Kod Vanje u Vrbovskom smo nedavno dobro jeli i pili, a samo smo došli malo popričati o staroj kuharici koju je pronašla u svom domu. Već se tada rađala ideja o samom blogu na kojem bi objavljivala sve divote koje stvara u svojoj kuhinji, a njen je Gorski kotao posveta hrani, životu i tradiciji kraja u kojem živi sa svojim suprugom Stankom.

Otputovali smo u Vrbovsko i prelistali kuharicu staru više od stotinu godina – imamo fenomenalan recept za krafne

Vanja je učiteljica, a kako i sama kaže na svom blogu, bavi se fotografijom, uređenjem vrta, uzgojem povrća, izradom pekmeza, namaza, likera, sirupa i zimnice. I mi jedva čekamo da sve male tajne tih domaćh proizvoda podijeli s nama. Dok njen suprug u svojoj radioni izrađuje prekrasne i unikatne proizvode od drveta, Vanja u njihovom domu priređuje prave gozbe za svoje prijatelje i obitelj, a sad nesebično svoje recepte dijeli i s nama. Morali smo joj postaviti nekoliko pitanja, ali i ukrasti jedan recept! Subota nam baš miriše na tople domaće buhtle.

Vanja, baš nam je bilo drago vidjeti da si konačno odlučila svoje recepte dijeliti i na ovoj platformi. Kako si se odlučila na to?

Moram priznati da sam nakon vašeg posjeta i razgovora s tobom počela razmišljati o pisanju bloga. Ideja o pisanju recepata i općenito o gastro pričama i životu u Gorskom kotaru rodila se spontano jer je to ono o čemu inače pišem na svom privatnom profilu na jednoj društvenoj mreži. Ljubitelj sam hrane, a naročito lokalne, autohtone i domaće hrane. Volim one prave, starinske, domaće recepte za jela na kojima smo odrasli i koja su kuhale naše bake i mame.

Koji je cilj tvog bloga?

Voljela bih kroz blog ispričati priču o životu u Gorskom kotaru. Naš kraj je divan, ali možda ne toliko poznat ostatku Hrvatske poput naše obale ili otoka. Mi smo poput zelenog otoka, okruženi šumama, s puno potoka, rijeka, jezera i prirodnih ljepota. Gorani su samozatajni, vrijedni i ponosni ljudi, navikli na ćudljive vremenske uvjete i život u gorju. Diče se svojim šumama i starim zanatima. Takva je i naša hrana, jaka, domaća, spravljena s onim što je dostupno pa se tu nađu gljive, divljač, riba, meso, samoniklo bilje, plodovi bobičastog voća, sirevi, suhomesnati proizvodi, ali i egzotika poput žaba, puževa, puhova ili medvjeđeg luka. Ovdje su pretežno starinska kućanstva i još se mogu pronaći starinska jela koja bih voljela sačuvati od zaborava. Naravno, kroz blog želim pokazati i potencijal ovog kraja kao gastro – turističkog bisera i oaze mira koja izvrsno puni baterije svima koji žive urbanim i užurbanim životom. U planu mi je promovirati proizvođače domaće hrane te rukotvorina ovog kraja, kao i dobre priče malih poduzetnika koji nastoje opstati i ostati ovdje.

Po kakve recepte čitatelji mogu doći na Gorski kotao?

Gorski kotao je blog gdje možete pronaći recept za goransku pikantnu juhu od vrganja ili za starinsku pitu od sira i maka. Ima tu i gulaša od divljači, kunića na lovački, pačjih prsa ili običnog čušpajza od kelja s dimljenim kobasicama. Od slastica tu su pite, krafne, buhtle, kiflice, paprenjaci i slično. Nastojim zapisati i starinske recepte iz stare kuharice koja je u obitelji mog supruga već više od stotinu godina. Naravno nađe se tu i „modernijih“ recepata za čokoladnu mascarpone tortu ili juneću koljenicu u umaku. Osim recepata pišem i crtice iz života u ovom kraju, o zanatima, ljepotama Gorskog kotara, običajima, inspirativnim ljudima i slično. Želim prikazati i pripremu zimnice pa planiram pisati kako se pripremaju likeri, sirupi, pekmezi i rakije ili na primjer sirup od smrekovih iglica koji je ljekovit.

Što te inspirira za nove recepte?

Pisanje recepata dolazi mi nekako prirodno, ovisno o tome kakvog sam raspoloženja i što pripremam tog dana za ručak ili desert. Volim kuhati za prijatelje i obitelj pa često taj cijeli meni završi na blogu. Kažu da ljubav ide kroz želudac pa onda kada kuham za ljude koje volim, jela budu i ukusna i fotogenična. Mogu reći da me stvarno inspiriraju ljudi. Nove ideje znam pronaći kod zanimljivih food blogera pa tako često zavirim i kod tebe. Baš se spremam isprobati onaj kolač s vrhnjem i bobičastim voćem s tvog bloga.

Sama fotografiraš i kuhaš sve ili ti suprug pomaže? Koliko je naporno kuhati pa brzo snimiti, a jelo se hladi (nama to najteže pada)?

