Opuštenu, kreativnu, radišnu i uvijek gladnu Uršku Fartelj Kasandra i ja upoznale smo na jednom od izleta Slovenijom u sklopu inicijative BEST PRESS STORY. Iako je ona sama djelovala skromno, kada je s nama podijelila ime svog bloga i kada smo se međusobno zapratile, odmah nam je postalo jasno kako je u pitanju zasigurno jedna od najpoznatijih slovenskih food blogerica. Kroz dvije godine koliko pratimo njezin rad, postalo je sasvim jasno kako smo već tada bile u pravu. Riječ je o ženi koja razumije digitalno doba, kreiranje sadržaja, a sve to radi s dozom ljubavi koja se zatim vrlo lako može osjetiti kroz njezine fotografije i postove. Upravo zato, nije mi preostalo ništa drugo već da Uršku zamolim da s nama podijeli svoja razmišljanja o poslu, hrani, putovanjima, životu te kolegama blogerima

 

Simpatična Urška jedna je od onih čijim se receptima neprestano vraćamo, čija gastronomska otkrića s putovanja vjerno zapisujemo kako bismo ih mogli istražiti i sami i jedna od onih zbog koje mi nimalo teško nije palo pitanja za ovaj intervju u potpunosti prevesti na slovenski, koliko god se to sada činilo nevjerojatnim. Tako sam, zbog dobre doze znatiželje i uz malo truda, uspjela saznati sve o Urškinom food blogerskom putovanju, kako je krenula i čime se najviše ponosi, je li istina da s putovanja donosi samo suvenire gastronomske tematike te koje hrvatske gastro influcencere najviše voli. Naravno, bilo je tu priče i o društvenim mrežama, najpopularnijim objavama, a na kraju, inspirirana svime što mi je ispričala, i sama sam testirala još jedan u nizu njezinih fantastičnih recepata – onaj za najmekša burger peciva koja sam do sada isprobala. Pa, nakon podugačkog uvoda, ovo je priča o Urški Fartelj!

 

220stopinj-poševno

 

Blog je počela pisati kako bi, kada ostari i postane zaboravljiva, svojoj djeci u nasljeđe ostavila recepte s fotografijama pa uvelike olakšala život sebi i njima, a zatim je, nekoliko godina nakon tog prosinca 2013. kada je cijela priča krenula, otkrila i kako internet i njezina platforma pružaju daleko više. Zadnjih nekoliko godina oko svog je bloga 220 stopinj poševno stvorila posao od kojeg danas živi. Piše recepte za klijente, fotografira hranu, proizvode za različite proizvođače i snima video recepte, a tu je i velik broj njezinih pratitelja koji su joj dobrim dijelom sve to i omogućili.

“Zapravo se nikada nisam bavila pitanjem o poslu s kojim bi se onako baš htjela baviti. Prepustila sam se i radim ono što od mene traže moji pratitelji, klijenti, a sve to tako da je na kraju užitak i njima i meni”, rekla mi je Urška kada sam je pitala kako je 2013. godine došla na ideju kreiranja bloga.

 

220stopinj-poševno

 

Prije pokretanja vlastitog posla ova je gastro kreativka, naime, obavljala poslove poput instruktorice aerobika, animatorice u hotelu, a bila je i direktorica shopping centra. Iako skromna, Urška nam je dala do znanja da uspjehe niže još od fakulteta te se može pohvaliti kvalitetnom sportskom karijerom. Istu je, nažalost, morala prekinuti zbog bolesti, no iako na prvu zvuči kao tužan obrat, on je Urški donio nove poglede u svijet gastronomije te je natjerao da više vremena posveti onome što je zbilja zanima.

“Zbog bolesti sam bila prisiljena napustiti sport i duge, često stresne sate u uredu, pa i dobra primanja, ali na kraju se sve posložilo kako treba. Danas si posao raspoređujem sama, a ono što radim ne uzrokuje mi stres i, na kraju krajeva, iznimno me veseli. Uživam u otkrivanju novih saznanja na ovom polju, potreba onih oko mene i stjecanju novih znanja općenito. Nikada mi nije dosadno, svaki dan naučim nešto novo. Možda ću se za nekoliko godina baviti nečime potpuno drugačijim, ali za sada sam sretna tu gdje jesam i kako sam se naučila nositi sa svime, pa i sa svojom bolesti.”

