Terasa s pogledom na more, Velebit koji se ponosno uzdiže iznad vaših leđa i osjećaj da ste stigli negdje gdje se vrijeme kreće malo…
-
-
Čim smo zakoračile u samu secesijsku palaču u kojoj se smjestio Le Premier, kao da smo postale dio neke filmske priče. “Jutro u Parizu” bi bilo savršeno ime tog filma, a mi smo, baš poput profinjenih Parižanki, mogle dekadentno započeti dan neprekidnim nizom slastica koje, u tom našem filmu, ne idu u bokove već samo golicaju okusne pupoljke. I to na najbolji mogući način.