Na Korčuli smo u mjesec dana uspjeli obići desetak vinarija, ponijeti kući predivne uspomene i želju da se vratimo što prije. Korčula je jedan od onih otoka koji skriva sto čuda i na svakom vas uglu čeka neka vrhunska priča koju vrijedi poslušati. A da vino piše najljepše priče, zna Ribafish koji je napisao koju riječ više o ovo tri vinarije koje smo posjetili i isprobali njihova najbolja vina.
Nakon što smo obišli i sve vinarije u Blatu, uz nadljudske napore ipak nismo stigli posjetiti planirane vinarije: Zure u Lumbardi, tetovirane zgodne mladiće koji mijenjaju povijest, legendarnog Luku Krajančića koji ju je već ispisao u Zavalatici, PZ Čaru Jakova Jovanova, Black Island Vinery Igora Radovanovića, Popića, Lovrića, a šuška se i o prvoj Luškoj vinariji! Ali nešto moramo ostaviti i za zimu, pa krenimo!
Davne 1967. godine, vino sorte pošip proglašeno je čuvenim i time postalo prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim porijeklom.
Jedna legenda o porijeklu imena prema Ivanu Vrbanu kaže da je to zbog izdužene šiljate bobice koja je nalik na „šip“,lokalni naziv za šiljatu stranu mašklina ili krampa. Druga priča govori o zemljoradniku iz Smokvice koji je pronašao samoniklu „čudnovatu“ lozu razvijenih prutova na šipku, ili kako bi se to u Smokvici reklo, raste „po šipak“. Prema usmenoj predaji loza je nazvana „pošipak“, a kasnije je s vremenom evoluirala u „pošip“.
Na ulazu u Smokvicu piše da je ona pradomovina pošipa, Čarsko polje je nedjeljivi dio Smokviškog, a najviše se pošipa danas proizvodi u – Blatu. Prema tome, uživajmo u pošipu, grku, rukacu i plavcu malom sa svih krajeva Korčule uz reportažu s posjeta par vrhunskih vinarija ovog divnog otoka, Smokvice, Čare i Lumbarde.
Toreta Smokvica
U srcu otoka Korčule, na skretanju iz Smokvice za četiri kilometra udaljenu Brnu, smještena je vinarija Toreta. Ime je dobila po kamenoj poljskoj kućici koja je služila kao spremište za alat i skrovište od kiše, a kojih danas na Korčuli ima na stotine. Ako ste vješti s rukama i kamenjem, javite se pa idemo popraviti i moju!
Ovu obiteljsku vinariju koja postoji od 1997. vodi Frano Baničević, njegova sestra Martina Marelić je PR, manager, najljubaznija konobarica na svijetu i još štošta, a mi smo zahvaljujući Kasandri naletjeli upravo na specijalan Dan bijelih vina kad se uz obaveznu besplatnu degustaciju, sva vina mogu nabaviti po povoljnijim cijenama. Bez problema smo našli vinariju, ne i parking, i sjeli na terasu s pogledom na zelenilo otoka i more u daljini te prekrasno, crveno i zeleno smokviško polje.
Kušaonica je prostrana, ugodna, sa sjajnim artefaktima iz povijesti otoka, a sama vinarija svoje etikete bazira na tri autohtone korčulanske sorte grožđa: pošip, rukatac i plavac. Toretini pošipi su jaki, ozbiljni, savršeni predstavnici stila, a ako ih jedan veliki Željko Garmaz svojata kao omiljene, tu se nema puno toga za pričati.
Obitelj kombinira s vinogradima na više lokacija i priča jednu izvrsnu priču. Od svih kušanih vina, Kasandri je najbolja bila Principessa, slatki pošip za svako nježno nepce, upravo onakav kako im i govori slogan vinarije: inspirativna vina s inspirativnog otoka. Apsolutna preporuka za posjetu!
