Kad se jutro nakon povratka s Lošinja probudiš u zagrebačkom krevetu umjesto u onom Boutique Hotela Alhambra, uz zvukove prometa i građevinskih radova, jako čvrsto zatvoriš oči i nadaš se da ćeš ih ponovno otvoriti na tom čarobnom otoku.

Na Lošinju nikad nisam bila i silno sam si poželjela baš taj otok za sljedeću destinaciju pa kad je stigla pozivnica za Spring Rendezvous u Boutique Hotelu Alhambra koji je jedan od Top 10 hotela u Europi po izboru čitatelja The Luxury Lifestyle Magazinea, jedino sam mogla velikim tiskanim slovima upisati “DA, DOLAZIM!”.
Počistili smo raspored i najčvršće ikad držali fige da se nešto ne ispriječi na ovom putu. Već je sam otok bio dovoljno dobar razlog za to, a kad smo vidjeli program koji su za nas pripremili u Alhambri, moram priznati da je uzbuđenje tek onda doseglo vrhunac.
Iako ću uvijek u životu preferirati privatno organizirano putovanje, odlučila sam se u potpunosti prepustiti ovom iskustvu.
Premda je vrijeme koje nas je pratilo po putu bilo dosta nestabilno, čim smo stigli na otok, zasjalo je sunce. Sigurna sam da je to bio znak da nas čeka baš jedan blistav vikend, a kad smo ugledali hotel, dvaput smo provjeravali Google Maps sa strahom da smo negdje krivo skrenuli jer je već izvana ovaj objekt oduzimao dah.

Boutique Hotel Alhambra je jedan od deset objekata u sklopu Lošinj hotels and villas, a upravo on i Hotel Bellevue te Ville Hortensia i Mirasol nose čak pet zvjezdica. Naravno da smo očekivali od takvog hotela samo najbolje, a dobili smo i više od toga.
Ono od čega zazirem na takvim mjestima je formalnost i sterilnost, a ovaj hotel sa svojim iznimno ljubaznim osobljem u trenu počnete doživljavati “kao da ste doma”. Iako se doma vrhunski doručak ne stvori na stolu i nemate bazen na dohvat ruke, a bome ni vrhunski wellness.
Ovo iskustvo njegovo osoblje čini doista posebnim i jedan od momenata koje ću itekako pamtiti je kad su upravo oni, nakon gala večere, izašli po pljesak oduševljenih gostiju koji itekako cijene svakog tko je tih par dana s njima “živio”.

Nakon što smo se smjestili, popili Flavours of Lošinj – koktel dobrodošlice, izdivili se krasno uređenom hotelu, krenuli smo na nešto što se u programu zvalo “Champagne cocktail evening”. Očekivali smo pokoji kanape, kako je bilo najavljeno, upoznavanje s ostatkom ekipe, a dočekala nas je rapsodija okusa, mirisa i veselih ljudi.

Upoznali smo tako i Petera Schocha, CEO – a kompanije Jadranka turizam, a oduševio nas je pozdravnim govorom u kojem nam je ukratko prepričao kako se on zaljubio u Lošinj, ali i kako je tu ljubav prenio i ljudima zbog kojih smo ovaj vikend i proveli u Alhambri – Melissa Mettler, korporativna direktorica spa i wellness brenda Lošinj Hotels & Villas i vodeća međunarodna konzultantica za luksuznu spa i wellness ponudu te chef s dvije Michelinove zvjezdice, Christian Kuchler.

Nismo mogli dočekati razmijeniti koju rečenicu s dvoje vrhunskih stručnjaka na svom području i iznimna nam je bila čast među prvima isprobati što oni nude. Već dobrano razgaljeni menijem koji su tu prvu večer za nas pripremili, od bouillabaissea iznimno moćnog okusa, janjetine koja se topila u ustima, a kraj nje su hrskale savršeno pripremljene šparoge pa sve do deserta u kojem su se neponovljivo ljubili bosiljak i jagode.

