U ponedjeljak smo imali priliku biti gosti malog eventa koji se odvijao po svim epidemiološkim pravilima u pizzeriji – restoranu PapaMó u Pleškoj ulici 105 u Velikoj Gorici da bi isprobali njihove pizze, i to njih čak pet!
Nekad se dogodi da nas neki restorani iznenade, da otkrijemo nešto novo što želimo podijeliti s drugim ljudima, a nekad se to poklopi i onda vrlo rado drage ljude pozovemo da nam se pridruže u otkrivanju novih okusa. Nedavno smo tako prvi put kušali pizzu u velikogoričkom restoranu simpatičnog imena – PapaMó i oduševljeno svima prepričavali svoje iskustvo.
Tomislav Taritaš nam je ispred vinarije Iuris predstavio njihovih pet vina, pažljivo odabranih za spajanje s pizzama, a nama je najbolje sjela kombinacija kućne pizze PapaMó i plavca malog iz Iurisove ispostave s Brača. Žene su naravno pale na muškatu kombinaciji s papričicama na izvrsnoj Gurman pizzi. Sjajno su sjele i riječi organizatora eventa, Zvonimira Papka Zappa, kao i vinskog znalca Tome Jakopovića koji je popratio sljubljivanje s pizzama.
Iskrena i ozbiljna preporuka za mini izlet u Turopolje i pizze po zaista prihvatljivim cijenama – najskuplja je svega 57 kuna.
Pizze u ovom restoranu svoju novostečenu reputaciju onih zbog kojih se isplati sjesti u auto, stekle su svojim već spomenutim tijestom. Njega su pomno istraživali, učili na pogreškama sve dok nisu došli do kompleksnog procesa koji zahtjeva puno vremena i čak nekoliko vrsta brašna, a do hrskave korice ovoj pizzi treba tek 60 sekundi u pećnici – rezultat je predivna korica s prozračnim tijestom tipična za pizzu romanu ili scrocchiarellu – u prijevodu – hrskavu.
Nećemo otkrivati detalje izrade ove divote, ali ovu smo pizzu na prvi griz okarakterizirali kao pizzu kakvu si uvijek zamišljamo da jedemo, a rijetko nam baš to bude posluženo.
Čovjek iza ovog mjesta zbog kojeg ćemo češće posjećivati Veliku Goricu, Danijel Plepelić, uložio je puno vremena i truda i u uređenje ovog restorana koji se, osim pizzama, može podičiti i odličnom kuhinjom koju vodi chef Dean Šafran.
Namirnice koje koriste u kuhinji pomno biraju, a da su one zaista vrhunske, možete se uvjeriti već pri pogledu na meni na kojem se ističe kvalitetna San Marzano rajčica koju svakodnevno pasiraju za svoje pizze, mozzarella Fiori di Latte, a i moramo vam reći, ni masline nisu neke dosadne tek da ispune obavezu da budu tamo, već su one najbolje – kalamata.
Veselili smo se kušanju više vrsta pizza koje u PapaMó poslužuju, a u restoranu su odlučili da se pizze i vino izvrsno slažu pa su pet vrsta ovog hrskavog oblačića spojili s isto toliko vina i to onih vinarije Iuris.
Obitelj Klasiček, koja stoji iza ove osječke vinarije, svoju lozu njeguje od 70-ih godina prošlog stoljeća, a vinariju Iuris posjeduje od 1994. Na području erdutskog vinogorja stvara vina koja spajaju moderno i tradicionalno, a izvrstan je ovdje omjer cijene i kvalitete. Još 2005. godine je Domagoj Klasiček sa školovanja u ovu vinariju donio i francuski stil u svoja Iuris vina koji smo imali prilike doživjeti i tu večer u Velikoj Gorici.
Veselili smo se ovom sparivanju dok nam je o samim vinima koju riječ više rekao sommelier vinarije Tomislav Taritaš, a on se je, naravno, brinuo da čaše nisu prazne dok je Zvonimir Papak pazio da su sve pizze savršene i da nitko ne ostane gladan.
