Subotom nam se ne kuha, već volimo ručati vani nakon obavljene kupnje i duge kavice u centru. Jedan od favorita ove jeseni nam je El Toro, a njihov chef Mario Mihelj je poprilično razmazio naša nepca ovosezonskim menijem posebice “brodetom” od trlje i kozica.
Mnogi su bili skeptični kad se na “ukletom” lokalu gdje je nekada bila Baschiera pojavio sjajno brendirani El Toro, ali zahvaljujući ponajprije kreativnosti, idejama i upornom radu chefa Marija Mihelja, doživjesmo i četvrto predstavljanje sezonskog menija. Stotinjak metara od tržnice na Kvatriću, u miru uz zatamnjena stakla, više nego ugodni i pristojni konobari i kuhari iza pleksiglasa predvođeni samim Mariom – za vas će uvijek napraviti pravi show svježih okusa praćenih sjajnim vinima.
Svoju ljubav prema Latinskoj Americi Mihelj iz godine u godinu dotjeruje i ubacuje okuse s drugih kontinenata i podneblja. tako smo danas kušajući nova jela otišli do Mediterana, centralne Francuske i daleke Azije te završili s tri nova favorita pastry chefa Luke Sopte.
A krenuli smo oštro: Jamon flatbread je predjelo koje se sastoji od tanane pogačice (što zbog svježine i fine hrskavosti netom izvađena iz krušne peći djeluje poput mlinca u pubertetu) s tanko rezanim španjolskim pršutom uz dodatak kreme od sira manchego, ukiseljene ljutike, salse od mlade korabe te bučinim sjemenkama i uljem mladog luka. Jako zgodno, dali smo mu ime „Božić u Madridu“ jer nadjev nekako podsjeća na španjolsku francusku salatu s dodatkom epohalnog, chewy, sočnog i slanog Jamon Iberica.
El Torov trlja i kozica “brodet” je djelo mašte Marija Mihelja koji je doista zakuhao brodet, zgusnuo ga indijskim oraščićima, a na tu kremu stavio filetirane trlje, argentinske (fino tvrde) kozice, sjemenke buče i dehidriranu buču. Izvrsna kombinacija okusa kontinenta i mora i najtoplija preporuka za isprobavanje ovog kreativnog jela koje će vas stajati 125 kuna. Vrhunski pošip Nerica iz Čare na Korčuli samo će pospješiti okuse, ponajviše joda iz trlje. Povratak na more…
Prije glavnog jela stigle su i klasične gyoze, ovoga puta pršteći od svježih začina, sitno kosano povrća i besprijekornim punjenjem od svinjske potrbušine. Klasik, taman kao uvod u sporo kuhanu janjeću nogu s demiglaceom na kremi od tri bijela povrća – celera, komorača i pastrnjaka.
Janje meko kao duša, krema za moj ukus mrvicu preagresivna, ali obožavatelji posebno celera, zadovoljno će trljati svoje ruke!
Pastry chef Luka Sopta za jesenji je jelovnik pripremio deserte na bazi smokve, kruške i marelice. Marelicu čine mousse od čokolade i đumbira u hrskavoj glazuri s insertom od marelice na čokoladnom biskvitu, sve to posluženo uz marelice pečene u vlastitom soku. Izvrsno za čokoladne ovisnike, ali i ljubitelje bakinih pekmeza.
Smokva je bila nekako najintrovertiranija (iako je bilo teško za komentirati nakon svega isprobanog), a pobjedu je odnijela poširana kruška marinirana u likeru od badema i vanilije na kremi od sira s hrskavcem od bijele čokolade i badema. Nekako iskonski, plemenito slatko i kremozno s čudesno mekom kruškom u sredini. Prisjetih se tuluma kad sam htio pojesti krušku iz domaće Vilje… Boljelo je…
Deserti u El Toru stoje 40 kuna, pa se zaletite makar samo na njih! Društvo desertima pravio je sjajan Muškat Momjanski Kabola.
Mario Mihelj i dalje diže ljestvicu svojim sjajnim igrarijama, cijene jesu nešto više, ali vaša nepca to definitivno zaslužuju!
