Zagrebačka Tkalčićeva ulica tamo negdje na sredini skriva malen internacionalni dragulj po imenu Curry Bowl.
Prije nekoliko godina se, naime, Brian Senaratne zaljubio u tajanstvenu djevojku i došao u Hrvatsku. Ta je ljubav završila, ali se rodila neočekivana ljubav prema Zagrebu zbog koje je Brian u potpunosti promijenio svoj život. Iz velike korporacije u kojoj je proveo 13 godina, svoj je život odlučio nastaviti upravo u Zagrebu. Pridružio mu se u ovoj avanturi i brat Clement, koji je zapravo došao samo na dva dana i, vjerovali ili ne, ostao. Skupa su u zagrebačkoj žili kucavici pokrenuli bistro sa svojom otočkom hranom.
Posao je išao tako-tako, a onda im je došla mama i umiješala tu svoje čarobne prste, posložila im menu i kompletnu kuhinju pa se danas ovaj restoran bazira na svježim namirnicama s obližnjeg Dolca i začinima koje nabavljaju iz svoje daleke domovine.
Divljenje njihovoj hrabrosti za borbu s hrvatskom birokracijom bez poznavanja jezika i običaja (ali fali vam još jedan papir) na stranu, no ovi momci mogu poslužiti kao primjer da odlična ideja, kvaliteta, trud i upornost zaista mogu polučiti rezultate, čak i u najživljoj ulici u glavnom nam gradu u kojoj sadržaja nikako ne manjka. A oni su svoj komad tog kolača pošteno zaslužili.
S Curry bowlom i njihovom ponudom smo itekako upoznati, a razveselili su nas i dostavom u vrijeme karantene kad smo isprobali nekoliko njihovih jela, a oduševili smo se, dosta neočekivano, kineskim jelom koje je postalo šrilankansko i to, jelo s lignjama!
Danas imaju novog kuhara, također s ovog živopisnog otoka u Indijskom oceanu, tik ispod Indije, a kao i svake godine prije ljeta – predstavljaju novitete na svom jelovniku.
Okupili smo desetak food blogera i influencera, sjeli za stolove na Tkalči i uz gledanje metropole koja je ovdje najprometnija i nekako najživlja, jedva dočekali – pivicu. Braća Senaratne su inače uvoznici i zastupnici lokalnog Lion Beera, pa smo isprobali Lager, Strong i Coffee Stout.
Lager apsolutno korektan, Strong meni malo prejak, ali iznenađenje dana je izvrsno tamno pivo koje podsjeća na Tomislav u razdoblju dok je Zagrebačka Pivovara još bila naša. Moćno, kaveno, mirisno pivo po cijeni od nevjerojatnih 8 kuna za 0,33 l! Još jedna zgodna činjenica je da Lion možete uzeti u bocama od 0,625 l, prisjetiti se dana kad je bilo Uniona u istoj količini, i te sreće kad skužiš da imaš još dva gutljaja pride!
No, prijeđimo na bitno, nismo bili ovdje samo zbog izvrsnog piva. Curry Bowl je sasvim pošteno i kvalitetno mjesto gdje ćete u unutrašnjosti moći gledati kako vam dečki kuhaju, ali vani je trenutno ipak ljepše. Na meniju je sada svega desetak jela, ali je svako priča za sebe. Počeli su s Kotthuom i curryjem, a danas je to već dosta ozbiljno, i nadasve zanimljivo.
Krenuli smo sa salatom s crvenom rižom i kozicom te dhal juhom od leće i masnim kruščićima (svega 25 kn!), a nastavili sa „Snack on the beach“, jer je Šri Lanka, naravno otok, pa se vrijeme u razbibrizi na plaži i prije diska uvijek krati s nekakvim grickalicama.
Tako smo dobili tris pohanaca iz friteze, takozvanu platu, iako je poslužena u simpatičnom mini cjedilu (44 kn): Fish Cutlets, okruglice od tune i krumpira s njihovom curry majonezom, pržene kolačiće od leće Parippu Wadai i nama možda najbolji dio, klasični pileći prutići, toliko sočni i meki da su za svaku pohvalu.
Logično, uslijedio je Kotthu, klasični šrilankanski street food, nešto u rangu našeg bureka ili ćevapa. Ovisno o prilozima, stoji od 52-69 kuna, a radi se o jednoj mješavini svega i svačega, vrlo ukusnoj papazjaniji koja ima okus najfinijeg jela što ste ga skuhali od svega što ste našli u domaćinovom frižideru na tulumu u 4 ujutro! Malo nas podsjeća teksturom na sitno narezane mlince s povrćem i upravo tu ćemo povući najveću paralelu s kuhinjom na koju smo navikli. Sve ostalo je tu da nas iznenadi!
Ovdje smo se susreli i s jačinama ljutine, jer možete birati od 1-4, s tim da Šrilančani sve jedu na 4 i podsmjehuju se nama Europljanima.
Naš Ribafish voli izazove pa je s lovkinjom Moranom Zibar podijelio plijen u vidu Stir Fryja „Deviled Dish“ i pojeo pola ovog gulaša sa svinjetinom, hrskavim povrćem i basmati rižom (koja najviše podsjeća na domaću, pa je stoga i koriste ovdje).
Serviran je s upečatljivim Pol Sambolom, ribanim kokosom sa začinima, a kokosa inače ima skoro svugdje, dani Tropical Blenda u centru Zagreba! Morana i Ribafish su se hrabro držali i nisu nikako htjeli pokazati slabost, ali njihova ozarena lica i lagano orošena čela su ipak govorila nešto drugo. Definitivno su se složili, za one koji zaista cijene dobro začinjenu hranu, ovo je place to be.
Na meniju su od klasika još i vege i mesni curry, pržena riža, hot butter calamari koje smo već nahvalili, a uz još jedan novitet, Curry Tuna Pasta, oduševila je Ribafisha. Ljepljiva, puna okusa i mirisa, sa sirom i vrhnjem i totalno drugačija od svega do sada kušanog. Jako zanimljivo jelo s fantastičnim kombinacijama začina.
Za kraj, deserti u vidu iznenađujuće osvježavajućeg sladoleda od avokada koji je najviše iznenadio one za stolom koji su se zaklinjali da preziru avokado. Očito ne u ovom obliku jer su tanjuri bili polizani, a ovaj sladoled u kombinaciji sa zaraznim čokoladnim kolačem s keksima (slatko vrhnje s preljevom od šumskog voća ga izvrsno upotpunjuje), i još malo Lion Coffee Stouta. Pivo po 8 kuna, trebamo li još jednom ponoviti, u bescjenje, požurite dok ima!
Postoje još i slatki domaći sok od đumbira i King Coconut Water, ali to smo pored stouta ipak ostavili onima kojima je ipak bilo prerano za pivo. Ne smijemo zaboraviti spomenuti suradnju s našim Zagorcima iz Volim Ljuto s kojima (oni im sami donose šrilankanske začine) stvaraju ljute umake na tri razine: Croatian spicy, Sri Lankan Spicy i Are you serious!
Nakon svega, što reći nego da je iskustvo više nego kvalitetno. Okusi i mirisi nekih dalekih prostranstava s našim namirnicama, nasmijana braća koja su se razletjela po konstantno punom lokalu, zagrebačka žila kucavica i jednostavno – ovo morate probati što prije!
