Bili smo na Fuliranju – jeli smo najsočnije pohane batke, odličan burger i sladoled koji nas je osvojio -

Zagreb se pomalo ispraznio, oni koji su mogli su se povukli na more, a mi ostali spas od vrućina i od dosade, potražili smo u džungli koju je u sam centar grada dovelo Fuliranje.

Uputili smo se ovu nedjelju otkriti što sve skriva Fuliranje Jungle. Trenutno nam je jedan od prioriteta poštivanje epidemioloških mjera, a na samom smo ulazu mogli primijetiti da se organizatori ovdje nisu šalili. Dezinfekcijska sredstva su tu, a tu je i dovoljno mjesta za držanje distance. Primijetili smo odmah da su svi već savladali taj pojam “socijalne distance” pa nema gužve, svi drže razmak i mogli smo odahnuti te opušteno krenuti u obilaženje nama interesantnih kućica.

Četiri velika imena hrvatske gastro scene obilježavaju ovo Fuliranje; Marko Palfi, Mate Janković, Marin Medak te Robert Hromalić.

Marko nas je dočekao na svojoj kućici, a tamo sprema lagane tortilje, smokey burger, pizzu i street varijantu pilećih bataka. Palfijeve smo burgere jeli u više navrata, nikad se tu nismo razočarali pa smo ovaj put otišli u drugom smjeru. Ono što nas je najviše zanimalo su bili pohani batci. O da, to je test koji treba proći. I bome ga je prošao. Savršeno hrskavi poh, mekana piletina, taman začinjeno i još uz dodatak salate s krastavcima, vrhnjem i koprom, bio je to baš jedan odličan obrok s nogu dok smo pijuckali odličan gemišt s iste kućice.

Kušali smo još i Better pizzu by Kroštula koja je zahrskala čim smo u nju zagrizli i samo smo se svi zadovoljno pogledali i kimali glavama dok smo žvakali friški tanko rezani pršut na pizzi.

Vidio je Palfi da ima posla s profesionalcima pa je brzo donio i tortilje na isprobavanje. Sočna piletina uvijena u mekanu tortilju bi me vjerojatno oduševila još i više da mi Ribafish nije bacio dio nadjeva na bijelu košulju pa sam bila malo dekoncentrirana, moram priznat, no zahvalna što je košulja zapravo bila njegova. Odmah mi je trebao još jedan gemišt koji nam po ovim vrućinama baš osvježavajuće odgovara pa sam malo ipak smirenija mogla krenuti u nova isprobavanja.

Već dosta siti, ali ipak s još malo prostora za kušanje, došli smo na kućicu Mate Jankovića, točnije Institut za kobasice na kojem nas je već čekao njihov Mowgli burger i salata s piletinom.

Osim odličnog brioša, u ovom se burgeru nalazi pljeskavica od domaće junetine, sira, kisele paprike, svježih krastavaca, luka te umaka.
Ok, ovaj burger nas je podijelio. Dok Ribafish ipak voli debele sočne pljeskavice, mene je ovaj burger stilom podsjetio na moj najdraži burger u Zagrebu, onaj u Burgeraju. Dvije tanje pljeskavice u finom pecivu uz klasične dodatke, osim svježih krastavaca koji su mi baš odgovarali, bio mi je savršen za kraj ovog dana.

Probali smo još i salatu od piletine koja mi je bila mrvicu suha, no nadoknadili su to zaista raskošnom količinom povrća, a isto se ponovilo u tortilji. Mrvicu prebrzo izvađena piletina iz marinade, no i dalje ukusna s predivnim povrćem u njoj.
Nisam imala mjesta za više slanog, ali kad je stigao Hromalićev sladoled i to u dva okusa, sve sam zaboravila. I pojela skoro oba. Sama.
Dok je Riba pričao svoje priče i testirao rakije Bijelog guska, šljivu i viljamovku, ja sam se držala žlice i nisam ni trepnula već sam ispraznila obje posudice sa sladolednom. A nisu baš male.

Oduševila me pistacija u kombinaciji sa sorbetom od višnje i bijelom čokoladom, ali nisam odbila ni onaj od bijele čokolade, sorbeta od kupine i lemongrassa. Ukusan sladoled koji zove na još.

Moram priznati da smo ovaj put samo mahnuli Rougemarinovoj kućici jer više u nas nije stalo, a naravno, s Medakovim čudesima smo upoznati i već ćemo ovih dana odjuriti po jedan pulled pork i na tu kućicu.