VINARIJA TORETA
Smokvica 163; 20272 Smokvica, Otok Korčula
tel +385 98 184 97 88 ; +385 98 178 26 45
email: toreta.wine@gmail.com vinarija.toreta@gmail.com
Facebook Toreta Winery https://www.facebook.com/winetoreta/
Instagram @toretawine https://www.instagram.com/toretawine/
Nerica Čara
Jakša Krajančić je mladi vinar koji je u zadnje vrijeme opasno zaprijetio legendarnim vinarima Korčule pošipom koji je oduševio Zagreb, Split i u biti svako mjesto na kojem se pojavio. Nedavno smo na testiranju sushija u sjajnom zagrebačkom Franko’su upravo Nericu 2018. proglasili savršenim spojem s jelima od sirove ribe.
Pitoreskna Čara, s uskim kaletama i nevjerojatnim usponima i labirintom uličica (a imaju i vrhunsku birtiju u vrtu kod crikve), krije i nezaboravnu panoramu s jedne od najviših točaka mjesta na kojem se smjestila i vinarija Nerica. Čudesan pogled na čarsko polje, brda s borovima i makijom koji ga okružuju, te Mljet i Lastovo u daljini uz trakicu mora, nešto je što će vas ostaviti bez daha. Ali dah treba štedjeti za vina…
Naravno, za kušanje i predah između vina koja Jakša toči na terasi preteči prave kušaonice koja će biti spremna za iduću sezonu, tu je i briljantan domaći maslinjak koji s guštom toćamo s kruhom i grickamo sir i pršut. Od četrdesetak tisuća boca koje se ovdje proizvedu, oko 90% je pošipa, rose je od plavca, caberneta i syraha, a budućnost se zove – crni pošip. Upamtite ime ove sorte koju je Jakša, kako kaže, gotovo sam spasio od izumiranja, i sada s njim ima velike planove. O okruglim keramičkim tankovima ćemo više pričati drugi puta…
Vinarija je krenula 2002., ali onako, usput, jer se obitelj ozbiljno bavila pekarstvom i trgovinom. Prvi jači koraci slijede 2011. kada Jakša uz brata angažira i enologa Igora Radovanovića. Rado spominje i Jovanova i Grgića kao zaslužne za današnju kvalitetu i pojam pošipa, i govori nam o budućnosti Nerice kroz pjenušce, više rosea, nove nasade crnog pošipa i još puno toga. Njegova vina možete nabaviti u dućančiću u Korčuli, a u Zagrebu o njemu brine Boris Ivančić i Vivat fina vina. U mojoj Veloj Luci, naravno, u Ingleza!
Rose izvrstan, moćan, crni pošip poput kolača, s mirisom smokve i rogača, a onda Pošip Nerica, taj sklad slatkoće i savršeno zaokruženih alkohola. Zasluženi Decanter, prvi ikad za pošip, i prvi ikad na otoku Korčuli. Veliko vino, a pošip Mindel još i slasniji i moćniji. Pun drva (za ljubitelje takvog okusa), okupljenih sladora, užitan i prekrasan. Za kraj, Pošip slatki 2015., s mirisom kamilice i trava otoka, koji ne znaš bi li ga pio ili polio preko sladoleda i napravio savršen desert. Dakle, stvarno fantastično mjesto, pogled, i mladić koji diže otok na novu, višu razinu!
Nerica Čara
Čara 91
20273 Korčula
091 534 9880
https://www.facebook.com/NericaWinery/
Bire, Lumbarda
Navrh prekrasne i pitoreskne Lumbarde, na mjestu gdje je nekad “boravio” obiteljski agroturizam s kokošima i ostalom životinjskom farmom, pred gotovo dva desetljeća, prvo polako, a zatim sve jače, nastala je obiteljska vinarija Bire. Frano Milina dao je vinariji ime po obiteljskom nadimku, a danas su u njoj vrijedno rade supruga i troje sinova, od kojih nam je cijelo vrijeme društvo pravio alternativac Josip, nasmijani 23-godišnji enolog zaljubljen u prirodu, jazz i naravno – vina.
“Cilj mi je stvoriti nešto originalno, svoje, savršeno, ali bio bih zadovoljan kada bih postigao makar pola toga što je uspio moj otac.” Ove riječi skromnog Josipa koji je već u ovim godinama vrstan vinski znalac (fakultet u Poreču je odradio u “šusu”), uz potporu njegova oca koji je također sjeo s nama, kao i njihova sitna dobacivanja, učinile su jedno ljetno jutro sasvim posebnim, jer smo uz njih upoznali i sva njihova vina.
