobru pripremu koja je, znamo svi, pola posla, pa sama fešta protekne zaista u dobrom raspoloženju, bez nervoze.
Za specijalitete od glavonožaca, odnosno od lignji, sipa, hobotnica zaslužni su Roberto i Irena Deak. Kod njih možete isprobati ražnjiće od lignji i sipa, pečene lignje, pržene lignje te pečene krakove od hobotnice. Jela na žaru vješto pripremaju Goran i Boris, dva profesionalna kuhara, a prste smo polizali nakon njihovih krakova od hobotnice.
Ništa bez školjki, a ogromne teće pune dagnji privlačile su poglede. Štand vodi Ranka Pavišić te kod nje možete probati dagnje na buzaru, pljukance s kaneštrelama, šparogama i domaćim kozicama, kapešante na grilu, a ovom je prigodom baš ona spremala i pravu vrsaransku buzaru. Naime, brudet je jedino jelo koje priprema svaki štand no u pripremi se izmjenjuju pa je tako svaki put na redu drugi štand. Tako je ovaj put Ranka bila zaslužna za njega, no dok smo se mi progurali do njenog štanda, brudet je već planuo. Evo još jednog razloga da se vratimo na još jednu feštu ove godine, moramo i to probati!
Za bijelu je ribu zaslužan najstariji sudionik koji je od samih početaka dio Ribarske fešte u Vrsaru. Ribar Mate i njegov sin Nikola Bikić prodaju sve što ulove pa sve dolazi iz barke iza njih. Tu možete probati divlje orade, brancine, i to cijele na žaru, ali i filetirane što turisti preferiraju, a nude i riblji miks svega od bijele ribe.
Ribarska fešta je najljepša i najveselija razglednica Vrsara koju posjećuje i staro i mlado, hrpe turista, ali i lokalno stanovništvo pa smo tako večer proveli u ugodnom društvu veselih žena iz Pazina s kojima dijelimo ljubav prema hrani pa smo jedni drugima iz tanjura kusali specijalitete i nazdravljali lokalnim vinom vinarije Kadum. Nije samo vino ovdje u ponudi, svaki štand ima dobru ponudu pića, a tu su i likeri i rakije lokalnih proizvođača. Ma ne može nikome ništa faliti, a čak možete obaviti i shopping. Naime, u vrijeme održavanja Ribarske fešte, tu su OPG-ovci iz Istre, članovi Udruge „Domaća web tržnica“, sa svojom ponudom pa tako možete kupiti i pršut ili istarske kobasice, maslinovo ulje, ručno rađene suvenire, vino, rakije, asortiman proizvoda od lavande, ali i med te proizvode od meda.
Da djeca ne pate previše u tim gužvama, s jedne je strane rive osiguran kutak za djecu „Čuvari mora“ s animatorima i raznim prigodnim igrama za najmlađe.
Tu su večer nastupala i dva benda, Laguna Band Istra i Alfa Time koji su atmosferu cijelo vrijeme održavali užarenom pa se plesalo od popodnevnih sati, a okupljenu svjetinu smo u plesu i ostavili kad smo pošli na počinak oko ponoći.
Ribarska fešta u Vrsaru se održava osam puta godišnje, a još je preostalo nekoliko datuma koje možete uhvatiti i ovo ljeto. 14. i 28. srpnja, 4. kolovoza, a dvije su tu i za rujanske goste 01. i 22.09. Mi se vraćamo sigurno, još je ostalo specijaliteta koje nismo probali, a sigurna sam da će entuzijazam samo rasti pa će i riba biti slađa.
Hvala Vrsaru na divnom provodu i ukusnim uspomenama s naše prve Ribarske fešte na vrsaranskoj rivi!