Nisu ovo sva jela, bilo je tu i carbonare od karfiola i deserta s bananom o kojem su se drugi dan pričale priče, a i kamenica s jabukom je ostavila dojam. Nizala su se jela jedna za drugim, a pratila su to sve i vrhunska vina pa ni dobre atmosfere nije nedostajalo. Christian je strpljivo odgovarao na sva pitanja prisutnih znatiželjnika, osvojio nas svojim jednostavnim i pristupačnim odnosom i prema gostima, ali i prema kolegama koji su za ovog chefa imali samo riječi hvale.

Melissa nam je otkrila da je njen otac bio chef te da joj hrana igra itekako bitnu ulogu u životu pa vrlo često i rado u svoje wellness priče upliće i bitnu stavku okusa i mirisa. Najavila nam je tretmane koji nas čekaju i obećala da ni naša nepca neće ostati uskraćena za iskustvo koje je kreirala samo za Lošinj. Otkrila nam je i da smatra da je upravo Lošinj od cijelog svijeta, a vjerujte, ova se konzultantica svijeta nagledala, savršena wellness destinacija u kojoj su se poklopili svi faktori i dali ovom otoku nešto što nema ni jedna druga u svijetu – savršeno strujanje zraka, more i šumu.

Sve to Lošinj duguje jednoj osobi – Ambrozu Haračiću koji je život posvetio proučavanju klime i vegetacije na svom rodnom otoku. Na temelju njegovih istraživanja je bečka vlada još davne 1892. Lošinj proglasila klimatskim lječilištem što je nagnalo velik broj aristokrata da svoje vile izgrade upravo ovdje u uvali Čikat, a turizam je procvjetao na cijelom otoku. Ambroz je osnovao i Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja te su pod njegovim vodstvom Čikat i okolni ogoljeni predjeli u svega nekoliko godina pošumljeni brojnim sadnicama alepskog i crnog bora.

Baš je tu šumu, morske aerosole i isparavanja Melissa isticala kao najbitnija u dosta zanemarenoj kategoriji samog wellnessa – disanju. Nismo izbjegli ni to, pa smo drugi dan, nakon bogatog doručka, krenuli u šetnju šumom. Nekome bi se možda učinila ova šetnja nepotrebnom, jer ne treba Hrvatima posebno isticati blagodati prirode, ipak smo mi okruženi šumama, morem i čistim zrakom i živimo to svaki dan. No, ova nam je šetnja otokom koji je u sebi skupio sve najbolje, a koju je Melissa za nas pripremila, itekako trebala. Naučili smo kako pravilno disati, a u tom momentu smo savladali i ono najvažnije – uzeti vrijeme za sebe. To vrijeme za sebe smo uzeli i uz čaj.

I to ne bilo kakav čaj već je ova stručnjakinja, kojoj su kako sam već i rekla, mirisi i okusi iznimno bitni, otočno bilje prelila u šalicu čistog zdravlja. I moram priznati, dok sam očekivala zelenu vodicu koja će tek blago mirisati, dobili smo čaj kojeg bi zaista mogla piti i do dvije litre dnevno. Gusto, mirisno, ukusno, slatko, a opet i osvježavajuće, baš pogođen okus ovog božanstvenog otoka.

Mala digresija koja ipak ima veze s ovim otokom, kako smo cijelo iskustvo pratili i na našim društvenim mrežama, moram priznati da su vrlo često dolazili komplimenti i na naš izgled. “Sjajite”, “Stoji vam otok”, “Vidi se da uživate” i tome slični, ja bih zaista voljela istaknuti i taj dio, da smo tih nekoliko dana odlučili stati na loptu, zatvoriti laptope i punim plućima uživati u ovom iskustvu. I to se vidjelo i na nama, wellness skepticima koji više vjeruju u dobre ćevape, a manje u tehnike disanja i tretmane eteričnim uljima.

