Ova turistička destinacija u uzletu svako malo dobije neko novo ime vrijedno spomena, mjesto vrijedno posjeta, ali oduvijek ima nešto čim se ne može svaki kraj podičiti – Baranja ima dušu.

Posjetili smo nedavno i taj krajnji istok Lijepe naše, a naše je glavni cilj bila nova vinarija Zlatno brdo čiji nas je vlasnik Goran Matijević bome lijepo ugostio u kraju koji je ovog rođenog Kanađanina oduševio još 2008. Nije dugo trebalo od ideje do realizacije pa je ovaj gospodin na baranjske vinske puteve dodao i svoju vinariju. Kad smo čuli da se u vrijeme našeg posjeta održava i Vinatlon, našoj sreći nije bilo kraja- znali smo da će nas Baranja i njeni ljudi itekako dobro ugostiti. No, krenimo redom.

Čim smo stigli, smjestili smo se u Hotel Patria u Belom Manastiru. Nije im smetao naš dlakavi četveronožni suputnik pa ga dodajemo na listu pet friendly mjesta koja nam je dosta bitna kad putujemo, ponekad i presudna. Kratak odmor od puta na udobnom krevetu bio je dovoljan da ogladnimo i uputimo se na prvu destinaciju. Naime, naš se domaćin potrudio da osim same vinarije Zlatno brdo, Baranju zaista okusimo i iskusimo, a jedna od bitnih stavki je bila da nikako na ovom putu ne ostanemo gladni. I da punog želuca dođemo do vinarije.

Svi znamo da nije dobro piti na prazan želudac, a jedno od najboljih mjesta za popuniti ga je upravo Kovač Čarda, odnosno, kako je lokalci zovu po vlasniku – kod Šipeca. Ovo je dokazano jedno je od najcjenjenijih mjesta u Baranji nadaleko poznato po svom fiš paprikašu, a tome svjedoče i brojne nagrade osvojene na natjecanjima u kuhanju baš ovog baranjskog specijaliteta. Naravno da smo morali isprobati ovo tradicionalno jelo riječnih ribara, no, potpuno neočekivano, u Kovač Čardi nas je na prvu osvojilo predjelo – čvarci od šarana i zaista jedinstvena pohana šaranova mliječ.


Jelo koje smo i Riba i ja prvi put u životu probali nas je jednostavno izulo iz cipela. Nešto između pohanog mozga i brizli, u hrskavom omotaču, s toliko blagim ribljim mirisom da bih teško pogodila što jedem na slijepo. Fenomenalan početak se prelio i u kotlić s fišem koji je došao na stol. Potkove su se samo vadile, kruh se točao u umak, a bome nismo šparali na vinu koje se pilo uz ove delicije.
Malo je ljudi ostalo koji ne znaju za moju ljubav prema riječnoj ribi (znam da ljudi od mora to ne mogu shvatiti), ali meni vam je masni šaran baš riba za dušu i u ovom sam se restoranu osjećala kao svoj na svome.
Taman kad smo pomislili da je gotovo, još masni od fiša s nevjericom smo gledali u komade pohanog smuđa i šarana, a da ne pofali, bila je tu i pečena kečiga. Samo smo se sjetili da nećemo tako brzo opet jesti ovako dobro pripremljenu riječnu ribu pa smo za desert smazali i tu platu koja, vjerujte, nije bila mala kao što porcije u Baranji očito nigdje nisu male. Siti i presiti, krenuli smo te kalorije i potrošiti.

Pošto je Kovač Čarda na samom kraju Suze, a gotovo na početku Zmajevca, samo smo se otkotrljali do sljedeće destinacije. Bilo je vrijeme za Vinatlon vinsko-gastro i umjetničku manifestaciju u zmajevačkim surducima.


E ovo je manifestacija po mojoj mjeri. Vinsko – gastro iskustvo u Zmajevcu gdje duž njihovih poznatih surduka (u brdo usječenih puteva) ispred gatora (kućica) vinari vade svoja vina i svi sudionici samo prolaze kroz dugu veselu ulicu kušajuć baranjska vina. Em su surduci predivni za šetnju, em su gatori prepuni možda nekih i tuđih uspomena, ali sve njih upijete s čašom vina i kojom razmijenjenom riječi s vlasnicima i tvorcima onog u čaši. Mi smo na listi imali čak 16 vinarija, što je za neke (čitaj mene) bilo granično pogubno (možda su neki dijelovi večeri tek na kratko isparili), ali smo se uhvatili hrabro u koštac s ovom manifestacijom koja se ove godine po prvi put održavala. I ako je suditi po posjećenosti i količini pozitivne energije koja nas je ponijela, ispred Vinatlona je definitivno svjetla budućnost. Nije se tu samo pilo, nudile su se razne delicije pa smo i jednu čvarkušu spremili u ruksak za doručak.

Ova se manifestacija koja slavi vino i Zmajevačke surduke – Katolički i Reformatorski surduk, pobrinula i da potrošimo koju kaloriju od ručka pa smo šetajući od vinarije do vinarije upoznavali neke nove vinare i pozdravljali one nam već znane.


Lagana šetnja i uživanje u snažnim vinima vinarija Gerštmajer, Pinkert, Kalazić, Kolar, Josić… Stalno od nekuda dolaze zvukovi glazbe i na kraju svi pjevaju na koncertu legendarnog Hladnog piva koji me skroz vratio u srednjoškolske dan pa sam i malo i suznih očiju glasno pjevala dobro mi znane hitove ovog kultnog benda.
I konačno smo došli do Zlatnog brda – novi baranjski brend na čijem čelu stoji naš domaćin Goran Matijević, a tamo su nas dočekale tamburice, pečenka i da – puno vina. Otkrit ću vam sramežljivo da sam čak i zaplesala, a za tako dobru atmosferu je sigurno zaslužno i odlično vino.