 

220stopinj-poševno

 

Da posao koji radi obavlja kako treba potvrđuje i činjenica da je izabrana za najboljeg slovenskog food blogera te da su njezine fotografije dvije godine za redom izabrane za naslovnice časopisa, da je zbog posla kontaktiraju klijenti iz cijelog svijeta, a najveća joj je potvrda uspjeha, dodaje Urška, izdavanje vlastite kuharice.

“Za mene je najveći uspjeh činjenica da su me iz Mladinske knjige, najvećeg slovenskog izdavača, kontaktirali i pitali bi li u suradnji s njima voljela izdati knjigu svojih recepata. To je za mene bio itekako velik uspjeh. Naravno, izdali smo kuharicu “220 stopinj poševno, Preprosto in s kruhom pomazano”, a ista je bila rasprodana u samo mjesec dana i još je uvijek, nakon godinu dana, na vrhu popisa najprodavanijih. Trenutno radim na drugoj knjizi.

U mojoj se kuharici nalazi više od sto provjerenih recepata. Onih za jednostavna jela u kojoj može uživati cijela obitelj, pripremljena od svježih namirnica, kakva su kuhale naše mame i bake i koja podsjećaju upravo na dane provedene u njihovim kuhinjama. Svaki recept u kuharici ima svoju priču, onu iz mog djetinjstva i upravo zato, rekla bih, mirišu na iskustvo i pravi život.”

 

Iako kaže kako ne prati brojeve, Urška je,

sudeći prema broju fotografija isprobanih jela koje prima,

izdvojila tri svoja najpopularnija recepta:

Tijesto za pizzu
Gospa borovnica
Peciva za burgere

 

 

220stopinj-poševno

 

Urška je trenutno ambasadorica za ogroman broj domaćih, ali i svjetski priznatih brendova. Takvim se uspjehom, sasvim smo sigurni, može pohvaliti tek manji broj food blogera iz regije pa sam Uršku pitala je li do suradnji teško doći. Također, zamolila sam ju da mi otkrije i ponešto o slovenskoj food blogerskoj sceni.

“Radim s brojnim klijentima, ali ni sama ne znam kako su me našli. Dogodilo se nekako spontano i ja se sama uvijek iznova iznenadim, posebno kada mi se jave veliki i prepoznati brendovi. Najviše me iznenadio poziv jednog svjetski poznatog brenda koji mi je, za nešto što je meni bio posao iz snova, ponudio čak tri tisuće eura.

Kada je u pitanju slovenska food blogerska scena, čini mi se da je najbitnije vjerovati u ono što radiš, ne letjeti s cvijeta na cvijet, da ti pratitelji koje si skupio vjeruju i da vjeruješ ti sam sebi, ako se ne prodaješ za svaki euro koji ti se ponudi već stojiš iza svojih uvjerenja, vjerujem da drugi to itekako zamijete. Mislim da je povjerenje najvažnije, a ako nemaš povjerenje onog tko ti je bitan, nema smisla ništa niti raditi”, rekla mi je Urška.

 

Zamolili smo Uršku da nas upozna i

sa slovenskom food blogerskom scenom,

a ona je zatim izdvojila svoje najdraže blogere:

Anita Šumer
Nataša Djurič
Jernej Kitchen
Napotnik
PolaBekeraj
Peter Zajc
Cinnamonandthyme
Cimetovo dekle

 

I upravo zato što svoju zajednicu onih koji joj vjeruju želi zadržati, ona na pripremu svojih recepata ponekad potroši dva do čak tri dana, ovisno o težini istog. Opisala nam je jedan svoj dan te objasnila kako s poslom počinje u 8 ujutro te, uz kratke pauze i pripreme brzog ručka za obitelj, radi sve do 22 sata. Njezin rad podrazumijeva i objave te komunikaciju na društvenim mrežama, no kako kaže Urška, ne brine previše o brojevima. O svemu najviše nauči iz komentara onih koji njezin rad prate, ali kada bih trebala birati između Facebooka, Instagrama i bloga, Urška bez razmišljanja kaže kako bi uvijek odabrala blog. Jer tu je, na kraju krajeva, i započela.

 

Urška o hrvatskim food blogerima:

Jako mi se sviđa Hungry Mile, a Domaćica Sanja

radi divne fotografije koje pričaju priču.

Tu je i Mirjana s bloga Od slatkoga slađe,

volim i tebe Lidija jer si realna osoba.