Šanse za to su bile doista male dok smo gledali u listu pizza koje nas čekaju, a krenuli smo s onom osnovnom – Basic pizza u ovom restoranu osim hrskavog tijesta dolazi s već spomenutim vrhunskim sastojcima. Rajčica San Marzano, mozzarella Fiori di Latte, bosiljak i kalamata masline. Već smo tu svi grabili i komad više te odmah zaboravili da nas čeka još pizza za kušanje i da bi bio red ostaviti malo mjesta. Sve smo to zalijevali Iuris Graševinom – vinom koje se u našim predjelima najčešće traži, a odlično je odgovarala uz ovu pizzu jednostavnu u izboru sastojaka, a bogatu okusima.
Nastavili smo u laganom tonu pa je sljedeća na red došla Vege dva pizza koja uz mozzarellu dolazi s ricottom, mladim špinatom i orasima. Kremasta, gotovo slatka ricotta, je na toj hrskavoj podlozi dobila neku novu dimenziju, a čak su i oni koji ne ljube špinat sretno počistili tanjure dok se u čaše točio Sauvignon Blanc Saltwater. Posebna je to linija vinarije Iuris koja je ime dobila po podzemnom jezeru zvanom “slana voda”, a i ovaj sauvignon je specifičan po svojim herbalnim notama koje su savršeno odgovarale uz nježnu ricottu i špinat na pizzi.
S trećom pizzom, onom koju bi nazvali pizza kuće – PapaMó, već smo krenuli malo ozbiljnije. Osim rajčice i mozzarelle, tu su bili mladi šampinjoni, mini rajčice svježe, drniški pršut, panceta i povrh svega, grana padano. Naravno, bosiljak i kalamata masline koje nisu bile jedne od onih koje guramo po tanjuru već su odlično pasale uz svaki zalogaj. Ovaj uradak iz kuhinje je bio bogat odličnim sastojcima i najsličniji klasičnoj “može jednu miješanu, molim vas” verziji, no ipak nekoliko razina iznad one koju bi očekivali u nekoj kvartovskoj pizzeriji. Uživali smo u ovoj pizzi u kombinaciji s izvrsno pogođenim vinom Plavac Mali koji dolazi s otoka Brača, a ovaj je plavac sa svojim izrazitim voćnim aromama krasno ljubio pršut i grana padano na pizzi.
Sljedeća je bila još jedna pizza s pršutom, no onim goveđim – Bresaola. Na ovoj se pizzi našla i rikula koju često zamjeramo jer pizzerije vole pretjerati s količinom, no ovdje je bila suptilna, a dovoljna da zaokruži cjelokupni dojam.
Uz goveđi pršut je naš sommelier preporučio Temperu – kupažu četiri sorte iz okolice Benkovca: cabernet sauvignona, merlota, vranca i plavca malog, a ovo se pitko vino s karakterom dobro nosilo s goveđim pršutom na pizzi.
I stigli smo do posljednje pizze večeri, pikantne Gurman pizze, a već sitima nam je miris papričice koji je ispunio prostoriju ipak izmamio slinice te smo jedva čekali probati ovaj bogati uradak. Rajčica, mozzarella, šunka od kuhanog buta u komadu, kulen, panceta i ti feferoni koji su začinili kraj večeri, ovo je bila definitivno najbogatija pizza koju smo taj dan probali, a uz nju smo popili Sweet Muscat.
Neočekivano? Je, i ovo vino nikako ne bi išlo sa svojim slatkim tonom uz pizze, no kako nam je prisutni Tomo Jakopović, još jedan vinski znalac, istaknuo, ovaj muškat zapravo odlično pristaje uz papričicu povrh pizze. I svi smo u tom trenu zagrizli papričice, uzeli gutljaj ovog muškata i mogli samo potvrditi Tomine tvrdnje.
No, da ne ostane nedorečena priča, iako više nismo mogli disati, ali smo trpali zadnje komade pizze proždrljivo u uvijek gladna usta, došao nam je i desert za još bolje sparivanje s ovim posljednjim vinom vinarije Iuris te su nam stigli mini primjerci semifredda. Moramo vam priznati da smo zamolili da nam smanje porcije jer smo pojeli pizza dovoljno za bar tri obroka. I ne, nije nam bilo teško.
Čestitamo ekipi iz PapaMó, donijeli su dašak osvježenja u Veliku Goricu, ali i na zagrebačko područje te smo sigurni da će se sve češće na krišku ove hrskave ljepotice odlaziti upravo tamo!
