Da bez alata nema zanata znamo svi, a kad vam je posao u kuhinji, noževi su tu neupitno najbitniji alat i produžetak naše ruke. U potrazi za najboljim, a nećemo se lagati, i najljepšim noževima, često zalutamo na Instagram profile naših umjetnika oštrice. Za oko nam je zapeo i mladi kovač noževa, Ivan Mlinar.
Foto: Siniša Cikač
Ivan je dvadesetjednogodišnjak iz Reke, mjesta pored Koprivnice koji je svoj hobi kovanja noževa krajem prošle godine ovjenčao službenim upisom u obrtni registar, a svoje kovanje prestao zvati samo hobijem. Rijedak poziv na koji se odlučuje tek sićušan postotak mladih ljudi, Ivana je oduvijek privlačio. Promatrao je kovače po srednjovjekovnim sajmovima, povijesnim filmovima i sanjario o svojoj prvoj oštrici. Unazad nekoliko godina se počeo rekreativno baviti mačevanjem i tu je došla i odluka.
“Prvi put je bilo nešto skroz bez veze. Samo sam stavio neki komad željeza u vatru i kasnije ga bez veze lupao, samo da vidim kakav je to osjećaj. Kasnije sam odlučio napraviti svoju prvu peć i s namjerom nešto napraviti, tako je to krenulo, jedno pa drugo pa treće…”
“Prvo sam kovao neki osnovni alat, a tek kasnije noževe. Nije me nikad zanimalo klasično kovanje, ograde, stolice, stolovi i te “normalne” stvari, zanimalo me drugačije kovanje. Baš kovanje noževa.”, rekao nam je Ivan.
Otkrio nam je i da je put od početnika koji je izradio svoj prvi nož do same ideje pokretanja ozbiljnog posla trajao dugo.
“Svaki početak je težak pa je takav bio i moj. Ja sam još uvijek početnik i učenik, dosta se dugo rađala odluka o otvaranju vlastitog obrta. Kad sam konačno donio odluku, otišao sam kod ljudi koji mi mogu u tome pomoći, riskirao i evo me. Najviše podrške sam u tom procesu imao od prijatelja koje je sve zanimalo, htjeli su vidjeti nešto novo jer je ovaj posao zaista nešto što se rijetko vidi. Režete papir, limenke, boce i lupate po užarenom metalu, naravno da im je zabavno. Tata mi je pomogao s nekim prvim strojevima i tu je krenulo sve u ozbiljnom pravcu. Skroz sam se ubacio u to i cijeli svijet mi se vrtio oko posla. I dan danas je tako.”
Zanimalo nas je koliko je noževa do sad napravio, i koliko je zadovoljan sa svojim radom, a Ivan nam je odmah rekao da nije baš ažuran s vođenjem te evidencije, no sigurno je preko njegovih ruku prošlo i više od pedeset uspješnih.
“Ne vodim evidenciju izrađenih noževa već detaljno pratim koliko sam u izradi uspješan i koliko sam napredovao od posljednjeg rada. Zaista dajem sve od sebe da svaki novi nož bude bolji i uspješniji nož nego prošli. Tako ispada da sam i najzadovoljniji sa svojim zadnjim Gyuto nožem i s “Reaper” nožem za guljenje i sitne poslove po kuhinji. Naravno, na svakom radu ima ono nešto što može biti bolje, ali kad se ovako osvrnem na dosadašnje radove, sretan sam s velikom većinom noževa. Proganjaju me samo oni noževi sa samog početka, no toliko sam na njima naučio da ne mogu to nazvati ni greškama. Sve je to proces koji treba proći da bi došli do određenog znanja i na kraju krajeva, kvalitetnog proizvoda.”
“Učio sam sam, doma. Učio sam na svojim greškama i nisam se libio tražiti pomoć. Javljao sam se ljudima s više iskustva, a pomogla mi je nekolicina kovača iz USA koji su mi dali jako bitne smjernice i pomogli mi s detaljima koji “nož znače”. “
Foto: Siniša Cikač
Zamijetili smo da nije ovaj posao lak, da je opasnost od ozljeda stalno prisutna, a i ovaj mladi obrtnik nam je rekao da su rane sastavni dio ovog posla.
“Već sam naviknuo vidjeti krv na nožu ili na podu. Manje su mi drage glupe nezgode kao kad mi čekić padne na nogu, lupim se u nakovanj, opržim se premda znam da je čelik još vruć, slomljena drva za drške, pucanje alata i tako. Ima dosta tih stvari koje positno nerviraju svaki dan. Najviše volim vidjeti osmijeh na licu korisnika noža, poštarski kombi koji mi donosi materijal, gotov nož kako se sjaji, odlične komentare, ali i kritike kolega od kojih mogu puno naučiti.”
Svaki nož ima svoju priču i Ivan prije no što krene u izradu noža razgovara s klijentom.
“Postavljam standardna pitanja: gdje će ga koristiti (kuhinja,šuma,voda), za što mu služi nož, što misli rezati… Često ljudi ni sami ne znaju što im zapravo treba tako da ja zaista moram znati sve detalje vezane za nož i onda tek krećem u izradu. Sam obožavam kuhati, imam čak i svoj Instagram profil na kojem objavljujem samo hranu. Naravno, sve rezano mojim nožem, izradio sam svoj Chefs knife koji mi je drugi najdraži alat, nakon onog korištenog u kovačnici. “, rekao nam je.
Kako smo Ivana i njegove noževe zapravo zamijetili na Instagramu, vidjeli smo da je on zapravo veliki zaljubljenik u neke neobične stvari. Osim izrade noževa, tu je i tradicionalni Renesansni festival u Koprivnici. Mi ga nekako još uvijek nismo uspjeli posjetiti, a Ivanu smo dali zadatak da nas u par rečenica odvede u tu čarobnu renesansnu atmosferu i potakne nas na posjet i Koprivnici za vrijeme održavanja upravo tog festivala.
Foto: Mladen Ban
“Velika je šteta propustiti Renesansni festival, morate doći! Velik broj sudionika radi tradicionalna jela, kako su se pripremala u srednjem vijeku. Nezaobilazna su tu jela, pića i slastice od koprive. Pivo od koprive, kolači od koprive, čokolada od koprive, praline, umaci, kreme, parfem, ma sve što se može dobiti od koprive to možete pronaći na našem renesansnom festivalu. Osim toga tu je prikaz srednjovjekovne muzike, borbi, predstava, žonglera, komedijaša, kraljevske kuhinje, kovača, mučenja, taljenja željeza… Sve što je činilo život u srednjem vijeku, tih se dana događa na festivalu. Unikatna je to manifestacija u ovom djelu Europe i top manifestacija 2019. godine u Hrvatskoj. Nema isprike za nedolazak, očekujemo vas!”, pozvao nas je na svoj najdraži festival Ivan na kraju.
Rad ovog mladog kovača možete popratiti na njegovom Instagram profilu im_bladesmithing i Facebook profilu IM bladesmithing.
