Put do okusa Krka: Top 7 razloga zbog kojih ovog proljeća trebate posjetiti grad Krk -

Mene vam proljeće naprosto zove na more i putovanja. Svake godine se pojavi taj mali crvić pa samo gledam gdje ćemo bar kratko pobjeći, pogledati nešto novo, naučiti nešto što nismo znali, ali i pojesti nešto spektakularno. Nema boljeg razdoblja za to od predsezone, kad još na ulicama nisu strašne gužve, a do stola u restoranu dođete bez problema.

Ovo proljeće smo krenuli s otokom Krkom i to samim gradom Krkom koji proljetnu ponudu restorana objedinjuje u projekt “Put do okusa Krka” koji traje još desetak dana. Pozivu okusa se ne može reći ne pa mi je nekoliko dana hodanja od restorana do restorana itekako dobro došlo za inspiraciju na tanjurima i kod kuće.
Čim smo krenuli s naplatnih kućica, već je gladuš u meni namirisao i janjetinu, i krčki pršut pa čak i ribu koja mi je uvijek zadnja na pameti. Dok sam iščitavala primamljive menije restorana uključenih u ovu odličnu priču Turističke zajednice, znala sam da ću se opet doma vratiti s kojom kilom više.

Dva sata od Zagreba s našim skoro pa oldtajmerom trebalo je do Ježevac Premium Campinga na periferiji grada Krka. Da su kampovi ovako izgledali kad sam ja bila dijete, sigurno bi mi i danas bila privlačna ideja kampiranja – kućice imaju sve što ti treba pa čak i više od toga, okoliš je iznimno uredan, osoblje uvijek na raspolaganju za dodatna pitanja, a ovdje je sve što jednoj obitelji treba – od sadržaja za klince do onih za odrasle, a nama je zapravo najbitnije da je – pet friendly.

Iako su se nadobudni stranci već kupali u bazenima, mi smo taj dio ipak zaobišli već smo odmah krenuli istraživati te okuse Krka.
Od Ježevca do centra Krka ima svega desetak minuta hoda, grad je baš uredan i čist, a o njegovoj povijesti smo saznali puno uz stručno vodstvo gospođe Slavice. Iako obično zazirem od takvih vođenja, naša je pratnja obilazak grada Krka učinila zanimljivim, prepunim zabavnih anegdota i, najbitnije, naučili smo više o gradu u kojem smo uživali tih dana.
Dočekala nas je i neumorna Ivana iz TZ Grada Krka koja nam je ukratko prepričala što nas sve čeka. Pričala bi ona možda i duže da smo joj dozvolili jer nam se žurilo isprobati prve specijalitete s liste okusa Krka.

Kuća krčkog pršuta Žužić

Konoba i kušaonica zvučnog imena nalaze se u selu Vrh, desetak minuta vožnje uzbrdo od centra Krka, a dok pišem ovaj tekst, upravo je pršut gospodina Vjekoslava Žužića proglašen najboljim na osmim Danima hrvatskog pršuta!

Krčki pršut je jedan od četiri vrste koje imamo u Hrvatskoj (uz Dalmatinski, Drniški i Istarski), i prvi je hrvatski proizvod zaštićen u EU. Nasoljen i začinjen samoniklim otočkim začinskim biljem sazrijeva u koži, suši se na krčkoj buri, a poslužuje tek nakon godine dana zrenja, nerijetko i dvije. Zaključili smo između sedme i osme fete pršuta da je putrast, sladak, mirisan i nježan, i to ga zaista savršeno opisuje. Poslužen je s kućnim maslinovim uljem od autohtonih krčkih sorti (Debela, Naška, Rošulja i Slatka!), zaštićenim oznakom izvornosti EU, kao i još jednim specijalitetom Kuće – paštetom od krčkog pršuta, a kušajući je smo se igrali male igre pogađanja – što je u pašteti. Osim sira, iznenadile su nas smokve unutra koje ni za par sati pogađanja ne bismo prepoznali. Za desert su došle i šurlice s kozicama i pršutom. Riječ je o domaćoj, kućnoj autohtonoj tjestenini i specijalitetu otoka, i naći ćete ih u svakom lokalu, a bogami i kući! Na meniju su još i janjeća i teleća peka, makaruni s boškarinom i šparoge jer im je upravo počela sezona, ali morali smo juriti dalje iako smo uspjeli isprobati injih ov kruh koji peku s umotanim pršutom unutra!