Bezglutenska radost mi je super jer sam ju upoznala

na jednom događaju i čini mi se jako dragom osobom

koju naprosto moraš voljeti. Darko mi je super jer zna

ukomponirati ambalažu u fotografiju bez da fotografija

gubi vrijednost, voljela bi da i mene to nauči.

Marko Bakes mi je super jer mi djeluje zabavno i šašavo.

Moram reći i da mi hrvatsku blogeri pišu puno zabavnije

priče od drugih. Nekako mi se čini da imaju više zajedničkih priča,

lijepo se povezuju s čitateljima, sve mi se to čini nekako zabavnije

i ne djeluje instant.

 

U posljednje je vrijeme veliku pažnju posvetila pripremi kruha i drugim jelima od tijesta, a iako joj misli trenutno okupira kruh sa 100% hidratacije i klasičnim kvascem, Urška je prije četiri godine bila jedna od prvih u Sloveniji koja je krenula sa sourdough tehnikom pripreme kruha. Ipak, kaže, kada je u pitanju hrana koju najradije priprema, teško je reći na koje bi jelo odluka pala.

“Zbilja ne znam, kuham i pečem ono što mi u trenutku padne na pamet, ono što i inače pripremam, ono što zaželim za ručak, imam u hladnjaku ili si moja djeca zažele. Volim pripremati jednostavna jela i mislim da je upravo to ono što moji pratitelji najviše vole.”

 

220stopinj-poševno

 

A dok ne kuha, Urška obožava putovati sa svojom obitelji. Ono što mi se najviše sviđa, za vrijeme svojih putovanja na Instagram profilu objavljuje hranu koju je na pojedinoj destinaciji isprobala pa su me tako oduševili njezini storyji iz Amerike, ali i Italije. Upravo joj je Italija, rekla mi je, ostala u sjećanju kao jedno od najljepših putovanja te dodala kako je s vremenom naučila dio onoga što doživi donijeti doma u obliku gastronomskih suvenira.

“Najbolju hranu smo jeli u Italiji. Što se više približavaš jugu, zemlja postaje sve više opuštajuća, u svakom se tanjuru uživa, a promatranje Talijana kako jedu također je poseban doživljaj i iskušenje. Tamo je zbilja sve jako fino. Na drugo mjesto stavila bih tržnicu Ramblu u Barceloni. E tamo bi voljela čak i živjeti.

S putovanja nosim samo hranu, tanjure i drugo suđe ili kakvo dobro vino. Kuharice sam počela kupovati tek zadnjih godinu dana. Obožavam fotografije u kuharicama, one koje pričaju priču o nekim drugim životima, a ne stoje samo da bi predstavile hranu. Vaša Domaćica, Sanja Mijac, ima lijepu kuharicu s istim takvim fotografijama. Baš ih volim gledati i moram priznati da iz kuharica crpim ideje i na neki ih način osjećam pa onda ponovno budim nove emocije pri pripremi nekih svojih jela. Moram reći kako sam kroz godine bloganja naučila jednu stvar; možeš ti imati isti recept, iste sastojke kao netko drugi, a pripremiti posve drugačije jelo. I to je to, taj osjećaj, ljubav, duša koju daješ u neko jelo i recepti koji pričaju priču o osobi koja je jelo pripremila su razlog zbog kojeg kupujem kuharice”, rekla je Urška i u potpunosti me pogodila. Naime, i sama obožavam kuharice i upravo ih zbog tog  uzbuđenja koje se čita sa stranica ispunjenim receptima i kupujem. Baš kako kaže Urška, sve se to itekako može osjetiti.

 

220stopinj-poševno

 

 

Na kraju, najdražu mi slovensku food blogericu pitala sam gdje se vidi za desetak godina, što radi u izolaciji te čemu se najviše veseli kada sve ovo jednom ostavimo iza sebe.

“Svake godine mislim da sam dosegla vrh, a onda se pojavi neka nova suradnja koja mi predstavlja velik izazov, putem kojeg stječem nova znanja i shvatim kako u stvaranju i kreativnosti nema granica. Jednostavno sam se prepustila tijeku života. Nemam pojma što ću raditi kroz dvije godine, a još manje kroz deset. Tko zna, možda postanem baka pa ću se fokusirati na stvaranje kuharice na tu temu, nikad se ne zna, ha, ha, ha. Ovo vrijeme koristim za rad, jako puno radim, a kad sve ovo prođe voljela bih se dobro odmoriti, otići negdje na more i dignuti sve četiri u zrak. E to bih baš voljela”, rekla mi je.