After party u ovoj vinariji u Reformatorskom surduku, odnosno u jednom od njegovih podruma zasigurno možemo proglasiti uspješnim. Otvaraju se butelje s novim minimalističkim etiketama koje su mi odmah zapele za oko i kreće priča Gorana Matijevića o njegovoj premijernoj liniji vina Zlatno brdo.

“Želja nam je da gatori (podrumi) Zlatnog brda budu središnje baranjsko mjesto istraživanja tradicionalnih sorti i novih njega te tretmana vina kojima zadovoljavamo želje za novim iskustvima najvećeg broja zaljubljenika u vrhunski suvremeni vinski proizvod.
Kako je Baranja naširoko poznata po multikulturalnosti, ljudima, folkloru i glazbi te ljudima sklonima zabavi još od vremena starog Rima skloni smo posjetiteljima osim vinskog ponuditi i gastronomski doživljaj sljubljivanja tradicionalne hrane i vina te autentični tamburaški glazbeni program“ – pojašnjava nam Goran i nastavlja:
„Za mene je vino osjećaj, na isti ga način treba otvoriti kupcima i probuditi njihovu znatiželju. Zlatno brdo ne vjeruje u snobizam pa ćemo se truditi osloboditi ljude opterećenosti i osigurati im da probaju i samostalno zaključe o kakvom se vinu radi“ – dovršio je priču ovaj novopečeni vinar i pozvao nas na VinoCom gdje će Zlatno Brdo upoznati i s cijelom regijom.

Hvala još jednom Hotelu Patria na ugodnom i udobnom smještaju, čak je i blagi mamurluk bilo lakše podnijeti uz dobru kavu, a sretni smo bili što je i naš čupavac bio kraj nas. Otkrili smo i u prvoj jutarnjoj šetnji da se iza hotela se nalazi etno selo Baranjski divani s jezerom i konjima!

Prekrasan povratak u prošlost, zelenilo, stari zanati, ali i prebrzi odlazak u netaknutu prirodu koja okružuje Lovačku kuću Monjoroš uz jaki baranjski doručak. Pridjevi „mali“, „slab“ ili ne daj Bože „gladan“, u Baranji ne postoje, ali ni cesta do Monjoroša nije bezrupna, pa ili terencem, ili jako polako. Jednom kad vidite ove slike, sve ćete zaboraviti i poželjeti ovdje u nekoj maloj vikendici okruženoj čokotima provesti umirovljeničke dane.


Za kraj, red bi bio i da predstavimo vina kojim su nas dočekali na Zlatnom Brdu. Vinatlon im je u biti bila nekakva generalka pred najjači regionalni sajam VinoCom koji se krajem studenog održava u zagrebačkom Hotelu Esplanade, gdje ćete se moći upoznati i s Goranom i njegovom kćerkom Anom Matijević te kušati vina o kojima pišemo.
U ponudi je inače šest vina, a mi smo kušali četiri.

Graševinu 2020, ekološko, ručno brano, zeleno-žute boje, svježe na nepcu, kompleksnog i slojevitog mirisa i okusa koji podsjeća na cvjetnu livadu, tropsko voće s ugodnim bademastim završetkom. Predlažu ga piti uz perad, teletinu i tjestenine.

 

Graševina 2018 je također ekološko vino nastalo biranim branjem najboljih grozdova, a upotrebom moderne tehnologije, i poštivanje tradicije, rezultirala je vinom kojem se na mirisu i okusu se mogu osjetiti mango i marakuja, citrusne note te orašasti plodovi. Na okusu puno i kremasto s dugim aftertasteom. Odlično se sljubljuje s bijelom ribom, rižotom, te jelima od sitne divljači.

 

Gold Cuvée 2020 je blend četiri sorte grožđa: Rajnski Rizling, Chardonnay odležavan u drvenim bačvama od slavonskog hrasta, Pinot Sivi izborna berba te Traminac izborna berba bobica. Vino do čijeg je finalnog okusa trebalo u podrumu raditi puno mjeseci, zlatno žute je boje s rapsodijom mirisa i okusa. Može se sljubiti s bijelom i riječnom ribom, kompleksnim baranjskim jelima, gljivama, janjetinom pa čak i crvenim mesom. Kao i sva vina Zlatnog Brda, i ono je potpuno ekološko.

Cabernet Sauvignon 2017 je ekološko vino, rasni crnjak kao savršen primjerak spajanja baranjskog sunca, propusnog lesnog tla, rada vrijednih ljudi i simbioze s prirodom. Vino tamne rubin boje, iznimne voćnosti koje podsjeća na crno bobičasto voće, šljivu, na završetku nudi okuse vanilije, crvene začinske paprike i dima. Izvrsno se sljubljuje s jelima od crvenog mesa, visoke divljači i baranjskih delicija poput perkelta.

Za sam kraj smo virnuli i u drugi podrum ove vinarije u Zmajevcu, porazgovarali s gospodinom Goranom o budućim planovima, a njegov nas osmijeh i strast s kojom priča o vinima, ali i Baranji, uvjeravaju da je ova vinarija u pravim rukama. Hvala našem domaćinu, Vinatlonu i njegovim organizatorima i svim vinarima s kojima smo podigli čaše. Vraćamo se iduće godine!

ZLATNO BRDO – GATORI BARANJA
Ulica Peteffi Šandora 49A, Zmajevac

info@zlatnobrdo.hr

 

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