Svaki grad ima svoje lokale koje voli nazivati kultnima – mjesta na koja jednostavno morate otići. Nakon desetak godina postojanja, sigurni smo da je pečenjara Kraljice taj kultni status itekako osigurala svojim bosanskim specijalitetima na koje pobožno hodočaste baš svi.

Dubravka Dragun je ta neprikosnovena Kraljica bureka, pita, ćevapa, a već kad nabrajamo te njene slasne specijalitete, ne smijemo zaboraviti ni okrjepljujući bosanski lonac. Gospođa koja već godinama sa širokim osmijehom dočekuje svoje goste, svoj skromni meni nadoknađuje vrhunskom kvalitetom.
Vješto okreće ćevape na roštilju, brine o svježini mesa (nikad kod Kraljica nećete vidjeti smrznuti ćevap), a pite se razvlače zadivljujućom brzinom. Tu vještinu samo možemo poželjeti i mi koji u svoja četiri zida razvlačimo, tražimo tajne recepte, dodajemo i oduzimamo. Obećala je Dubravka i neke radionice gdje će otkriti svoje tajne, a za sad smo samo dobili uvid u nastajanje jedne sirnice koju smo ponijeli za doma.


Dočekala nas je s već pripremljenim burekom kojeg smo tek brzinski pofotkali jer, kaže Dubravka, prvo se mora pojesti, kasnije ćemo raditi. Nismo se puno bunili dok smo vješto grabili s jednog pa drugog pladnja – masni burek se još topio u ustima, a već je ruka hitala prema siru punom okusa koji je stigao s Vlašića. Sve je tu domaće – od slanine do sudžuka, a Dubravka se kune u svoje namirnice koje pomno bira i nerado otkriva svoje male tajne i dobavljače kod kojih je pronašla ono što mnogima nedostaje – svježe, ukusne i najkvalitetnije namirnice.


Hrani ona tu već godinama pola Zagreba. Nema ljubitelja ćevapa i bureka koji već nije pohodio ovu malu pečenjaru na adresi Koturaška 51, a ni u ovo nesretno vrijeme Dubravka ne miruje. Rade se i dalje dostave, a s osmijehom nam govori da je svašta ona preživjela i svakako će i ovu pandemiju.


Mi smo došli tek popričati s njom o njenim pitama, a ona je već okretala ćevape na vrućoj ploči i spremala lepinje koje su naprosto bile taman – hrskave izvana, mekane iznutra, lagano zapečene, vruće, savršene uz ćevape kakve ćete rijetko imati prilike u Hrvatskoj kušati.
Ponosna na to što u svoje ćevape ne stavlja loj, zaneseno priča o svježem mesu i smjesi koja je uvijek ista. Bez dodataka ikakvih osim soli i papra, nema tu ni loja, svojim čarobnim rukama, Dubravka je uspjela dobiti rahlu, ali i dalje čvrstu smjesu koja samo što ne pucketa kad zagrizeš. I želiš još i još. A kad uz te famozne ćevape kušaš uz mirisni bosanski kajmak, zaboraviš i na ono obećanje koje si dao sam sebi da ćeš jesti više povrća pa brzo smažeš koju glavicu luka, da se to nekako poravna.


Već siti i sretni, bacili smo se na pripremu famozne kraljičine sirnice. Oh, kako smo se veselili otkriti te male tajne velike sirnice koju smo već svi nahvalili. Naime, pite Dubravka radi po narudžbi, dovoljno joj se javiti dan ranije i na vama je samo da dođete po svoj zamotuljak sreće u Koturašku.


Mi smo ipak poželjeli vidjeti kako te pite nastaju. Kvalitetni sastojci, još kvalitetnih sastojaka i jedini tajni sastojak koji se tu skriva je ta velika ljubav prema tradicionalnoj kuhinji. Vještina je tu neupitna, a stječe se godinama i godinama prakse i razvlačenja tijesta. Nije na odmet imati i dobru oklagiju, a ja čekam rođendan da mi netko pokloni baš ovakvu kakvom naša kraljica strpljivo razvlači svoje pite.

Brašno, voda i sol. Siromašno sastojcima, bogato okusima – to bi mogao biti moto svake domaće kuhinje u kojoj se uvijek gledalo kako s malo namirnica namiriti ukućane. Od ove bi sirnice živjeli danima jer tu ipak Dubravka nije štedjela na domaćem mladom kravljem siru kojeg je kombinirala s onim mljekare Veronika. Jaja kakva teško pronalazimo u Zagrebu, žuta kao maslačak u punom cvatu, iz uzgoja bez kaveza, obojila su sir u predivnu žutu boju, a osim sira i jaja, u smjesi je tek sol.

Razvučeno tijesto, koje je umijesila u malo ulja, Dubravka je pak premazala rastopljenim domaćim putrom koji je zamirisao cijelu prostoriju i odmah smo znali da će ova sirnica biti pun pogodak. S par vještih pokreta, dva preklapanja i premazivanja tijesta sirom – naša je sirnica bila spremna za pećnicu.
S obzirom na to da smo već bili dobrano siti, ponijeli smo je doma s detaljnim uputama kako je ispeći.

Već sljedeće jutro smo prionuli na pečenje i unatoč pomanjkanju iskustva, uz Dubravkino stručno vodstvo, uspjeli smo ispeći vrhunsku sirnicu koju smo ponijeli sa sobom na lagano pješačenje Medvednicom.

Nije sirnica jedina pita koju Dubravka nudi, tu su i krumpiruše, zeljanice, a i one kombinirane npr. meso i krumpir. Samo se najavite dan ranije i nosite doma vjerojatno najbolju pitu koju ste imali prilike pojesti u Zagrebu.
Naravno, ćevape za desert, a nije loša ideja niti skupiti ekipu te naručiti pravi bosanski lonac koji se također sprema na najavu u ovoj pečenjari od vrhunskih sastojaka i, naravno, bez zaprške.


Hvala Dubravki što nas je ugostila u svojoj kuhinji, pokazala nam kako ona radi svoju glasovitu pitu, a uskoro ćemo pokušati ispeći i svoju po njenim uputama i sami.
I naravno, veselimo se njenim radionicama, sigurni smo da bi nas puno voljelo učiti od prave majstorice i saznati male tajne velike bosanske kuhinje.
Svakako požurite u Kraljice ako već niste isprobali ove specijalitete, a ako jeste, sigurni smo da smo vam izmamili onu želju za još koju si trebate ispuniti.

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