Imali smo čast da nas vrijedni vlasnik Vjekoslav Žužić, po zanimanju mesar (za kobase i pancetu posjetite njegovu mesnicu u Krku), provede od tavana na kojem se pršuti sole, preko podruma u kojem se obrađuju i zriju, dovede i do same konobe koja s terasama ima preko sto mjesta. Jelovnik baziraju na tradicionalnoj spizi s pršutom na prvome mjestu. Otkriva nam da u svoj pršut stavlja isključivo sol, papar, lovor i ružmarin i to u meso isključivo hrvatskog porijekla te da godišnje proizvede do 3.000 komada. Pršut se suši tri, a zrije sedam mjeseci, jede se tri minute, a na kraju jednostavno ne smijete propustiti napraviti selfie s pršutima nakon što ste ih ugledali kroz stakleni otvor na podu koji gleda na to blago!

Kuća krčkog pršuta Žužić
Bok od Brozića 40, Vrh
tel.: 051 686 098
web: www.kuca-krckog-prsuta.com

Casa del padrone

Jedna od najdražih mi namirnica, janjetina, na Krku je itekako popularna pa smo na gotovo svakom mjestu pojeli bar jedno jelo s ovom namirnicom, a u potrazi za nekim novim okusima, svojim jelovnikom nas je odmah privukao jedan restoran – Casa del Patrone koji je svoj jelovnik nazvao “Akademija okusa janjetine”.
Ovakva se prilika ne odbija, a janjetinoljupci će ovdje doći na svoje. Restoran se smjestio na gradskoj rivi grada Krka, a ovaj bivši koktel bar se premetnuo u odličan restoran koji možda ne bih sa same šetnice ocijenila kao mjesto gdje zaista moram ući, a na kraju smo ga okarakterizirali doista kao “onaj koji morate probati”.

Osim restorana, tu je i slastičarnica koju nismo zaobišli pa ćemo par redaka posvetiti i njihovim tortama u kojima smo uživali i dan kasnije. Sam restoran je dosta eklektično uređen, što duže promatrate prostor, to ćete naći više detalja, a sve mi je žao što smo došli na topao dan pa veliki kamin koji spaja dvije prostorije nije bio upaljen.
Jedan od razloga što se ovaj restoran kreće prema fine diningu je novi chef koji je došao pred par mjeseci. Riječanin Dalibor Perinčić nas je oduševio svojom strasti prema namirnicama i finalnom izvedbom na tanjuru. Ako išta volim, to je kad ne očekujem puno, a dobijem krasnu sličicu u svom gastro albumu. I poželim se vratiti.
Dok smo pili pjenušac, na stol nam je simpatična konobarica donijela i topli kruh da bismo isprobali i njihovo domaće maslinovo ulje iz ekološkog maslinika. Zadovoljno smo mljackali kušajući možda i najbolje ulje na našem krčkom putovanju.

Krenuli smo s mousseom od janjeće jetrice koja je bila efektno poslužena u staklenci uz crumble s već spomenutim maslinovim uljem. Zanimljiv kontrast okusa koji se provlačio kroz cijeli meni, ovdje nije bio nimalo suptilan. Savršeno gladak, a opet pjenasti mousse od jetre kao kontrast slatkastom crumbleu je, iako neobičan, bio uspješan početak ovog menija.
Osim što volimo janjetinu, veliki smo obožavatelji one fantastične pete četvrtine pa je i mousse, ali i carpaccio od janjećeg jezika bio pun pogodak. Upotpunjen nježnom pjenicom od oraha i mlijeka, a bili su tu i žutanjci prepeličjih jaja iz biološkog uzgoja, dok mu je svježinu dala krema od infuzirane jabuke. Samo jelo je bilo divan uvod u ono što je slijedilo – jedno od najboljih jela ove godine.