Više nego ugodno osoblje wellnessa nas je itekako opustilo, a Four Precious Plants tretman je bio baš po našoj mjeri. Fino smo se smjestili u udobnu sobu uz šumove mora koji su diskretno dolazili iz zvučnika, a tamo su nas čekala četiri likera na bazi lokalnog bilja. Kadulja, ružmarin, bor i mirta – na nama je bilo samo da uživamo, a kasnije smo svi birali najdraži destilat. Naravno, nakon toga, već opušteni, prepustili smo se u ruke spretnog osoblja. Iskustvo koje bi svakako trebalo ponoviti. Nije tu bio kraj već smo idućeg dana od jutra krenuli s mantrom “posveti se sebi”. Odradili smo uz Melissino vodstvo vježbe 5 Tibetanaca. Ok, neki malo više, neki malo manje. Dok smo se mi borili s pokretima, većina gostiju je bez problema odrađivala zadatke, a mi smo polupolomljeni spas potražili u još jednom tretmanu pa smo uz orkestralni zvuk Bečke filharmonije uživali u koreografiranoj masaži. Sam tretman ima u sebi naziv Blind – folded i to zato što je osoblje ove pokrete vježbalo zavezanih očiju, da bi što bolje osjetili glazbu i prepustili se pokretima. Taman nam je to trebalo jutro nakon savršene večere..

Naime, večer prije smo uživali u eventu kojeg su nam najavili kroz naziv Mystery Dinner. Nisu nam domaćini htjeli otkriti ništa više, samo su nas upozorili da ćemo prošetati van hotela. Nakon što smo saznali lokaciju svoje večere, uputili smo se prema vili Rouge koju smo već prije mjerkali, a uzbuđenje je raslo. Ušli smo u vilu kao prvi gosti koji će tamo jesti i uživati jer je vila pri samom kraju uređivanja i tek čeka svoje prve goste. Oni će uživati u tom luksuznom objektu gdje vam na raspolaganju stoje i osobni batler te privatni kuhar.Tako je i nas na samom odredištu dočekalo ljubazno osoblje, ali i sam chef Christian Kuchler glavom i bradom.


Švicarac zbog kojeg smo zapravo i bili ovdje, vlasnik je i chef svjetski poznatog restorana Taverna zum Schäfli i čak dvije Michelinove zvjezdice sa svojih samo 36 godina. Kao što i u svom restoranu njeguje ljubav prema vrhunskim namirnicama, isto prakticira i na Lošinju. Širom otvorenih očiju nam je objašnjavao koliko je ovdje zapravo vrhunska namirnica pristupačna te napomenuo da on u Švicarskoj kilogram škampa plaća 100, dok su ovdje oni najkvalitetniji dostupni već za 20 eura. Oduševila ga je i naša peka pa smo sigurni da će se uskoro neka inačica naći i na meniju u njegovom restoranu, a naravno da su mu već ponudili na probu i ćevape i ajvar.

No, koncept koji je razvio za Mystery dinner uvelike nadilazi peku i ćevape, ali atmosferom njeguje taj osjećaj obiteljskog okupljanja za stolom. Nakon što smo prošetali vilom, poslikali se pored Murano lustera čijoj se ljepoti nisam mogla nadiviti, dirali madagaskarski mramor po svim prostorijama, sjatili smo se svi oko otoka u kuhinji gdje je Christian pripremao našu večeru.

Dakle, taj osjećaj da u svakom trenutku možeš pitati chefa s dvije zvjezdice kako se što priprema, da gledaš dok se stvaraju neka nova jela namijenjena tome da ih podijelimo s dragim ljudima za stolom, vrlo će teško išta nadmašiti.

 

Izmjenjivali su se tu juneći tatarski, salata od hobotnice, chevice od lososa s marakujom, pa piletina i rižoto sa šafranom, ali i kraljica stola – janjetina koja je mirisala na otok, sve biljke koje nas okružuju, ma mirisala je i na doma iako smo bili kilometrima udaljeni od Zagreba, okruženi luksuzom gdje god oko odluta. Dijelili smo tanjure, pjevali ode ovoj fantastičnoj večeri, a onda je došao i desert. Baked Alaska za kraj – torta od sladoleda ukrašena meringom koju je chef Christian zapalio pred nama, a ja sam se nekako uspjela izboriti za najveći komad jer ako nešto ne mogu odbiti, čak ni nakon janjetine, to je onda sladoled pogotovo kad je ovako bogatog okusa i u obliku torte.