Kod same pripreme jela već unaprijed imam ideju i posložim što ću fotografirati pa se jelo ne hladi dugo. Iako priznajem, u brzini da što prije prionemo na jelo, fotografiranje ne traje dugo. Nekako mi je bitno da hrana izgleda baš domaće i ukusno. Kada nije u svojoj radioni, suprug često pomaže i kod pripreme i kod fotografiranja. Ima odlične ideje i sugestije.

Imaš li neko najdraže jelo, onaj comfort food, kojem se iznova vraćaš?

Uh ovo mi je baš teško pitanje. To stvarno ovisi o raspoloženju i godišnjem dobu ili sezoni. Volim pikantna jela pa tako ne mogu odoljeti pikantnim krilcima ili gulašu od divljači. Ponekad mi baš odgovaraju jela s puno povrća, naročito kada je sezona pa imam svježe i domaće iz svog povrtnjaka. Jako volim i kiflice u svim varijantama i okusima. Uz neko dobro pivo, kiflice od sira ili bundevaste kifle su genijalan snack. Topao, domaći kruh, maslac i domaći pekmez od jabuka iz vlastitog vrta može izliječiti i najveću mrzovolju. Pesto od medvjeđeg luka i oraha s paštom i ribanim sirom obožavam kada dođe proljeće pa se baš veselim jer je krenula sezona te zdrave biljke. Baš teško pitanje!

I tvoj blog počiva na tradiciji i tradicionalnim receptima zapravo, s ponekim izletom van toga. Reci nam, što se u tvom kraju jede za Uskrs?

U Gorskom kotaru za vrijeme Uskrsa tradicionalno se priprema goranski nadjev. To je jelo koje u svakom mjestu Gorskog kotara ima drugačiji naziv i drugačiju varijantu pripreme. Uglavnom radi se o jelu koje se priprema od kuhane šunke, slanine, svježeg mladog luka, svježih jaja i kruha. Od toga se radi smjesa koja se začini solju i paprom te se pune crijeva većeg promjera, kao za salame koja se kuhaju u vodi. Kada se ohladi, reže se i poslužuje uz kuhanu šunku, jaja, mladi luk i hren. U nekim mjestima se puni želudac, negdje u smjesu dodaju kukuruzno brašno ili čak i grožđice, stvarno ima puno varijanti i valja se uputiti u moj kraj u vrijeme Uskrsa.

S Vanjom ćemo još popričati o uskrsnim običajima u Gorskom kotaru, a ovu subotu pečemo njene buhtle po receptu iz bilježnice starije više od stotinu godina.

Gorski kotao popratite na FACEBOOKU, INSTAGRAMU, ali svako posjetite i sam WEB te uživajte u okusima i mirisima Gorskog kotara kroz Vanjine recepte.

Buhtli s višnjama

Sastojci za buhtle/saće s višnjama:

  • 140 g maslaca
  • 5 žumanjaka
  • 1 cijelo jaje
  • korica limuna
  • žlica ruma
  • 20 g svježeg kvasca
  • 7 dl glatkog brašna (nije greška, tako se navodi u receptu, koristila sam čašu za mjerenje količine brašna)
  • malo šećera (stavila sam 3 pune žlice i 1 vanilin šećer pa ako volite slađe, dodajte još)
  • malo soli
  • 2 dl mlijeka

Za punjenje:

  • pekmez ili čokoladni namaz
  • višnje (Vanjine su bile zaleđene, očišćene )
  • 2 žlice šećera
  • malo cimeta

Postupak:

Najprije razmrvite kvasac i dodajte toplo mlijeko i malo brašna. Ostavite da se kvasac aktivira.

Višnje iz kompota ocijedite ili ako imate zaleđene (ili svježe) pošećerite po ukusu i dodajte malo cimeta.

Omekšali maslac dobro izradite te dodajte šećer, žumanjke i jedno cijelo jaje. Smjesa se mora dobro izraditi. Dodajte limunovu koricu i rum te dignuti kvasac. Postepeno dodajte brašno i na kraju malo soli. Po potrebi stavite još mlakog mlijeka.

U bilježnici piše da smjesa treba izgledati kao za kuglof i da ju treba dobro “isklofati”. Ako imate kuhinjski robot, odlično! Smjesu je Vanja miješala s nastavkom za tijesto nekih desetak minuta dok tijesto nije postalo elastično i sjajno te se odvajalo od posude. Pokrijte zdjelu s krpom te ostavite na toplom da se udvostruči.

Nakon nekih sat vremena tijesto stavite na pobrašnjenu površinu te premijesite. Po potrebi dodajte još brašna da vam se ne lijepi.

Razvaljano tijesto režite na četverokute i na svaki stavite višnje. Višnje neka budu ocijeđene da vam se ne razlije višak soka. Svaki četverokut zamotajte u kuglu (buhtlu). Dobro zalijepite krajeve i kod slaganja, to je donja strana. Buhtle slažite u namašćenu tepsiju na papir za pečenje (Vanja ih je pekla u okrugloj gusanoj tavi).

Pokrijte krpom i neka se dižu još pola sata ili sat.

Rastopite kockicu maslaca i ostavite da se malo prohladi, ali da još bude tekući. Premažite buhtle maslacem i stavite peći na 180 stupnjeva nekih 30-ak minuta, ovisno o pećnici. Kada porumene, gotove su.

Pospite ih šećerom u prahu kada se malo ohlade.

Dobar tek!

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