Njihovo grožđe raste na četiri položaja i to na pijesku, crvenici, kamenu i miješanome tlu, a najpoznatija je Defora, kamene terase s pogledom na Lastovo (de fora znači – vanjska strana otoka), s koje dolaze i najbolji rezultati. Na stolu nam uz prvo vino dolazi i mamina plata s četiri oblizeka za četiri etikete – nekad su dida i baba radili pršute, slane ribe (gere) i kozji sir, ali ni ovdje, kao gotovo niti u jednoj vinariji nismo gricnuli gotovo ništa s otoka, osim smokava, grožđa i nevjerojatnih lumbarajskih pomidora, o kojima treba napisati pjesmu… Pitanje za raspravu – zašto se više ne radi sira ni pršut na otoku?
No, krenula su vina, sjajna vina, rose je došao sa sendvičem od mariniranog inćuna, kaparom i motrom, moćan i ozbiljan, a opet ne pretjerano alkoholan, 100% od plavca malog. Potpuno osvježavajuć, idealan za početak svakog ljetnog obroka, bio je idealna uvertira za sad već slavan Grk Bire, sortu koja je zbog uzgoja na pjeskovitom tlu uspjela preživjeti filokseru. Naime, kukac koji je uništavao korijen čokota vinove loze, zbog urušavanja nije mogao raditi tunele kroz pijesak, i tako je sorta ostala gotovo netaknuta.
Grk Bire 2019 kao da nije vino, nego neki blaženi sok, prozračan, nenametljiv tek s mrvu neke plemenite gorčine. Sjajno vino iz sorte koju je “dignuo” Branimir Cebalo, a sada se sadi izvan otoka, zbog čega su lokalni vinari pokrenuli akciju za zaštitnu oznaku izvornosti kako bi se znalo odakle dolazi ova autohtona divota. Obitelj inače posjeduje 3,5 hektara vinograda, i uz otkupljivanje grožđa isključivo iz Lumbarde, godišnje proizvede do 30.000 boca.
Ponosni su na to što nemaju stolnih vina, niti prodaju ispod tezge. Za tajnu svoga Grka, navode kako rade kupažu sa svih položaja, pa je zato ovaj momak od 13,5% alkohola toliko poseban i drugačiji. Tada kušamo Deforu 2017, mimo propisa, jer ona ne ide u klasično kušanje, i padamo na koljena, jer je riječ o stvarno velikom vinu, svježem, s mirisom na koricu naranče, odležalom u velikoj hrastovoj bačvi od 1000 litara… Brutalno vino, čista ljubav u boci odabranih bobica, drvo ne prevladava, sve je na mjestu, osjećate se baš kao neki rimski car koji ne mora raditi baš ništa i bira samo najbolje za sebe. Čudo!
Uz Plavac Bire 2017 dolaze panceta i kobasica, idealan pratitelj ovog jakog dalmatinskog vina uz kojeg se odmah sjetite prvih dodira s napitkom bogova, skoro pa da čujete neku Mišinu pjesmu u daljini. Jako, moćno, opako vino, nije za zezanciju, nekako više paše uz jesen i kamin, baš kao i zadnje na kušanju, Plavac 2015, prosušene bobice, trpko, slasno i slatko desertno vino kao točka na i.
Naravno da je bila i točka na j, orange grk iz 2018., već dvije godine u bačvi, a bit će i još koju, spremite se za Bire Antique! Slutimo još više nagrada ovoj prekrasnoj, kameno-staklenoj vinariji usred bujnog mediteranskog bilja, i teška srca odlazimo prema Zagrebu. Divan dan, prekrasna vina, vidimo se uskoro!
Vinarija Bire
20263 Lumbarda
Tel: +385 (0)98 344-712
Mob: +385 (0)98 344-712
E-mail: info@bire.hr
https://www.facebook.com/josip.milinabire