Uz tu domaću atmosferu, točila su se i domaća hrvatska vina. Od pjenušavog Tomca i Šembera, preko Iločkih podruma i Bure Mrgudić do Benvenutijevog muškata za kraj večeri.
Dobro, za kraj službenog dijela večeri, a mi smo još neko vrijeme proveli u razgovoru i oduševljeno dijelili dojmove još jednog predivno provedenog dana na ovom čarobnom otoku.

Christian Kuchler je odlučio Alhambru i restoran Alfred Keller pretvoriti u novo središte zbivanja u Europi. Ima tu i vrhunski tim pa restoran ostavlja u odličnim rukama executive chefa, Austrijanca Michaela Gollenza čija je pak desna ruka neumorni Miro Marić. Obojica su izrazili svoje oduševljenje što mogu raditi s ovakvim velikim chefom, ali i čovjekom s velikim Č te nisu prestajali nizati pohvale što se vrlo rijetko čuje u kuhinjama restorana. Možda je baš to recept za uspjeh jer prema svemu sudeći, ovaj će tim raditi velike stvari, a Christian nam je otkrio i neke planove koje ima za ovo mjesto pa se iskreno nadamo da ćemo i tome svjedočiti na Lošinju.

 

Sve je ovo bila krasna uvertira u ono što nas je čekalo idući dan. Epicurean Awakening gala večeru “pod zvijezdama” zbog koje je moja haljina zauzimala pola auta, a čak je i Riba kupovao novi sako – mjesto radnje imala je upravo u restoranu Alfred Keller.
Kuchler i njegov tim su vješto obilazili stolove, educirano osoblje je u svakom trenu znalo što se nalazi na našim tanjurima te su spremno odgovarali na sva pitanja.


Moja ljubav prema bosiljku se potvrdila te večeri kroz tatarski od skuše s daikonom i bosiljkom, a onaj neočekivani moment se desio kad su se u tanjuru spojili more i kulen – možda neočekivano, ali savršeno sljubljivanje ovih namirnica mi je osobno bilo vrhunac večere iako je chef i od junećih obraza izvukao sav potencijal tog komada mesa.


Pila su se čudesa s Plešivice (Tomac Diplomat), Istre (Benvenuti), Slovenije (Simčič), Makedonije (Bovin A’Gupka) te šampanjac kuće Ruinart, uz dobru kapljicu i fantastične okuse, večer je samo proletjela, a mi smo legli na počinak dobrano razmaženi i s ogromnom željom da se vratimo ovdje što prije.

Zadnje okuse koje smo ponijeli sa sobom dobili smo kroz još jedno iskustvo – u kuhinji. Naime, naš Spring Rendezvous je završio brunchom i otvorenom kuhinjom. Sami smo ulazili u kuhinju gdje su bila poslužena jela, ali se i obavljala zadnja priprema. Iako smo se bojali da osoblje negdje iznutra ludi zbog hrpe ljudi koji se muvaju po njihovim prostorijama, apsolutno ni u jednom trenutku to nismo osjetili.

Štoviše, zvali su nas da dođemo vidjeti kako se nešto krčka, Christian nam je tražio što bolji kut iz kojeg možemo snimiti kako reže svoju friško pečenu ogromnu šunku u kruhu. Jedva smo dočekali da padne s noža i takne tanjur pa da brzo isprobamo sve što su pripremili. Uz šampanjac i naravno, dobru atmosferu, teška smo se srca pozdravili s ljudima koji su se ovih nekoliko dana trudili da se i na ovakvom mjestu osjećamo kao doma.

Teško će išta nadmašiti ovo iskustvo, a pošto je mnogima od nas ovo nešto što bi si voljeli priuštiti za neke malo važnije dane u životu, meni vam je ovo savršena destinacija za jedno bračno putovanje. Nekoliko dana ugašenog laptopa i mobitela, sva osjetila uključena, duboki udah ovog dragocjenog lošinjskog zraka i samo opuštanje i uživanje u trenutku.

Itekako nam je baš to bilo potrebno ususret obavezama koje nas čekaju, a nisam si mogla poželjeti bolje i ugodnije upoznavanje s otokom kojem ćemo se vratiti prvom prilikom.

Fotografije su nam ljubazno ustupljene od strane Lošinj hotels and villas! 

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