Sous vide janjeći obrazi glazirani u vlastitom soku uz fenomenalni rižoto s ovčjom mlaćenicom i emulzijom od šumskih šparoga. Rižoto jednostavno savršen, a jedva sam se suzdržala da ne pitam mogu ili u kuhinju pojesti ostatke iz lonca u kojem se ovo kuhalo. Riža na sekundu kuhana kako treba, a obrazi meki k’o duša. Emulzija od obožavanih šparoga je samo dodala još okusa otoka na ovako bogat tanjur.
Slani sorbeto od mlade ovčje skute došao je kao jedan međuslijed da se pripremimo za finale. Inače bih od sorbeta očekivala da bude bar malo sladak, a ovdje se chef baš poigrao s tim odnosima slatkog i slanog pa je ovaj sorbet bio gust i prekrasne slanoće.
Taman smo očistili nepca za finale ovog ručka – janjeći vrat s krunom od aromatičnog krumpira, garena broskva te umak od trešnje. Apsolutno bez ikakvih prigovora, a ovu broskvu (kelj) bih inače ostavila na tanjuru da nije bila ovako nježno zagorena na roštilju, a taj okus dima je baš podigao ovo jelo na drugu razinu.Šećer na kraju, ali ovaj parfait šumske šparoge, bijela čokolada i gelirane jagode za desert ipak nije bio toliko sladak već osvježavajuć što nam je zaista trebalo nakon toliko sljedova janjetine.
Casa del Padrone se trudi koristiti što više namirnica lokalnog porijekla s naglaskom na bio proizvodnju, a itekako su ponosni na svoj dry ager pa gosti vrlo često ne mogu odoljeti mirisu vrhunskog mesa na njihovom grillu.

Iako nismo više mogli jesti nakon svih sljedova, drugi dan smo se vratili na mjesto zločina da bismo u slastičarnici isprobali njihove torte. Došli smo zbog te moćne torte još moćnijeg naziva – Krčka kneginja. Ova je torta osmišljena u sjećanje na vjenčanje krčkoga kneza Frankopana, a bome je dostatna za kompletan obrok. Otkrili smo i nešto nježniju Bodulku, ali nismo propustili isprobati ni jedan klasični ledeni vjetar. Nećete požaliti ako navratite, a ako vam je do čistog osvježenja, čak su im i sladoledi odlični. Prošli su i test pistacije koja je bila odlična – gusta i bogata.

Casa del padrone
Šetalište sv. Bernardina 5, Krk
tel.: 051 222 128
Facebook & Instagram

Konoba Pud Brest

Izvan Krka, i opet na desetak minuta vožnje, nalaze se pitoreskni Milohnići u čijem se samom centru nalazi impresivno zdanje s ogromnim terasama, ispod drveća. Rustikalno, baš za slikanje, a opet, kao da si došao doma k svojima. Ipak, bilo je prehladno za prekrasnu terasu, pa smo sjeli uz kamin i uživali u atmosferi dok su nam predstavljali specijalno osmišljen jelovnik. Priča seže u 2011. godinu, kada obitelj vlasnika, inače prijevoznika iz Milohnića nakon kratkog izleta u ugostiteljskom segmentu, uz obilatu pomoć prijatelja kreće od nule u obnovu napuštene stare kuće i od nje stvara prekrasnu priču.

