Dok se mi dogovaramo s kojim naglaskom se izgovara Papavero, jedna simpatična Slavonka i samozatajan Talijan podno Sljemena već tri godine svoju ljubav donose na stol.
Nije tajna da smo, osim u hranu, zaljubljeni u ljubav, a ovaj mladi bračni par upravo to uspješno spaja u jednu prekrasnu gastro priču. Ana je vesela Slavonka koja iza sebe ima popriličan broj utakmica u kuhinjama restorana, a Pasquale, dok ne šapće svojim kvascima, razvlači jedne od najboljih pizza u Zagrebu.
Posjetili smo ih prošli tjedan kad smo se zaželjeli klasične pizze iz krušne peći.
Naš prvi izbor bi uvijek bila Pasqualeova contemporanea ili, pošto savršenog prijevoda još uvijek nema, gourmet pizza. Elegantna je to pizza punog prozračnog ruba s tijestom od integralnog tamnog brašna. Osim tijestu, posvećuju puno pažnje kvalitetnim sastojcima na samoj pizzi, a često se tu miješaju ti slavonski i talijanski okusi.
Ovaj put smo se odlučili na njihove klasične pizze. Talijanovu koja je došla na stol s dimljenom šunkom, mozzarellom, šampinjonima i cherry rajčicama te pizzu sa šparogama, jajetom i slaninom.
Ne šapće Pasquale bez veze tim kvascima, tijesto nas ni ovaj put nije razočaralo, mekano, a elastično, savršeno ispečeno, a nadjeva je bilo taman, ni previše ni premalo i bilo je savršeno povezanu u cjelinu. Pizza je ispunila sva naša očekivanja i zadovoljila tu želju za pravom pizzom koja nas je tamo i dovela. Pojeli smo do zadnje mrvice, bez one težine u želucu, a ostalo je mjesta i za desert.
Obožavamo njihov tiramisu koji poslužuju u malim keramičkim bačvicama, ali nas je ovaj put s nogu oborila njihova panna cota sa šumskim voćem. Savršen spoj nježne i glatke panna cote s voćem koje je taman osvježila ta nota kiseline u šumskom voću.
Uz naše smo pizze popili i pivo, a ovo je mjesto na kojem se i izboru piva posvećuje pažnja i naglasak na domaću proizvodnju pa možete izabrati između nekoliko hrvatskih craft piva. Mi smo se odlučili na Primarius i Novu rundu.
Pošto smo na ovaj ručak svratili poslije šetnje s Dživom, pitali smo možemo li dovesti i psa na što su nam s osmijehom odgovorili da očekuju da ga dovedemo jer su psi više nego dobro došli u njihovom restoranu. Srećom, Dživo nije bio previše dosadan, a mi smo na prekrasnoj terasi u miru porazgovarali s Anom i Pasqualeom, uvjerili se da su se gosti vratili nakon ove karantene. Naime, mi smo malo uranili i bili prvi gosti, no do kraja našeg ručka, terasa i unutrašnjost restorana su se popunili. Ana se pohvalila da su zaista sretni što mogu reći da su gosti i dalje tu i da ih je čak više puta od ponovnog otvaranja s popuštanjem mjera iznenadila gužva.
Veseli nas to čuti i vidjeti na vlastite oči jer je ovo jedna od onih toplih priča u koje iskreno vjerujemo i rado se vraćamo njihovim modernim pogledom na obje tradicionalne kuhinje dok koriste isključivo najkvalitetnije od hrvatskih i talijanskih sezonskih namirnica. Sljedeći put se bacamo na isprobavanje Aninih specijaliteta jer osim Pasqualeovih pizza, tu su i Anina jela u kojima vješto spaja svoju Slavoniju i elemente talijanske kuhinje. Nađe se tu od tjestenina do burgera koji nas je prošli put oduševio, a veselimo se Aninom rižotu koji ćemo je kad-tad nagovoriti da nam ga pripremi. I naravno, još se sjećamo divnih gnocco fritto, talijanske verzije poderanih gaća s mozzarellom i pršutom.
Ako ste ovaj produženi vikend ipak odlučili provesti u Zagrebu, poput nas, vrijeme je za laganu šetnju Sljemenom, a u povratku, ručak u Papaveru u kojem će zaista svatko naći nešto za sebe.