Željni druženja, dragih prijatelja i njihove dobre hrane, već smo za vrijeme trajanja nesretne, prečesto spominjane karantene, planirali druženje na kojem ćemo okupiti naše drage blogere.
Savršeno mjesto se nametnulo samo po sebi, a to je Kuća za odmor David, dragog prijatelja i Ribafishevog bivšeg učenika Luke, koji već godinama svoje slobodno vrijeme i ušteđevinu troši na izgradnju i uređivanje male oaze u Svetom Ivanu Zelini.
Mic po mic, izrasla je ta kućica u predivno zdanje za odmor, uživanje, ali i tulumarenje uz bazen. Opremljena kuhinjom i velikim roštiljem, bila je savršen izbor za prvo postkarantensko okupljanje naših dragih prijatelja, food blogera i općenito, ljudi koji su bili uz nas posljednjih par mjeseci dok ovu našu Vilicu dižemo na noge. Kuća za odmor David je inače jedna od rijetkih u okolici koja prima ekipu na momačke, djevojačke, rastave i sve ostale prilike i neprilike – ako poštujete pravila, ovo je stvarno oaza kakvu si sami složite!
Zelina se tako nametnula kao savršen odabir, sa svojim zelenim brežuljcima, vinskom cestom te vrijednim obiteljskim gospodarstvima, privlači sve više turista i izletnika iz Zagreba. Dočekala nas je tamo i gospođa Marinka Zubčić, direktorica TZG Zeline koja nas je u nekoliko rečenica uvukla u priču o ovom kraju i to toliko da smo poželjeli boravak produžiti i istraživati i dalje skrivene zelinske kutke. Srećom, na pola sata je od Zagreba i vjerujemo da ćemo često svraćati, pogotovo jer nas je zašpotala što joj se nismo javili za organizaciju lokalnih vinara, a izvukli smo se time što smo neki dan bili kod Kos-Jurišića na pikniku!
Vratimo se mi našim blogerima koji se nisu došli samo zabavljati. Da im ne bi sve bilo tako jednostavno, dali smo im zadatak: svatko od njih je morao skuhati po jedno jelo iz zemlje koju bi posjetio da se nije desila pandemija. Srećom pa nitko nije planirao ići na Island…
Darko Kontin, naš najpoznatiji food bloger, znalac i entuzijast, odabrao je Italiju i bacio se u pripremu strombolija, jela talijanskih korijena koje smo slistili za tren oka. Naš Zvonimir Ferina je morao biti poprilično brz na okidaču svog fotoaparata da bi uhvatio gotovo jelo na tanjuru.
Vedran Bošković je svoj blog Začinjeno s ljubavlju htio odvesti na gastro avanturu u Španjolsku, a za nas je pripremio predivnu šarenu i ukusnu paellu koja nas je oborila s nogu. Vodio bi Vedran na to putovanje i svoju suprugu Mihaelu, a ona nam je također pripremila jedno španjolsko jelo i to desert. Kreativna Mihaela je tradicionalnoj španjolskoj torti, Tarta de Santiago, dala svoj završni touch te je ukrasila jagodama i gledala kako komadić po komadić nestaje s tanjura dok su se gladni food entuzijasti gurali oko nje.
Gracia Petek s bloga Kiwi go Crazy nas je povela na američko tlo i spremila nam vegansku verziju mac and cheesea, a toliko je savršeno iskombinirala sve sastojke i začine da bi zavarala i najveće skeptike i bez ikakvih problema im ovo jelo mogla podvaliti pod nevegansko.
Šećer dolazi na kraju, a iz Engleske je nedavno s prvim popuštanjem mjera stigao i Marko Josipović s bloga Marko Bakes. Velike nade polažemo u njegove buduće poslovne pothvate, a da nam dokaže da to radimo s pravom, Marko nas je oduševio svojim Crepes Suzette, francuskim palačinkama, doduše s tonom maslaca, ali kako je ovo ionako bio hedonistički vikend, sve smo mu oprostili. Marko, ako i ostaneš živjeti van granica Lijepe naše, uvijek si dobrodošao u našu kuhinju pripremati svoja mala čudesa.
Naša viličasta ekipa je pripremala roštilj i salate, a naša Lidija se uhvatila pečenja krumpira koji je bio definitivno jedan od najboljih koje smo do sad jeli. Odlučili smo se na klasični roštilj jer uz meso iz mesnice kreativnog imena Bolja polovica nije bilo potrebe za komplikacijama. Našlo se tu svega, ćevapa, vratine, carskog mesa i šiš ćevapa, nismo znali što bi prije uhvatili između dvije šnite kruha. Oduševila nas je kvaliteta mesa, ali i predanost kojom vlasnik ove mesnice Marin Metelko pristupa svom poslu. Doma smo otišli i s telećom jetrom koju nismo uspjeli dotući isti dan, već smo njome sljedeći dan liječili naše malo oštećene jetre.
Jer, nije se na ovom izletu samo jelo. Lepi dečki su potegnuli iz Čakovca da bi njihovo pivo pratilo roštilj, a vino je stiglo čak iz Slovenije i vinarije Jeruzalem Ormož obitelji Puklavec. Međimurci su nam pripremili više vrsta piva, a hit dana su definitivno bili, kako im to i samo ime govori, jaki Regoč i nježna Kosjenka, dok nam je Traminec vinarije Puklavec dao vjetar u leđa kad smo po prohladnom vremenu skakali u bazen, a Muškat Ottonel polako nestajao dok smo uz veliki kamin kartali belu.
Njihov Cabernet Sauvignon smo s razlogom ostavili za jedan drugi projekt, PrepoRučak, pa ako nas još niste zapratili, vrijeme je.
Gotovo dvodnevno druženje je s nama proveo i naš mješanac, žućo, neumorni džukac Dživo, koji je vješto zaobilazio vodu i tražio krtice po friško pošišanoj urednoj travi oko kuće. Nadamo se da smo zakopali sve rupe koje je zaigrano pseto napravilo, vratit ćemo se ako treba. I usput se, naravno, baciti u bazen i ljenčariti na ležaljci s pogledom na nepregledno zelenilo. Ako želite pun komfor, apsolutnu slobodu i mjesto gdje ćete okruženi prekrasnom prirodom i zvjezdanim nebom provesti luda 24 sata sa svojom ekipom, zovite Luku. Ako je uspio izdržati Ribafishevu torturu u osnovnoj školi, onda može doslovno sve!
Hvala svima koji su bili s nama, družili se, kuhali, jeli i pili, voljeli se, pjevali i plesali. Ponovilo nam se skoro, a koji novi kutak Lijepe naše ćemo sljedeći otkrivati, saznat ćemo uskoro.U nastavku pogledajte kratki video naše Terezije koja je uhvatila svu sreću tog dana.
