Priče s Korčule: Četiri blatske vinarije koje morate posjetiti kad ste na ovom čarobnom otoku

Boravak na Korčuli su nam definitivno obilježila bijela vina, cetinka i Korčulanka, ali ipak je ovaj otok najpoznatiji po svom pošipu. Sve smo to morali i testirati pa smo krenuli od Blata te smo posjetili četiri vinarije s blatskog područja.

U zadnje je vrijeme cetinka postala hit za ljetne dane, pogotovo na zapadnom dijelu otoka i najčešće je vino u kojem smo uživali gledajući u more. Neki će to usporediti s boomom malvazije, žlahtine ili kujundžuše, ali nama je i bez toga stvarno idealna za lagano ljetno guštanje. Naravno da smo dali priliku svim sortama, ali i svim vinarijama pa smo krenuli u potragu za vinom ljeta.

 

1. Blato 1902. d. d.

Kada imaš malo vinograda, a želiš ipak prodati urod, onda ga nosiš u poljoprivrednu zadrugu. Korčula je imala više njih, a u Blatu danas otkupljuje grožđe i proizvodi vino skupina ljudi okupljena u Blatu 1902.

Riječ je o osamdesetak ljudi iz Poljoprivredne Zadruge koji uz svoj urod, otkupljuju i grožđe kooperanata (s Korčule, ali i iz Vrgorca, Konavala pa sve do Lastova) i tako stvaraju stolna, kvalitetna i vrhunska vina. Ova je tvrtka na prvom mjestu socijalno osvještena te svoje kooperante ne ostavlja na cjedilu. Rekli su nam da su imali upita o tome što će biti ove godine, s obzirom na to da im je prodaja, kao i svima, pala zbog trenutne situacije, no oni garantiraju otkup i vjeruju da će se i iz ove krize izvući zajedno sa svojim suradnicima koji na njih računaju.

Blato 1902 ima izvrsno uređenu kušaonicu na glavnoj blatskoj aleji koju krasi čak 150 lipa (drugi drvored po veličini u Europi!), gdje smo uz platu s pršutom, sirom i slanim inćunima uživali i u ostalim proizvodima. Vinarija godišnje plasira i do 900.000 litara vina po trgovačkim centrima, ali uz kvantitetu, ima što za reći i u monosortnim vinima. Najjači dojam je tako ostavio moćan i brutalno kompaktan, višnjasto voćan syrah Notturno 2016, koji slobodno može uz bok puno razvikanijim vinarijama.

I  tu je Korčulanka – kupaža autohtonih bijelih sorti (cetinka, bratkovina, zlatarica) od kojeg se radi brutalan gemišt, ali se, naravno, može piti i samo, no kako je pošip sorta koja je proslavila otok, druge autohtone sorte baš i nisu imale priliku.

Glavna enologinja Mileva Milat potpisuje još i plavac s nižim postotkom alkohola, merlot, a tu su i likeri i maslinovo ulje, kupaža drobnice i lastovke.

Drago nam je da postoji ovakvo mjesto u Blatu, na kojem možeš popiti izvrsnu čašu vina, usput grickati platu odličnih proizvoda (iako bismo na njoj rado vidjeli baš otočke proizvode) i sve to po više nego prihvatljivim cijenama. U njihovom shopu možete kupiti i njihovo maslinovo ulje, blatsku lumbliju, ali i prirodne mirisne proizvode poput korčulanskog sapuna od maslinovog ulja.

 

2. Korčula vino/Korkyra Winery (OPG Jovanov), Blato

Na samom ulazu u Blato iz smjera Vele Luke, tamo gdje završava zapadni dio Blatskog polja, nalazi se vinarija Korkyra u kojoj svoja vina radi i mladi enolog Matej Jovanov. Ovdje u svakom trenutku možete uživati u čudesnom miru i mirisima loze, grožđa, plodne crvenice prekinuti tek ponekim biciklistom koji juri po stazama kroz vinograde. Zalazak sunca počinje uz jedan od tek par pjenušaca s otoka, koji u društvu s Miroševićem i Radovanovićem radi upravo Matej Jovanov.