Najpoznatiji su po svojoj domaćoj kuhinji, bez ikakve pretencioznosti. Domaća tjestenina (šurlice, makaruni, njoki), jela s kojima ih poslužuju – gulaši, brudeti, najpopularnija su jela na njihovom jelovniku. Kako su svega nekoliko minuta udaljeni od mora, bogata je i ponuda ribljih specijaliteta, a mogu se pohvaliti činjenicom da najviše povrća dolazi upravo iz njihovog uzgoja. Najveća prednost ove oaze koja bi se prevela kao “Pod stablom” leži u toploj, domaćoj atmosferi i tom ambijentu koji vas zove da s lokalcima igrate briškulu (I pogotovo raub, kao igru kuće) i dugo uživate u kućnom vinu, žlahtini Gršković. Rinfuza, ali izvrsna! Kako smo već bili puni, nakon juhe od domaće tikvice i šurlica s gulašom, teškom smo mukom savladali i pečenu janjetinu iz pećnice (sjajan okus, mirisan i nježan) te zapečene palačinke sa skutom i puno, puno cimeta.
Barataju ovdje izvrsnim namirnicama io nom noninom kuhinjom – pravom domaćom.

Tradicionalno, bez pretjerivanja, kako se jelo nekad, ovdje ćete se baš odmoriti i nauživati u obilnim porcijama uz čašu lokalnog vina. Još ako uhvatite mjesto na terasi pod krošnjom stabla – vraćat ćete se češće.

Konoba Pud Brest
Milohnići 54, Milohnići – Krk
tel.: 091 1862111
web: www.pudbrest.com

Ježevac Premium Camping u sklopu Valamar grupe pokazao se idealnim utočištem za site ljude i pse, kako smještajem s dvije klime za sve vremenske uvjete, tako i mnogim šetnicama za ljude i ljubimce. Ovo ljubimce ne mogu dovoljno naglasiti jer zaista sve više ljudi putuje sa svojim ljubimcima pa je i Dživo tako u kampu stekao više četveronožnih prijatelja. Mačke su lokalne i skroz simpatične, vidi se da ih i osoblje i gosti kampa obožavaju!
Pokušali smo u tim beskonačnim šetnjama s Dživom naći i koju šparogu, a sreća nam se osmjehnula samo s jednom šparogicom koja nas je čekala. Vjerojatno se priroda pobrine da svatko nađe svoju šparogu kao što svakog čeka njegov vrganj u sezoni.

Restoran Marina Blue (Boutique Hotel Marina)

Uz ovaj de luxe hotel sa svega devet vrhunskih soba, nalazi se i opet pet friendly (cijeli otok je valjda pet friendly, divno!) restoran Marina Blue. Osim što je pet friendly, ima i svoju prekrasnu kućnu macu koja se lijeno proteže po terasi, a izazivala je i ovog našeg mješanca koji bi se igrao samo ona to ne zna.

Meni se ovdje bazira uglavnom bazira na ribi, a pristaje uz predivnu terasu na kojoj smo i sjedili. Elegantno, s pogledom od milijun dolara. Sanjam si malo da se jedno jutro probudim i u sobi ovog hotela pa popijem kavu na gornjoj terasi s pogledom na pučinu. Objekt je renoviran 2008. godine, a pod palicom chefa Nikole Zorića 2020. kreće u ozbiljniju priču te danas svojim gostima pruža sve blagodati mediteranske kuhinje uz pokoji nezaobilazan komad mesa.
Vinska karta je bogata, a još je jača lista konjaka, kojeg smo mrvicu okusili u predjelu, tartaru od jadranskog škampa. Ako se po jutru dan poznaje, tako se i u restoranu sve prepoznaje po dobrom predjelu. Očekivanja su nam naglo narasla.

Uslijedile je izvrsna sabljarka na kremi od leće s crnom palentom i još bolji steak tune na podlozi od rikule, rajčicama sa žara i grilanom palentom koji je izgledao poput najdražeg nam fast fooda – burgera. Ako pazite što jedete, a želite ipak zavarati oko – na pravom ste mjestu. Vrhunski pripremljen svaki sastojak i izvrsno upareno s vinima. Vrbnička žlahtina, suho bijelo vino koje se proizvodi od autohtone sorte, žlahtina bijela, prisutno je u većini lokala na otoku, a ova, Sveta Lucija iz vinarije Katunar je stvarno pun pogodak, a nismo pobjegli ni od naših lokalaca pa smo okusili i vinariju Korak s Plešivice na otoku Krku.

