Tamo negdje u kutu, u Varšavskoj, malo dalje od mjesta na kojem danas tužno stoji Kino Europa, a tik do kazališta Kerempuh, smjestio se Kut chefice Ivane Bekavac, mjesto za one opuštene, željne stvarno dobrih zalogaja i tople atmosfere
Otvorenje Kuta bilo je planirano taman kad je krenula situacija s koronom i chefica Ivana Bekavac nevoljko je projekt na kojem je radila mjesecima stavila na čekanje. Ispričala nam je kako je s nestrpljenjem čekala vidjeti taj svoj mali kut u koji je, dodala je, uložila cijelu sebe, ispunjen mirisima dobre hrane, istim takvim ljudima i atmosferom. Iskoristila je izolaciju za završne detalje, a onda, kada su omiljene gastro adrese u gradu napokon dobile zeleno svjetlo za otvaranje, otvorila se još jedna koju smo nakon isprobanih jela odmah dodali na listu upravo onih koje ćemo bez zadrške preporučivati drugima i gdje ćemo na gablec svraćati i sami. Zašto? Zato što je Kut mjesto kakvo bi, kada bismo imali toliko ogromnu količinu entuzijazma, znanja, ambicije, volje i želje kakvu posjeduje chefica Ivana Bekavac, voljeli osmisliti i sami.
Bili smo u Kutu
Chefica Ivana Bekavac, uz pomoć sous chefa Grge Bačelića, danas je napokon otvorila taj svoj Kut, a mi smo se odmah zaputili tamo. U malom prolazu u Varšavskoj zatekli smo balone, meni s tri jela dana, mali šank s vanjske i nešto veći s unutrašnje strane. Vidjeli smo i cheficu Bekavac u akciji, onako simpatično izgubljenu, ali vidno uzbuđenu što je napokon stigao dan na koji se priprema već mjesecima.
Odmah smo naručili sva tri jela, isprobali divan domaći sok od bazge i počastili se Session IPA-om Međimurskih Lepih Dečki. Iz otvorene kuhinje čitavo su vrijeme stizali primamljivi mirisi, gosti su neopterećeno razgovarali ispred Kuta, a taman prije proloma oblaka na stol su stigli tanjuri, zamišljeni kao gableci, u stvarnosti više nalik onima iz kakvog dobrog bistroa, daleko kompleksnijih, posloženijih okusa i sjajne prezentacije. Gulaš od boba sa sipom i palentom apsolutni je favorit kod svih prisutnih degustatora, a zaslužio je i opise poput najbolje palente i boba u životu. Okusima savršeno posloženo, taman slano i jako, s palentom neočekivane pahuljaste teksture, ovo je spoj na koji bismo se pretplatili do kraja života.
Posljednje prase jelo je u kojem su chefica Bekavac i Bačelić spojili sous vide svinjsku potrbušinu, pečeno zelje i krumpir salatu u obliku s kakvim se do sada još nismo susreli. Kremasta, bogata okusima, a u isto vrijeme hladna i osvježavajuća, bila je idealan par sočnom komadu svinjetine.
Na kraju, na meniju Kuta svakoga dana naći će se i jedno vegansko jelo, a danas su to bili popečci od graška s crnom rižom te salata uz dressing od hrena. Najobilnija od sve tri porcije, ova nas je kombinacija osvojila osvježavajućim aromama mente u popečcima i sjajnim dressingom koji je jelo podigao na još jednu, mrvicu višu razinu.
Zašto je Zagrebu trebalo ovakvo mjesto
Cijene jela danas su se kretale od 39 za vege opciju do 53 za svinjsku potrbušinu, a chefica Bekavac otkrila nam je i kako će njih uglavnom mijenjati na dnevnoj bazi, ali postoji mogućnost da se favoriti gostiju kroz određeni period ponove. Iako je Kut zamislila kao jednostavno mjesto na koje se u pauzi od posla brzinski dolazi na gablec te tako u ponudi nema deserata, danas su na nekoliko mjesta u lokalu bili postavljeni tanjurići s domaćim keksićima, a kako bi otvorenje proslavila kako treba, goste je počastila i tortom brenda Neka Jedu Kolače Ivane Čuljak, koja također uskoro otvara svoju slastičarnicu. I, moramo vam priznati, baš je to bila točka na i koja je cjelokupan doživljaj ručka u Kutu pretvorila u iskustvo koje definitivno želimo ponoviti.
Na kraju, čini nam se, Kut se već od samog starta nametnuo kao mjesto na kojem se jede fantastična hrana, onakva kakvu na stvarno dobre dane skuhamo kod kuće pa o njoj tjedan dana ne prestajemo pričati, nepretenciozno mjesto na kojem se osjećaš dovoljno opušteno da slučajno uđeš u razgovor s ekipom do sebe pa dijelite mišljenje o hrani, pivu ili divnom domaćem soku od bazge, ono na kojem se uživa u tanjurima za koje si spreman platiti troduplo više od stvarne cijene i upravo onakvo mjesto kakvo je Zagrebu posljednjih godina nedostajalo. Bravo chefice Bekavac i vidimo se opet!