Matejev otac Janko je odavno krenuo širiti znanje i iskustvo po otoku, a dosta veliku kvalitetu vina možemo zahvaliti upravo tom čovjeku koji je danas direktor PZ Čara. Kako grožđe ne pada daleko od loze, Matej je završio fakultet Agronomije u Zagrebu i krenuo preko Novog Zelanda, Crne Gore i Makedonije radno nazad na najljepši otok.

Zajedno su krenuli razvijati cetinku, dorađivati pošip i igrati se sa syrahom. Etikete im je počeo raditi dizajner Saša Prižmić, a vina su svježa, nježna i spremna da vam obojaju ljeto najljepšim bojama.

Pjenušac je sve češće prvi izbor na terasama restorana i barova, pa je i ovaj, dosta energičan napitak idealan za čekanje pravog jela. Svježinu daju rukatac i cetinka, a pošip tijelo. Taman. Uživali smo u bademima, grožđu i siru i slušali priče s Matejevih putovanja po vinarijama svijeta. Mlad, sposoban i u prirodu zaljubljen čovjek, velika je nada ovih prostora, i garantiramo da ćete za njega još puno puta čuti, a sve smo to nazdravili izvrsnom, voćnom mladom cetinkom, nezaobilaznim ritualom svakog ručka do kraja ljetovanja.

U vinariji proizvode četrdesetak tisuća litara godišnje, koriste samo svoje grožđe s više lokacija, a uz cetinku u više izdanja, svakako treba izdvojiti trpak, gorkast, voćan i bogat pošip, kao i cuvée Jovanov 2018, bogatu crnu kupažu syraha i plavca. Brutalan voćni udar ne prejakog aromatičnog, svježeg crnjaka.

Najveća prednost ove vinarije i mladog enologa iza njega je upravo iskustvo koje nam je priuštio. Čašu po čašu, pričali smo o vinima, vinarijama, kolegama i njegovim iskustvima, nije mu bio problem odgovarati na sva naša pitanja i dati nam kratki uvid u početak jedne, sigurni smo, velike vinske priče.
A da bi ovo iskustvo bilo još potpunije, Matej nas je poveo i u obližnji restoran Čerin gdje smo pojeli jednu pravu korčulansku večeru, naravno, uz Matejevu cetinku.
O samom restoranu više u jednoj drugoj priči.

 

3. Vinarija Bačić, Blato – Črnja Luka

Skrenite prije Blata lijevo prema Prigradici, onda opet lijevo, i kad cesta prijeđe u makadam opet gledajte lijevo dok ne vidite vinariju i apartmane Bačić. S desne strane je okomica do uvale s dubokim i beskrajno čistim morem i pogledom na Hvar i Šćedro, a terasa s drvenim stolovima apsolutno idealna za dugotrajno ispijanje i ćakulanje s vlasnikom, Zlatkom Bačićem. Jedan od dvojice sinova, Petar, inače enolog, je bio u polju, tako nam i treba kad dođemo blizu berbe, ali srest ćemo se opet na festivalima u Zagrebu!

Godišnje se proizvede 30.000 litara vina što s tri njihova polja iz okolice i s Blatskog polja te od kooperanata od kojih najviše dolazi pošipa iz Čare. Postoje već 16 godina i bilježe konstantan rast, a nas su odmah oduševile etikete legendarne Tonke Lujanac, kao neke kompilacije Dürera i Arcimbolda, divota! Od sorti, na prvome je mjestu cetinka, od koje rade i pjenušac jer je jednostavna, zahvalna i zbog svojih kiselina idealna za ovakva vina. Harmonična, svježa izbalansirana, idealna je za početak svakog obroka osim doručka. Dobro, može i doručka. Mirna cetinka je pitka, nježna, za svakog dragog gosta, a Kalina koja je ime dobila po položaju kod Kopila, izvrsna herbalna svježa kupaža s kojom su i počeli prodavati vina.

Pošip 2019 je po meni najbolji pošip ovog dijela otoka, bademast, s mirisom ruža na nepcu, puni se u 7.500 butelja, ali svejedno nije najprodavanije vino u obiteljskoj priči (kćer poslužuje goste, a supruga reže za plate i brine o svemu ostalom). Naime, ta čast pripada Roseu (syrah, cabernet franc i plavac), koji je čisti malinovac, bez naglašenih kiselina i alkohola, poput nekog božanskog sokića s kojeg se ne možeš skinuti. Fenomenalno vino!