Iznenađenje dana je bio apsolutno fenomenalan desert u maniri Roberta Hromalića, dizajnerski dragulj naziva kolač Black Forest. Remek djelo koje nam je bilo šteta zagristi, ali kad smo probili tu barijeru – dočekao nas je okus koji je pratio izgleda deserta. Jednostavno za skinuti kapu i nakloniti se do poda. Iako je Marina Blue prvenstveno namijenjena stalnim gostima hotela, uvijek možete navratiti na neko iznenađenje s Mediteranom u duši. Ah da, zalili smo Black Forest s konjačićem koji se ne otvara često i sretno pošli dalje.

Restoran Marina Blue (Boutique Hotel Marina)
Obala hrvatske mornarice 8, Krk
tel.: 051 221 128

Restoran Volsonis

Naredna lokacija se nalazi stotinjak metara od Marine, skrivena na trgu sa zastavom Krka i satom koji ima – 24 sata, a iako sun as već pripremili da takvo nešto nismo vidjeli, ipak smo bili itekako iznenađeni! Na ulazu u restoran ne možete zaključiti kako izgleda unutrašnjost, i tu dolazi do potpunog šoka. Naime, ništa vam ne govori da je u ovom bivšem koktel baru, a danas restoranu sada riječ o kulturno-povijesnom lokalitetu. Vlasnik je kupio kuću i krenuo malo po malo kopati u podrum te tamo pronašao neprocjenjivo blago i artefakte stare tisuće godina. U biti, upravo ste ušli u muzej u kojem ćete jesti ne samo mediteransku kuhinju, nego i sve što već spomenuti vlasnik voli jesti, nebitno s koje strane svijeta dolazi to jelo, a sam se itekako ponosi namirnicama iz svoje proizvodnje.

Namirnice u Volsonisu (Rimski moćnik čije se ime nalazi na nekom od brda kamenja otkopanih i sačuvanih u restoranu) dolaze najviše s farme koju drži vlasnik, a najponosniji su upravo na predjelo. Radi se o plati domaćih narezaka koje uzgajaju, obrađuju i donose na stol sa svog OPG-a udaljenog svega par kilometara od lokala! Plata “Farma” tako sadrži kulen, pršut crne svinje, pršut bijele svinje, pršut jelena, pršut janjeta, kobasicu, kulenovu seku, buđolu, slaninu, domaći ajvar i paštetu, četiri vrste domaćih sireva, čvarke i ljute feferone! Janjeći pršut nam je bio najveće iznenađenje jer sam sama očekivala suhi komad mesa, a bio je itekako sočan i mirisan. Pun pogodak!

Kao predjelo je došla također nesvakidašnja, jako dobra sarma od janjetine u listu broskve s pire krumpirom i kiselim vrhnjem uz izvrstan sansigot Nigra 2018 Ivana Katunara. Nešto je to poput poznatog nam japraka, a u ovom sam jelu, nakon plate, najviše uživala i ponovila bih ga odmah. Za glavno jelo tu su bili medaljoni od krčkog jelena lopatara u umaku od smokve s prženim njokima, a nismo propustili isprobati i njihove pizze.
Svakako kad ste u Krku navratite u ovaj proctor jer je to jedino mjesto na kojem možete popiti pivo kraj rimskog žrtvenika.

Restoran Volsonis
Vela placa 8, Krk
tel: 051 880 249

Kušaona Magriž, OPG Mirjenko Mrakovčić

Kušaona Magriž bi trebala biti posebna kategorija u ovom nabrajanju pa smo ih zato i ostavili za sam kraj. Sljedeći dolazak na otok ćemo sigurno poći i do njih, po komad sira iz njihove sirane s kojom osvajaju brojne nagrade, ali i komad janjetine koju sami proizvode. Ako niste znali, krčki je sir autohtoni otočki hrvatski sir koji se proizvodi na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima diljem otoka Krka. No, kako je riječ o teškom i zahtjevnom poslu koji ne dopušta nešto što se zove slobodno vrijeme i godišnji odmor, tako je i sirana i sirara sve manje i manje te su ljudi poput obitelji Mrakovčić postali pravi raritet.

