Iako ova kiša ne mazi Zagrebački advent ove godine, jučer smo iskoristili kišni dan da bismo u miru isprobali ponudu na Fuliranju. Iako smo očekivali da ćemo sami minglati među kućicama, ni kiša nije spriječila popriličan broj ljudi koji su se stiskali ispod suncobrana u želji da isprobaju ponudu s kućica na Strossmayerovom trgu.
- Institut za kobasice by Mate Janković
Advent nekako povezujemo s kobasicama, a uvijek smo u potrazi za onim novim, atraktivnijim te na kraju krajeva – ukusnijim. Ove godine sve kriterije je zadovoljio upravo Institut za kobasice. Isprobali smo sve, svatko od nas je našao svog favorita, a mi smo ipak bili najzadovoljniji Frankfurterkom – telećom hrenovkom iako nam i njihova Bavarska kobasica s peršinom izmamila osmijeh na lice.
Maštoviti dodaci, fenomenalno Miškovo pecivo, a cijene zaista prihvatljive. Cijena svih kobasica je 43 kune, što je neznatno više od nezanimljivih kobasica koje možete naći u ostaloj ponudi po gradu.
Isprobali smo i njihovu Kranjsku sa sirom, ali i Debrecinku i uvjerili se da na ovoj kućici ne možete pogriješiti s odabirom, pa čak i ako na Institutu za kobasice isprobate i njihov burger. Uz kobasice se pilo pivo i to Garden Brewery.
- Picnic mingle & fun
Ova kućica je uvijek puna nasmijanih ljudi koji čak i u ovakvim uvjetima uvijek nađu vremena za osmijeh i zezanciju, a kako i ne bi kad tamo kuhaju najbolji gin i to s Old pilot’s ginom, likerom od bazge i atraktivnom dekoracijom!
Nismo se mogli zaustaviti samo na jednom pa su nam se lica žarila dok smo uživali u njihovom malo Drugačijoj sarmi. Iako smo ljubitelji klasike i one smotane sarme koju svi štujemo, ova nas je zapravo izula iz cipela. Pjenica od krumpira je itekako iznenadila nepce, a dok smo grabili u zdjelice, oduševljenje je samo raslo. Svi smo se složili da je ovo definitivno najbolja sarma ovog adventa, čak i ovako dekonstruirana. Cijena joj je 64 kune i vrijedi svake lipe. Uz nju dolazi i tostirana focaccia koji nabavljaju u Noelovoj pekarnici, a osim sarme isprobali smo i juneće obraze koji također nisu razočarali već smo samo mogli poželjeti da je u pecivu ipak malo više tog predivnog mesa koje se kuha čak 16 sati, a posluženo je u pecivu uz coleslaw, mladi luk i bbq mayo umak.
Ponuda petkom donosi i štrudlu od bakalara koja je podijelila kušače. Većini je bila odlična. hrskava izvana, kremasta iznutra s odličnim cezar umakom i ukiseljenim lukom gore, dok su se neki požalili da je masna, no meni je ta masnoća baš bila taman i već planiram spremiti svoju verziju kod kuće.
- Beg’s plant based streetfood
Beg’s se ove godine diči svojim sarmama u crvenom kupusu kojeg sami fermentiraju. Jedino što je loše u ovoj sarmi je što smo je probali tik iza one iz Picnica, a iako smo pobornici isprobavanja novih stvari, pogotovo plant based jela, u ovoj nam je sarmi uz kiselinu kupusa, nažalost, nedostajalo malo masnoće. Da smo je probali prvu, sigurno ne bismo bili razočarani, a svakako podržavamo i ovakva jela na festivalu.
Probali smo i njihovu kobasicu, također plant based, to ne treba posebno napominjati, a da smo radili dvoboj između sarme i kobasice, upravo bi ona odnijela pobjedu.
- Purple monkey
Kobasice i sarme smo dokrajčili i bilo je vrijeme za nešto malo ipak drugačije. Kobasice napravljene po originalnom receptu iz Laosa, curry piletina, ali i panirane kozice i sve to u odličnim parenim pecivima. Kobasica je definitivno dar s neba za obožavatelje začina jer oni su tu da napadaju sa svih strana pa svakako probajte ako ste zaista željni nečeg novog i želite zagristi u Aziju. Za obožavatelje curryja tu su pak pileći batci i zabatci i bilo je toliko dobro da je Riba opet poželio još malo piletine. Ipak, favorit nam je bila nježna panirana kozica koja je savršeno odgovarala uz nježna parena peciva, hrskavo, kremasto, sve je bilo tu.
- Le Kolač by Robert Hromalić
Hromalić nas uvijek uspije iznenaditi pa je i ove godine hit među ljubiteljima slatkog sa svojom divovskom punjenom fritulom. Ogromna Apple pie fritula punjena kremom od pečene jabuke i vanilijom , prelivena karamelom ili čokoladom, već ima vojsku štovatelja, a mi smo sigurno među njima. Secirala sam je i pokušavala otkriti tajnu da bih je mogla možda rekreirati i doma, no ipak će ovo na kraju ostati još jedan razloga se vratim po još koju na Fuliranje. Cijena joj je 38 kuna i neće vam biti žao niti lipe.
Ovog puta nismo stigli, ali jedva čekamo isprobati burgere još jednog chef ana Fuliranju – Ivana Pažanina, no ako je suditi po dosadašnjim iskustvima na raznim festivalima, sigurni smo da se oni koji ne mogu bez burgera imaju čemu veseliti i na ovoj kućici.
Sutra će pak Strossmayerov trg zamirisati po poznatoj dalmatinskoj deliciji – Skradinskom rižotu. Pripremat će ga ispred kućice Picnic jedan od četiri poznavatelja tradicionalnog recepta za rižot – Dalibor Anić. Inače, ovo je jelo poznato po tome što se priprema i do 13 sati i potrebna je velika vještina da bude baš onakvo kakvo se spravlja već dugo godina.
Serviranje rižota počinje oko 13.30 h, broj porcija je ograničen a vaši će okusni pupoljci biti jako sretni. Ovaj rižot će se pripremati još samo sljedeće nedjelje i prava je prigoda da Zagrepčani i posjetitelji kušaju jelo za koje se uvijek traži tanjur više.
Vidimo se na Strossmayerovom trgu!
