Ima destinacija koje se ne mogu obići u jednom danu, a Sisačko-moslavačka županija je upravo takva, ona spaja mirne krajolike Moslavačke gore, tradiciju vinarstva, rijeke Kupu i Savu te iznenađujuće moderan pogled na znanost. Ako tražite vikend koji kombinira aktivni odmor, prirodu i pokoje iznenađenje, ovo je vodič za vas.
Moslavina: vino iz amfore i tišina među vinogradima
Dan započinje na OPG-u Glavica, obiteljskoj vinariji koja posluje po biodinamičkim principima i nosi Demeter certifikat, jedan od najstrožih standarda u svijetu vinarstva. U njihovim vinima nema ništa osim grožđa; sve ostalo prepušteno je prirodi. Svakako popijte bar čašu škrleta, autohtone hrvatska sorte bijelog vina koja je vezana vezana upravo uz Moslavinu.
Poseban je doživljaj škrlet odležan u amfori kojeg smo ispili u vinariji obitelji Glavica , čistog i iznimno prirodnog karaktera. Vinograde ovdje “kose” ouessant ovce – francuska pasmina, jedna od najmanjih na svijetu,a zajedno s guskama, ovdje su najbolje kosilice zbog kojeg su i trsovi podignuti malo više nego inače.
Uz vinariju se nalazi i destilerija, a na imanju je pet ukusno uređenih kuća za odmor, s pogledom na vinograde i pristupom bazenu, ovo je mjesto gdje se osjeti mir i tišina koju je danas teško pronaći. Uz domaća vina nudi se i degustacijska plata s proizvodima lokalnih proizvođača, dok OPG radi i na vlastitim suhomesnatim proizvodima.
Biciklizam po Moslavačkoj gori ( i alternativa za one s ljubimcem)
Za sudionike koji su se odlučili na bicikl, na raspolaganju je bila tura duga 30 kilometara preko Moslavačke gore, koju je organizirao Spinmaxx – obrt specijaliziran za vođene e-bike ture u regijama Moslavina, Posavina te na području grada Siska i okolice. Ruta je prolazila kroz slikovite krajolike, šumske puteve i uspone s kojih se otvaraju pogledi na okolna brda. Bila je to prava kombinacija rekreacije i upoznavanja prirodnih ljepota regije. Svi koji su vozili ostali su iznimno zadovoljni, kako samom rutom, tako i tempom i sadržajima uz put.
Mi smo, zbog psa koji je putovao s nama, ovaj dio proveli drugačije, i to se pokazalo kao odličan izbor za sve koji žele isti krajolik, ali sporijim tempom. Umjesto pedala, odabrali smo obilazak dvaju punktova koje bicikl često samo prođe u prolazu: jezero Mikleušku i vidikovac Vis.
Jezero Mikleuška iznenadit će mirom i zelenilom koje ga okružuje, savršeno je mjesto za kratku pauzu, promatranje okoliša ili jednostavno predah uz vodu, dalje od svake buke. Vidikovac Vis, s druge strane, nudi vrijeme da stanete, pogledate i upamtite panoramu Moslavačke gore u cijelosti.
Ova kombinacija pokazala nam je da Moslavačka gora nudi više od jedne staze i jednog tempa: dok jedni osvajaju kilometre na dva kotača (uz stručno vodstvo Spinmaxxa), drugi mogu istu regiju upoznati mirnije, bez žurbe, i doći do mjesta koja pružaju drugačiju, ali jednako vrijednu perspektivu.
Ručak u Moslavačkoj priči: okus starinske Moslavine
Nakon jutra provedenog uz vino i vinograde, prava je nagrada stigla u restoranu Moslavačka priča. Ovo je mjesto koje osim gastronomske ponude nudi i kuće za odmor u autentičnom stilu te bazen, pa je idealno i za duži boravak, ne samo prolazni ručak.
Savršeno za izletnike koji žele ostati dulje, bilo uz ručak u prirodi, u hladu dvorišta, bilo unutra, u restoranu uređenom u starinskom, autohtonom stilu koji sam po sebi priča priču ovoga kraja.
Ručak je počeo juhicom koja je, priznajemo, stigla u pravom trenutku, topla, domaća, baš onakva kakva treba doći nakon degustacije vina i sati provedenih u prirodi. Slijedila je ogromna plata koja je na stol donijela cijelu Moslavinu odjednom: hrskavi pohanci, mekani knedli na pari i bogat, dugo kuhani gulaš, svaki zalogaj druga priča, drugi okus djetinjstva i tradicije. Za kraj, kao što i priliči pravom domaćem ručku, stigla je štrudla, slatki epilog koji je zaokružio cijeli doživljaj.
Moslavačka dolina: od jedne kućice do priče o miru
Predvečer prvog dana vodi u Moslavačku dolinu, smještenu u Mustafinoj Kladi, uz jezero i okruženu zelenilom. Sve je krenulo skromno, od jedne jedine kućice, da bi s vremenom preraslo u priču o dvanaest drvenih kućica, svaka nazvana po nekom drvetu, smještenih tako da svaka gostima nudi privatnost i pogled na prirodu. Ovdje vrijeme teče sporije, a tišina i zelenilo brzo vas uvjere da ste zaista negdje daleko od svakodnevice.
Posebno nam je drago što je Moslavačka dolina pet friendly, pa je i naš Dživo bio dobrodošao gost tijekom cijelog boravka što je veliki plus za sve koji putuju sa svojim četveronožnim članovima obitelji.