 

220stopinj-poševno

 

Da priča ne bi završila tek tako, u nastavku vam donosim recept za Urškina burger peciva koji sam i sama isprobala pa se u potpunosti oduševila. Nikada mi nisu ispala mekanija, ljepša i ukusnija. Nakon ovog, jedva čekam njezin recept za kruh sa 100% hidratacije jer, nekako mi se čini, baš sve što ova divna žena radi donosi još mrvicu slađi okus od onih koje već poznajem.

Potrebno vam je:

  • 400 g bijelog brašna (tip 400)
  • 1 dcl mlake vode
  • ​1/2 kocke svježega kvasca (ili 1 paketić suhog kvasca)
  • 1 dcl mlaćenice, mlijeka ali sirutke (Urška koristi mlaćenicu)
  • 2 velika jaja
  • 1 žlica šećera
  • 1 žličica soli
  • ​30 g na na listiće nasjeckanog omekšanog maslaca
  • sezam za posip

Postupak pripreme:

Brašno prosijte, u sredini napravite rupu i u nju dodajte mlaku vodu. Dodajte kvasac, šećer i pustite oko 8 minuta da se kvasac aktivira. Dodajte jedno jaje i jedan žumanjak, sol (ne na kvasac), mlaćenicu, mlijeko ili sirutku sobne temperature. Zamijesite glatko tijesto. Mijesite oko 10 minuta, dok tijesto ne postane sjajno i ljepljivo. Na kraju umiješajte listiće maslaca.

Tijesto prebacite na pobrašnjenu površinu, oblikujte kuglu i vratite u posudu da se digne. Posudu u kojoj se diže tijesto dobro pokrijte kako se na vrhu ne bi osušilo. Urška savjetuje pokrivanje kapom na tuširanje. Pustite da se tijesto diže sat ili dva, dok se ne udvostruči. Dignuto tijesto mora biti glatko i nježno, tako da vam dođe da biste ga najradije sirovog pojeli, dodaje Urška. Zatim nauljite ruku i udarite tijesto šakom tako da padne.

Tijesto prebacite na lagano nauljenu površinu i podijelite na šest istih dijelova. Svaki komad tijesta oblikujte u kuglicu tako da tijesto stegnete s gornje strane i zalijepite prstima s donje strane. Svaku okruglicu još malo pritisnite rukom dok se nalazi na površini kako bi tijesto na kuglicama izgledalo što napetije. Urška dodaje kako je to važno kako bi kuglice ostale kuglice i ne bi se razlile.

Kuglice stavite na papir za pečenje, ostavite između njih dovoljno mjesta kako bi se mogle dići i u pećnici. Oblikovane kuglice pustite da se dižu još pola sata. Za to vrijeme zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva, neka budu uključeni i gornji i donji grijač. Na najniži dio pećnice možete staviti glinenu ili šamotnu ploču, a ako je ne posjedujete, peciva možete peći i u običnoj posudi za pečenje. Koristite li ploču, neka bude dobro zagrijana. Na dno pećnice stavite posudu s vodom koja će stvarati paru.

Kuglice prije pečenja premažite bjelanjkom koji vam je ostao od pripreme tijesta i dodajte mu dvije žlice vode. Pospite kuglice sezamom ili drugim sjemenkama. U blizini pećnice ostavite i čašu s hladnom vodom. Kuglice s papirom za pećenje prebacite na ploču ili ih jednostavno stavite peći u većoj posudi za pečenje. Čašu hladne vode prelijte po dnu pećnice i odmah zatvorite vrata kako bi se stvorila jaka para. Peciva pecite 10 minuta na 200 stupnjeva, a zatim još 10 minuta na 190 stupnjeva.

Kada su gotova, peciva odmah prebacite na rešetku za hlađenje, a zatim ih umotajte u krpu te ih pustite da se ohlade. Neka tako stoje barem 15 minuta. To će ih učiniti mekima.

I to je to, dobar tek!

 

peciva-vilicom-kroz-hrvatsku

Moj pokušaj pripreme Urškinih peciva

 

MOGLO BI VAS ZANIMATI

  1. Odgovori

    Goga

    5. svibnja 2020.

    Da je uistinu upoznate, znali biste, da je sve, samo skromna ne. Ide preko leševa, da bi došla na cilj. Sve je samo dobra maska, koju je uspješno prodala.

KOMENTIRAJ