Iza Instagram profila Ukusi juga kriju se dvije prijateljice koje nas posljednjih mjeseci uveseljavaju tradicionalnim receptima s juga Srbije – naprosto mirišu preko ekrana!
Dok sami čeznemo za putovanjima van granica Hrvatske, ovakvi nas profili dragih susjeda inspiriraju, a gledajući u njih se još više veselimo neopterećenim gastro putovanjima koji nas čekaju.
Sam jug Srbije nam je jedna od planiranih destinacija u nekoj sretnijoj budućnosti, a drago nam je što ovaj kraj možemo posjetiti ovako – virtualno. Svako se mjesto najbolje upoznaje preko hrane i, složite ćete se s nama, nema boljih gastro vodiča od onih koji tu hranu i žive.
Tako su Dragana i Marija svoju gastro avanturu započele u vrijeme lockdowna, a sigurni smo da se ta priča kuhala već godinama. Zanimalo nas je više o njima.
View this post on Instagram
Vas dvije ste u kratkom vremenskom periodu uspjele skupiti popriličan broj pratitelja na Instagramu, a kako je počela cijela vaša gastro priča?
Nas dvije smo iz Vranja, grada na jugu Srbije. Upoznale smo se kad smo krenule u osnovnu školu i od tad traje naše druženje. Zanimljivo je da nam je prvi zajednički projekt bio istraživački rad iz kemije u sedmom razredu. U tom radu smo se bavile ispitivanjem fizičko-kemijskih osobina brašna. Provele smo zajedno čitav tjedan u laboratoriju gradske pekare, čak smo s tim projektom osvojile i nagradu na regionalnom natjecanju. Može se reći da smo, dok smo mislile da razvijamo ljubav prema kemiji, zapravo razvile i ljubav prema tijestu. Danas živimo u različitim gradovima, Beogradu i Nišu, gdje smo se preselile na početku studija. Još u tijeku studija imale smo priliku da preko kolega iz različitih dijelova Srbije upoznamo i zavolimo hranu iz ostalih krajeva naše zemlje. Kako volimo putovati, istraživati i družiti se, naš krug prijatelja proširio se i van granica Srbije, pa se vremenom proširio i izbor hrane koju volimo i spremamo.
Vidim da se na vašem profilu miješaju tradicionalni i ipak neki kreativniji recepti. Koja je zadužena za koji dio?
Iako obje smatramo da je bitno da se neke lijepe tradicionalne stvari sačuvaju od zaborava, mislimo da to ne treba da bude kočnica u istraživanju i otkrivanju novih okusa. Sve više se naša mišljenja po tom pitanju slažu tako da i nemamo pojedinačna zaduženja, a niti strogi plan već kreiramo sadržaj onako kako smo trenutno inspirirane.
Neki dan ste objavile i prvi video na svom YouTube kanalu, koji vam je draži format, video ili fotografija?
Istražujemo sve formate, svakodnevno učimo nešto novo i tek kad prelistamo fotografije s početka vidimo koliko smo pomaknule svoje granice. Naravno da ima još dosta prostora za napredak, ali je sve to jako kreativan i zanimljiv proces. Za sad se fotografijom mnogo više bavimo, a tek nedavno smo pomislile da bi bilo zanimljivo da ubacimo i video klipove, posebno kad su u pitanju neki recepti gdje je mnogo lakše da se kroz video prikaže postupak izrade. Vidjet ćemo još kako će nam to ići.
Otkud crpite inspiraciju za recepte?
Velika većina dosadašnjih recepata su jela koja inače spremamo u svakodnevnom životu. To je spoj tradicionalne i internacionalne kuhinje uz pokoji eksperiment. Nekad je inspiracija u sjećanjima iz djetinjstva, nekad proradi nostalgija za putovanjima pa se sjetimo jela koje smo na njima probale. Pratimo rad mnogih kulinarskih blogera, volimo isprobavati i njihove recepte jer je lijepo kad se međusobno podržavamo i inspiriramo. Što se tiče razvoja novih recepata često je inspiracija i izbor namirnica koje se zateknu u kući, pa se iz pitanja: „što se može spremiti od ovoga“ rodi neka čarobna kombinacija ukusa.
Vaš feed obiluje receptima za pite i pogače, jesmo li pogodili da se tu negdje krije i vaše najdraže jelo?
Bilo je lako za pogoditi! Pite nam jesu omiljene, ali osim toga što ih volimo kad smo prelistale statistiku naših objava primijetile smo da naši pratioci najviše vole kad objavimo recept za neko zanimljivo pecivo ili pitu i da su ti recepti sačuvani i po nekoliko stotina puta. Tako da se u ovom slučaju ono što volimo poklopilo s onim što vole naši pratioci.
