Obećali su nam danas neki tračak sunca, a neradni dan zove na izlete i neki ugodni restoran na manje poznatom terenu. Majsecov mlin je savršeno mjesto upravo za ovu prigodu pa ako vas danas put nanese u Donju Stubicu – svakako se zagrijte njihovom zagorskom juhom ili neki drugim tradicionalnim jelom koje ovdje pripremaju na malo drugačiji način.
Upravo se to dogodilo neki dan kad smo došli u Obrtničku 47 na kraju Donje Stubice u Majsecov mlin, veliki kompleks kuća, kućica, paviljona, ribnjaka, dječjih igrališta, i još desetak hektara prekrasnog zelenila posvećenih gastro i inim hedonizmima. Igrom slučaja naletjesmo na kišan dan pa je velika drvena terasa bila prazna, a mi sjeli pored šanka za stol prekriven starinskim crveno bijelim stolnjakom. Na drvenim je zidovima uz pokoju staru sliku nema pretjerano mnogo detalja i baš ono nekako domaća atmosfera, mirno, nježno, odmjereno.
Covid je i ovdje uzeo maha tako da je smanjio broj stolova i gostiju, no i dalje se na jelovniku ne vidi nikakva kriza, i nudi se sedam-osam aduta zagorske kuhinje prožete modernim idejama i jako zgodnom izvedbom, pojačanih sa sezonskim specijalitetima koji najčešće dolaze iz obližnjih šuma, OPG-ova i potoka. Kako je u 2020. puno manje grupa i turista, posvetili su se više meniju i detaljima na karti.
Lokal je u najmu mladog chefa Zdravka Semenskog koji se nakon 12 godina kuhanja po Dalmaciji i kontinentu po prvi put primio chefovske i vlasničke uloge.
„Htjeli smo našim gostima ponuditi zagorske klasike na moderan način, spojiti tradiciju s novim tehnikama da se zadrži starinski štih, a da opet svi budu ugodno iznenađeni. Naravno, nitko odavde ne odlazi gladan!“, rekao nam je gospodin Semenski, a mi smo krenuli u napad!
Za početak dolaze nježne i slatke rakije Fako iz Krapinskih Toplica, od meda i lavande te od tri vrste meda i vina! Uranili smo par dana za tipični zimski meni sa sarmama, buncekima, krvavicama i puno zelja, a nismo bili ni za jak specijalitet – domaću pastrvu koju kupuju iz Belskog dola, a onda drže u svojim kavezima u sljemenskom potoku koji prolazi pored mlina, desetak metara ispod terase.
Uz klasičan izbor suhomesnato sirnih uvoda, odabrali smo dvije od četiri juhe u ponudi, zelenkastu od tikvica i koprive, te naravno – zagorsku. Kopriva trenutno liječe mamurluk, od zagorske se najedeš, dva podjednako kvalitetna izbora.
Jako je zabavno čitati imena jela kojima bi pozavidio svaki copywriter, pa su tu skockani vepar (između gulaša i paprikaša, naravno, meso je narezano na kockice), grahorasti picek (u miksu sjemenki), skoprivani lungić (medaljoni omotani špekom i čips od koprive, kelja ili što već raste u to doba godine), purica s kuruze (prsa u cornflakesu), i tako dalje.
Godine iskustva u Centru Marjan na Braču i Staroj školi Mirkovec, Zdravku su donijele iskustvo, kreativnost, ali i sjajno dizajnirane tanjure, pa instagramlijama toplo preporučujemo skoprivani lungić. Svinjska rebrica ovdje zovu moderni pajcek, velika su, mesnata i s vrlo malo premaza, a od priloga svakako treba izdvojiti povrtni orzoto s velikim komadima povrća.
Ovaj stvarno obilan ručak odlučili smo pratiti domaćim gemištom, kupažom graševine, bijelog pinota i muškata žutog vinarije Gospočić iz Stubice, a onda je naletio gospodin Boris iz Bolfana, pa znate kako je završilo. Vidimo se na VinoComu!
Vikendom se po narudžbi ovdje radi teletina ispod peke, patka s mlincima i sve što se i inače jede u ovim krajevima. Za desert sufle i zagorski sladoled – semifreddo s bučinim uljem i sjemenkama! Svakako trebati probati fenomenalan kruh koji nastaje iz tekućeg tijesta koje se lijeva u kalup. Nestvarna korica, nešto između kruha i kajzeršmarna, ma kako god se ovaj pravilno pisao, skidamo kapu.
Maštate li o bijegu iz metropole, kako vikendom, tako i preko tjedna, pedesetak minuta vožnje vam ne bi trebalo predstavljati neki problem, a nakon par sati šetnje po Medvednici, posjet Majsecovom mlinu je naprosto idealna nagrada. Vraćamo se na krvavice i buncek čim još malo zahladi!