Syrah je lagan, mirisan, s mirisom drva, cabernet sauvignon baš ono pravo dalmatinski s mirisom džema od kupina, dok je prošek kupaža berbi od 2015 do danas jednostavno perfektan. Prosušene bobice plavca daju toliko sladak napitak da nam je bio čak i nedovoljno karameliziran za prošek. Ali sjajno, grofovski! Najtoplije preporuke, ali navratite prije 18.30 da uživate malo i u suncu!

Nije nas obitelj Bačić pustila gladne uz toliko vina pa su nam poslužili i malo slanih i platu s pršutom, a gospođa nas je u potpunosti kupila vrhunskom tjesteninom s kozicama koje smo se nakon puno pojedenih pečenih riba, baš zaželjeli. Bila je to još jedna divna večer provedena u razgovoru o vinima, ljudima i ovom čarobnom kraju koji kao da smo tek počeli istraživati.

 

4. Vinarija Dine, Blato – Mala Krtinja

Na izlazu iz Blata na glavnoj cesti za Korčulu smjestila se uredna, lijepa i prozračna kušaonica vinarije Dine. Ime je dobila po tati Dinku, kojeg zovu Dine, a pokrenuo ju je 2015. njegov sin Jakov Sardelić, koji je sa svega 19 godina hrabro krenuo putem predaka kao voditelj i jedan od najmlađih vinara u Hrvatskoj. I do tada je postojala obiteljska vinarija, ali je Jakov otvorio novu na današnjoj lokaciji.

 

Enolog Mirošević dolazi po potrebi, a sve ostalo je na ovom dvojcu koji junački sadi, reže, usmjerava i bere 15-20.000 kilograma grožđa svake godine. U vinogradu kroz koji će vas provesti uzgajaju pet sorti, cetinku, pošip, plavinu (za rose), plavac (kao zasebna etiketa i kao prošek) i syrah, a jednom kad ugledate prostran kamin i opustite se uz nešto s gradela, neće vam biti lako otići.

 

Jakov tvrdi da su vinarija koja ne stremi nebesima ni previsokim cijenama, nego su jednostavno tu da bi zadovoljili klasičnog turista, ali i ljude s otoka. S prosječnom cijenom od 50 kuna po butelji i blizinom glavne ceste, u startu su već napravili veliku stvar, a kako je njihovu cetinku poznati vinski stručnjak Tomo Jakopović proglasio najboljom na otoku, jasno je koji je njihov glavni adut.

Ozbiljna, zaokružena, svježa sama za sebe, kompaktna kad se jede s pršutom, za svaku pohvalu.
Rose je moćan, gotovo smeđ, jak i suh, potpuno drugačiji od Bačića, a opet tako zanimljiv. Syrah za kraj je iz 2016., ima 14% alkohola i po mom je mišljenju još mrvu divalj, jak, i nekako neukroćen. Dine nema bačve, samo inoks, i trenutno su u preslagivanju vinarije, pa od njih tek očekujemo ono najbolje, iako su oni sasvim zadovoljni pristupom value for money.

U posjetu ovoj vinariji ćete se osjećati kao kod kuće, uživali vi u pogledu s terase na trsove koji ponosno pokazuju svoj urod, ili u hladu konobe pregledavajući stare slike koje vraćaju u neka druga vremena. Ova će vam obitelj uz vino dati i srce na pladnju što je najljepša uspomena koju možete ponijeti s godišnjeg odmora.

Svakako prošećite po prekrasnom vinogradu ispred vinarije i hodajući po suhoj crvenici naučite nešto o ovoj plemenitoj biljci i vrijednim ljudima koji ovo polje izoravaju stotinama godina i svakako popričajte o ribolovu sa samim Dinetom.

Uživali smo u ovom putu kroz vinarije blatskog kraja, upijali priče i, naravno, kući nosimo neprocijenjive uspomene. I pokoju bocu blatskog vina.