Koliko vam vremena oduzima vođenje ove stranice/ bloga? Čime se inače bavite?
Vođenje bloga je konstantan rad tako da nije ni moguće izračunati vrijeme koje aktivno posvetimo tome. Kako su se na jednom mjestu spojili svi naši interesi: fotografiranje, kuhanje, pisanje i putovanja, sve ovo doživljavamo više kao hobi koji nam objema odgovara. Kad se sve sabere, dosta vremena posvetimo bloganju, to je svijet koji te naprosto opčini i okupira. Inače imamo veoma različita profesionalna usmjerenja, jedna je sociolog druga fiziko-kemičar.
Koje su vama najdraže stranice/ food blogeri na koje odlazite po inspiraciju?
Volimo pratiti rad Nenada Gladića (Lepog Brke) i Sašinu kuhinju. Osim njih na Instagramu postoje brojne inspirativne stranice tako da bi ova lista mogla biti puno duža.
Imate li chefove koji vas inspiriraju i koga pratite?
Ima mnogo sjajnih kuhara, neki od njih su pravi umjetnici, a ako bismo morale da izdvojimo to bi bili Wolfgang Puck, Rudolph van Veen i Annabel Langbein.
Gdje ste najfinije jele, a da nije u vašoj kuhinji?
Najslađe se jede u društvu dragih ljudi, pa ćemo tako potpuno subjektivno reći da danas kada obje živimo van rodnog grada, najfinije jedemo u kući svog djetinjstva, svaka kod svoje mame.
Što mislite, koja je tajna uspjeha vašeg Instagram profila? Jesu li se ljudi zaželjeli prave domaće kuhinje?
Možda je autentičnost ključ svega. Kod nas ništa nije previše „ušminkano“, ne koristimo skupu opremu, telefonom bilježimo trenutke iz svakodnevnog života. Naravno da se trudimo da sve to uobličimo da bude po mjerilima Instagram estetike, ali nikad na kraju ne odstupa previše od onoga kako izgleda u realnosti. Vjerojatno da ima i toga da se uslijed brzog tempa života ljudi zažele domaće tople atmosfere, a dio toga je i domaća kuhinja. To je ono što se trudimo da prikažemo na našoj stranici.
Top tri jela koja moramo probati kad dođemo u Srbiju?
Ako ste ljubitelj pita obavezno probajte pitu od domaćih “sukanih” kora kao što je zeljanik, što se tiče kuhanih jela nama su omiljene punjene sušene paprike, a za ljubitelje mesa to bi bilo seosko meso ili roštilj.
Koja mjesta moramo posjetiti u Srbiji i što vi mislite da je najljepše od vašeg kraja što možemo iskusiti?
Srbija, usprkos tome što je mala zemlja, može ponuditi ponešto za svačiji ukus pa tako ako ste ljubitelj netaknute prirode i planinarenja ne smijete zaobići Staru planinu na istoku i Taru na zapadu. Za ljubitelje noćnog života i dobrog provoda preporuka je Beograd, a za one koji se najbolje odmore pored vode, tu je Vlasina i Vlasinsko jezero, predio izuzetnih odlika na jugu Srbije.
Osim prirodnih ljepota, gastronomija i jeste ono što na strance ostavlja najjači utisak kada posjete Srbiju. Uglavnom su oduševljeni srpskim roštiljem, domaćom rakijom, ali i mnogim drugim specijalitetima koje nude mnogobrojni restorani u Srbiji.
Koje jelo se jede kod vas, a nigdje drugdje na svijetu ga ne možemo probati?
Što se tiče našeg vranjskog kraja to je samsa, autohtona pita koja se pravi od “sukanih” kora, a nakon pečenja prelijeva kiselim mlijekom i bijelim lukom što joj daje jednu divnu aromu. Također je tu i vranjska trljanica (salata od sušenih paprika i poriluka) kao i tarana (posebna vrsta vranjske tjestenine koja se mijesi tijekom leta i suši na suncu).
Spomenule ste na društvenim mrežama zajedničke mjesne akcije naprimjer spremanja tarane u Vranju. Recite nam više o tome, zvuči jako zabavno i bome fino!
To su neki lijepi običaji koji pod pritiskom modernog vremena sve više nestaju. Ipak neke porodice i dalje uspijevaju da ih održe u svojim kućama. Naše majke i dalje tako spremaju, a mi se trudimo da njegujemo sličnu tradiciju. Kad smo bile djeca naše glavno i najzabavnije zaduženje je bilo da vodimo računa da susjedove mačke ne pojedu taranu koja se sušila u dvorištu, dok su se naše mame uz priču i kavu bavile miješenjem tijesta.
