Posjetili smo Bir i, osim ponudom odličnih piva, oduševili se burgerima i terasom

Kada zamišljamo mjesto u Zagrebu na kojem bismo voljeli ispijati pivo ljeti i kad se svi već polako pakiraju na more, a nas još dijeli nekoliko dana do godišnjeg, zamislili bismo upravo takvu terasu kakvu skriva dvorište Bira, a one kišne dane vrlo bi rado proveli u ukusno uređenom, svjetlom i prostranom restoranu.

Nedavno otvorena craft pivovara i pivnica Bir u Harambašićevoj na prvu nas je privukla svojom ponudom piva proizvedenih na istoj adresi na kojoj se nalazi i sama pivnica, a velika je prednost i to što pogon možete vidjeti kroz stakleni zid koji ga dijeli od terase. Nekako je čarobno privlačno znati da pivo konzumiramo na samom izvoru, a ako je u pitanju dobro pivo ta čarolija postaje još veća. A ovdje zaista to i je slučaj.

Vlasnik i idejni začetnik ove priče Adrijan Mamlić, onako usput, u pauzi od posla, ispričao nam je kako iza stvaranja ovog piva stoje on i njegova djevojka te njegov otac koji je najvećim dijelom zadužen za proizvodnju piva. Da su mislili baš na sve govori i činjenica da su, prije početka kuhanja piva, u svoju pivovaru doveli majstora pivara iz Njemačke koji im je otkrio tajne zanata, a oni su ih, koliko smo mogli zaključiti po njihovim pivima, itekako dobro usvojili.

Na tapu imaju četiri svoja piva po više nego prihvatljivim cijenama i naravno da smo ih isprobali sve. Krenuli smo s Karantenom, lagerom koji lagano miriše na kavu, ali nema je u okusu, mekan je i predstavlja izvrsno stolno pivo za svaki dan. Zatim Red X, pivo koje je svima odgovaralo najviše, što u našem društvu gotovo nikad nije slučaj, amber sa zagasitom bojom koji gaji tu neku tustost i definitivno nam je bio jedan od favorita. Zanimljivo je kako smo oko Reda, njihove IPA-e, raspravljali najviše te nas je dojmila određenom težinom i gorčinom, ali je i dalje divno klizila niz grlo dok smo uživali na ljetnom suncu.

Najslabije u ovom pohodu je prošao Finjak, još jedan lager, ali zahmeljen, otišao na neku kiselost. Kako smo osim Ribafisha, za stolom imali i Marka Ožegovića, još jednog pivskog stručnjaka, naučili smo kako se radi o sitnoj greškici koja se omakla prilikom kuhanja, kako je riječ o esterima koji su isplivali na površinu te se na ovom pivu još treba raditi. Naš je prijedlog da se možda ipak umjesto jednog lagera, ovog slabijeg, uvede dobro tamno pivo pa da ponuda zaista bude zaokružena.

Dobra stvar je što su cijene piva taman pa ćete tako na samom izvoru platiti od 16 do 23 kuna za pola litre zaista dobrog piva, a za one koji nisu od piva, tu su kokteli koji se također nude po odličnim cijenama, od 31 do 37 kuna. Ponuda vina je skromna, ipak je ovo pivovara, no pozitivno smo ostali iznenađeni kada smo vidjeli kako se u ponudi nalazi Ivančićev Griffin, i to Dark Side i Single Vineyard po cijeni od 25, odnosno 29 kuna za čašu.

Iako smo došli samo na pivo, zamirisalo nam je iz kuhinje pa smo brzo pogledali na menu i istom brzinom odlučili kako ipak želimo nešto isprobati. Na jelovniku se nalazi tek nekoliko jela, a ljubazno osoblje to nam je objasnilo promjenama koje su napravili od samog otvaranja. Naime, iz ponude su izbacili jela kao što su ćevapi, ali to nam ionako nije bilo važno, naš su odabir u samom startu bili burgeri.

Uvijek smo u potrazi za najboljim burgerom u gradu, a Birov je definitivno jedan od prvaka u kategoriji value for money jer ovdje već za 35 kn možete pojesti odličan burger. Dodali bi mi još malo masnoće u samo meso koje se na prvi griz učinilo suho, ali su umaci koji sami rade odlični. Peciva su provjerena, ona u kojima se već dugo poslužuje Submarineov burger, i savršeno podnose umake te se ne raspadaju u rukama što je za nas poprilično bitan faktor. Krumpirići nisu oni iz masovne proizvodnje, doimaju se domaće što je svakako dodatan plus, no upili su možda malo previše masnoće. Na kraju smo ispraznili teglicu u kojoj dolaze i odlučili kako to nije ništa što se ne može ispraviti.

Od deserata smo očekivali puno, panna cota s umakom od šumskog voća bila je samo solidna. Bir lava cake u kojem se nalazi i njihovo pivo je došao na stol gotovo nepečen pa smo u slatkoj posudici dobili zapravo kremu od čokolade. Ukusnu kremu od čokolade, ali nije to bio obećani nam lava cake.

Ono što nam definitivno nedostaje u ponudi je finger food koji bi mogli grickati uz pivo kad nismo baš toliko gladni. Pošto u Biru peku svoje lepinje, zgodna ideja bile bi mazalice, a svakako bi mogli peći i perece ili čak mini corn dogove. Na žalost, dok kruta pravila u restoranima zbog pandemije to ne dozvole, morat ćemo preživjeti i bez grickalica.

Osoblje u Biru je iznimno ugodno, prisutno, a nikako naporno. Imali su čak i razumijevanja za izmjenjivanje umaka u narudžbi, a Ribafish je primijetio i kako je, unatoč tome što je svatko od prisutnih naručivao svoje pivo, svoje veličine, mijenjali su se umaci u burgerima i krumpirići, naš je konobar svaku narudžbu donio bez greške što se zaista rijetko doživi, pogotovo ako u obzir uzmemo da je Bir cijelo vrijeme bio dobro popunjen. Na terasi se, naime, tražilo mjesto više, a unutra su, s obzirom na trenutnu situaciju, sjedili razumno raspoređeni ljudi.

Uz zaista neke sitne zamjerke, Bir je definitivno mjesto na kojem možete uživati u odličnom pivu, hrani koja predstavlja stvarno savršen omjer cijene i kvalitete, a fantastična terasa jednostavno zove da sjednete i zaboravite na vrijeme.

Vidimo se tamo!