Iako brinu o ogromnom stadu ovaca, proizvode izvanredni krčki sir, a u njihovom shopu možete pronaći i džemove, ulje i sve što priroda ponudi, oni nude i nekoliko izvrsnih jela u svojoj kušaoni. Nasmijana vlasnica, ali i sve osoblje, dočekali su nas kao da smo došli u posjet najbližoj rodbini. Gospođa koja nas je posluživala nam je otkrila da je ona i susjeda ove vrijedne obitelji, a meni je to bio ogroman plus. Dok svi posežu za radnom snagom iz inozemstva, rijetko se vidi da se ljudi zapošljavaju lokalno što je meni znak da ova obitelj zaista voli to što radi i da se to prepoznaje. Obiteljska atmosfera nam je odmah sugerirala da ćemo ovdje jesti toplo, od srca.

Krenuli smo, naravno, od njihovih sireva, a svatko je našao svog favorita među 6 vrsta koje proizvode. Zalili smo to sve s dobrim njihovim maslinovim uljem, a ja sam uživala u svojoj novootkrivenoj ljubavi prema maslinama. Domaće rakijice pa čak i pelinkovac i krenuli smo u pravu avanturu. Pogotovo za ljude koji vole janjetinu, a još više janjeće iznutrice. Kad mi netko kaže da ne voli janjetinu, ja bih ga samo uputila na neko ovakvo mjesto gdje ljudi zaista kuhaju s kvalitetnom janjetinom iz svog uzgoja i to se osjeti na tanjuru. Od savršeno kuhanih šurlica s janjećim gulašom, pa Ribi omiljene tripice u toću, dinstane na luku opet iz njihovog vrta, a za ljubitelje egzotike – janjeći dropčići s palentom i domaćim ovčjim sirom. Gospođa Vesna je virila iz kuhinje i sa smiješkom gledala kako mastimo brk i samo vadila tanjure i jela su se nizala jer “još samo ovo morate probati!”. Plućica i jetrica u toću, jelo koje ne možete pojesti baš svugdje, jetrica na naglo, a morali smo probati i njihovu pečenu janjetinu.

Sad vam je sigurno jasno da smo proveli ovdje sate, a vjerujte mi, i vi ćete ako posjetite ove krasne ljude.
No, nakon sve te janjetine, jelo svih jela je bio jedan čušpajz i to njihova kiselica. Broskva, u ovom slučaju raštika, ukiseljena na tropu uz dodatak vina, pa kuhana s grahom, domaćim suhim mesom i krumpirima. Ovo nije baš neko lagano ljetno jelo, ali mi smo besramno tražili repete i sad dok ovo pišem bih baš pojela neki manji lonac tog jela, a iako sam spremila recept u svoju tekicu, nisam sigurna da bih doma uspjela tako ga pripremiti. Zato ćemo se vratiti, a i pokušati s gospođom Vesnom ovo jelo pripremiti.

Na samom kraju kad više nije išlo, isprobali smo i palačinke sa skutom smo nekako ugurali, ostatak su nam spakirali za put, pozdravili smo se i obećali se vratiti.

Krk je jedan od otoka na koji najradije bježimo iz Zagreba baš zbog njegove dostupnosti, a ugostitelji na ovom otoku se itekako trude da se poželite i vratiti. Svakako proučite menije restorana koji svoju ponudu imaju u sklopu projekta “Put do okusa Krka” i odaberite svoje favorite iako bismo vam mi preporučili da zavirite u svaki.
Iskoristite još ovih nekoliko lijepih dana pred samu sezonu, podržite projekt “Put do okusa Krka” i uživajte punim plućima, a mi se na Krku vidimo u srpnju kad Riba pliva RokOtok!