Ima li kod vas nekakvih manifestacija vezanih za gastronomiju koje bi preporučile posjetiti?
U Srbiji ima mnogo autentičnih gastronomskih manifestacija, pa tako postoje dani kupusa, čvaraka, kobasica, pihtija, banica, roštilja, i mnogi drugi. Na jugu Srbije, najpoznatija gastronomska manifestacija je roštiljijada u Leskovcu. Što se Vranja tiče imamo samsijadu, kada najvještije vranjske domaćice mijese tu čuvenu vranjsku pitu samsu i na glavnom gradskom trgu iščekuju ocijene stručnog žirija i svojih sugrađana koji uživaju u pripremljenim đakonijama.
View this post on Instagram
Što mislite o našoj tradicionalnoj kuhinji, jeste li probale neke hrvatske specijalitete?
Tradicionalne kuhinje na ovim prostorima su toliko isprepletane, kroz tu se našu sličnu ishranu možda najbolje vidi bliskost naroda i sve ono što nas povezuje. Naravno svaki kraj je dao osobni pečat svim tim jelima, pa je uvijek zanimljivo istraživati hrvatsku nacionalnu kuhinju. I jedna i druga smo se susretale s hrvatskim jelima, vaša tradicionalna kuhinja je veoma bogata i zanimljiva te divno upotpunjena kvalitetnim vinima.
Marija je imala priliku da sve to malo izbliza upoznaje.
“Imala sam sreću da sam sve to mogla da isprobam na licu mjesta jer imam rođake u Rijeci tako da sam prva i najdraža ljetovanja provodila u njihovoj kući ispod Kastava, s predivnim pogledom na Kvarner. Baka Nevenka je svakodnevno spremala različite specijalitete hrvatske, ali i internacionalne kuhinje tako da sam mnoga jela upravo kod nje probala prvi put. Inače je baka porijeklom iz Delnica pa smo često obilazili i Gorski kotar i predivno Lokvarsko jezero. Zato nije čudno da se u Rijeku uvijek rado vraćam i pravi sam dokaz da je točna legenda koja kaže da “tko jednom popije riječku vodu, uvijek se vraća u taj prelijepi kozmopolitski grad”. Što se konkretnih jela tiče sjećam se da smo kao djeca voljeli da ponesemo na plažu štrukle ili soparnik koji ostanu poslije doručka. Od kuhanih jela obožavam žgvacet i jela pod pekom. Na trpezi je uvijek nezaobilazna i svježa morska riba s riječke tržnice koju volim obići. Tržnice su mi inače jedno od obaveznih mjesta za obilazak kad negdje putujem jer su one pravi gastro muzeji grada.“, kaže Marija.
I za kraj, imate li neki vaš tradicionalni recept koji želite podijeliti s nama?
Ima ih dosta, ali evo jednog recepta koji još uvijek nismo objavljivale na našoj strani. To je jedno starinsko i pomalo zaboravljeno jelo koje se zove kapama.
Potrebno vam je:
- 800 g janjetine
- 1 glavica luka
- 1 poriluk
- češnjak
- 500 g špinata (ili blitve, zelja)
- 2 l temeljca
- brašno, ulje
- sol, mljevena crvena paprika
- ovčje kiselo mlijeko
Meso isijecite na kocke, posolite i pospite brašnom sa svih strana. U loncu odgovarajuće veličine meso dobro propržite na vrelom ulju, pa kad dobije koricu, izvadite ga sa strane. U istom loncu propržite crveni luk, ako imate mladi luk isjeckajte zajedno sa zelenim dijelom. Kad se lijepo proprži pospite začinskom crvenom paprikom, dobro promiješajte i nalijte malo temeljca. Vratite meso u lonac, dobro promiješajte, pa prelijte s litrom i pol vrelog temeljca. Dodajte usitnjen češnjak, posolite i popaprite, a kad jelo provrije, smanjite vatru i ostavite da se krčka oko sat i pola, dok meso ne omekša. Nakon toga dodajte poriluk koji ste izrezali na kolutove i pustite da se krčka još 20 minuta. Po potrebi dolijevajte tekućine, a pred sam kraj kuhanja dodajte usitnjenu blitvu ili špinat. Kapamu poslužite s kiselim mlijekom, najljepša je sa ovčjim.
Hvala Mariji i Dragani na okusima južne Srbije, mi se bacamo na izradu njihovih recepata, a vama bi također preporučili da ih popratite na društvenim mrežama ako već niste!
XMC.pl
Hey! I just noticed one other message in one other weblog that regarded like this. How are you aware all these items? That’s one cool post.