Doručak i obroci trenutno se dogovaraju individualno s domaćinima, a u planu je i otvaranje restorana, što će ovo mjesto učiniti još potpunijom destinacijom za odmor. Za sada je u nastajanju i biološki bazen, dok je za najmlađe gostima na raspolaganju dječje igralište. Uz jezero, šetnje, vožnju biciklom i večeri provedene uz roštilj na otvorenom, Moslavačka dolina je mjesto koje poziva da ostanete dulje nego što ste planirali.
Vožnja Kupom: grad viđen s vode
Drugi dan počeo je na pristaništu u Sisku, odakle smo se ukrcali na brod za panoramsku vožnju Kupom. Dživo, naravno, s nama, možda nije morski pas, ali brodski definitivno je. Dok je brod polako klizio rijekom, okruženi zelenilom obala, teklo je i pričanje o povijesti grada. Priznajemo iskreno, između opuštajućeg ritma vode i mira koji nas je obuzeo, poneki je detalj jednostavno “otplovio” pored nas. Ali ono što smo ponijeli sa sobom sasvim je dovoljno da razumijemo zašto je Kupa oduvijek bila srce ovoga grada.
Sisak leži na sutoku čak tri rijeke: Kupe, Save i Odre pa je upravo taj položaj stoljećima oblikovao njegovu sudbinu.
Kupa je stoljećima bila i granica, u 16. stoljeću dijelila je kršćanski i osmanski svijet, a 1593. godine upravo je ovdje, na sutoku Kupe i Save, hrvatska vojska izvojevala jednu od najvažnijih pobjeda protiv Osmanlija u ovom dijelu Europe, poznatu kao Sisačka bitka. Ta pobjeda označila je prekretnicu i pokrenula dugi rat protiv Osmanskog Carstva. Danas na taj događaj podsjeća utvrda Stari grad, sagrađena upravo kao obrana na ušću rijeka.
Zanimljivo je i da brod kojim smo plovili nosi ime Juran i Sofija, i to prema drami Ivana Kukuljevića Sakcinskog, prvom hrvatskom dramskom djelu ilirskog razdoblja, prvi put izvedenom davne 1839. godine upravo u Sisku, u zgradi Staroga kaptola.
Ručak u City Gardenu: ugodno mjesto uz vodu
Drugi ručak na putu dočekao nas je u City Gardenu, smještenom uz samu Kupu. Lijepo uređen prostor s pogledom na rijeku, ugodan ambijent i drugačiji doživljaj od svega što smo dotad probali na putu.
Jedino što nam je nedostajalo, s obzirom na samu lokaciju uz rijeku, bila je ponuda riječne ribe na jelovniku – s obzirom na to koliko je Kupa oduvijek bila dio identiteta ovoga grada, bilo bi lijepo da se taj gastronomski identitet odrazi i na meniju. Ipak, ambijent i položaj uz vodu sami po sebi čine ovo mjesto vrijednim posjeta za kraću pauzu na putu.
Mala napomena, psi su dobrodošli na terasi, ali u zimskom razdoblju, ne možete s njima unutar restorana.
Centar znanja i planetarij Sisak: highlight putovanja
Ako na ovom putu ima nešto što će oduševiti i djecu i odrasle, to je definitivno Centar znanja i planetarij Munjara pa slobodno možemo reći da je to bio pravi vrhunac ovog dvodnevnog putovanja.
Posebno zanimljivo: planetarij je smješten u obnovljenoj zgradi Munjare, nekadašnje sisačke elektrane iz davne 1907. godine, zahvaljujući kojoj je Sisak dobio struju – čak i prije Zagreba! Zgradu je sagradio češki poduzetnik František Křižík, a nakon što je desetljećima služila za razne namjene (tiskara, skladište), grad ju je obnovio i dao joj sasvim novu ulogu: mjesto gdje se industrijska baština susreće sa svemirom.
Unutra vas dočekuje kupola pod kojom nestaje osjećaj za vrijeme, projekcije koje vas vode kroz svemir, planete i zvijezde djeluju podjednako čarobno bez obzira na to imate li pet ili pedeset godina. Utonuli smo u tu pravu malu čaroliju i na tren se podsjetili koliko smo mali pod tim zvijezdama.
Hvala divnim ljudima iz Centra koji su pazili na našeg dlakavca dok smo mi uživali u prezentaciji!
Zašto na ovaj izlet treba otići?
Sisačko-moslavačka županija ne oslanja se na velike turističke atrakcije, i baš zato djeluje iskreno. Ovaj vikend izlet se gradi polako, kroz male, ali upečatljive trenutke: čašu vina koja nastaje bez ijednog dodatka osim strpljenja, jezero do kojeg stignete pješice umjesto biciklom, juhu koja stigne baš u pravom trenutku, rijeku koja stoljećima priča istu priču o granicama i pobjedama, i kupolu pod kojom na trenutak zaboravite gdje se nalazite.
Ono što ovaj kraj čini posebnim jest upravo ta raznolikost u malom prostoru – prirodu, vino, rijeku i znanost rijetko koja destinacija uspijeva spojiti u samo dva dana, a da pritom ne djeluje nabijeno ili žurno. Ovdje ima mjesta i za aktivne i za one koji žele usporiti, i za obitelji s djecom i za one koji putuju sa svojim ljubimcima.
Upravo zato ovo nije izlet koji se otkriva na fotografiji, nego onaj koji se pamti po osjećaju, a taj osjećaj, jednom kad ga doživite, dovoljan je razlog da se vratite.
