Imamo recept za mirisne krafne koje ćete obožavati!

Dok razmišljamo o krafnama koje nam mirišu iz obližnjih slastičarnica i pekarnica, vrijeme je da se i doma primimo posla!

Potrebno vam je:

• 600 grama glatkog brašna
• 2 jaja
• 1 žumanjak
• sol
• pola kocke svježeg kvasca
• 3 žlice šećera
• 1 vanilin šećer
• 3 dcl mlijeka
• 2 žlice ulja
• 1 žlica rastopljene svinjske masti (ili maslaca)
• limunova korica
• 3 žlice ruma

Prvo sam krenula od kvasca, naravno, kojeg sam umiješala u toplo mlijeko s malo šećera i brašna i pustila da nadođe. U prosijano brašno sam dodala jaja i žumanjak i kvasac. Svi ostali sastojci su išli redom u zdjelu. Sol, šećer, ulje, mast, 3 žlice ruma i naribana korica jednog limuna.               Zamijesila sam mekano tijesto. I mijesila i mijesila. Lupala. Boljela me ruka i poželjela sam si za rođendan KitchenAid ili nekog sličnog čarobnjaka koji bi zamijenio ovu muku iako većinom pokušavam proći iste muke koje su prolazile naše bake bez čarobnih pomagala.

Nakon desetak minuta ručnog lupanja i nalupavanja, ostavila sam tijesto da se diže kojih sat vremena na toplom. Dignuto tijesto sam prebacila na pobrašnjenu podlogu, i razvukla ga odmah na debljinu centimetra i pol. Krafne sam rezala čašom.                                                                                   Ostatak tijesta sam izrezala na komade koje sam također ispekla poslije krafni.

Krafne sam ostavila da se dižu pod krpom 15 minuta s jedne strane i onda sam ih okrenula i ostavila da se dižu i s druge strane još 15 minuta.
Za to sam vrijeme ugrijala masnoću. Stavila sam pola svinjske masti i pola ulja. Masnoća mora biti dovoljno duboka da krafne ne dodiruju dno.

Kad je masnoća bila ugrijana na temperaturu za prženje, a krafne dignute, uzimala sam krafne i stavljala ih peći na gornju dignutu stranu. Negdje sam pročitala da se peku poklopljene dok se ne ispeku na donjoj strani, okrenu se i dalje se peku otklopljene do kraja. Tako da sam uzela proziran poklopac da mogu vidjeti bar malo kako napreduje donja strana, dok sam vidjela da je pečena, maknula sam poklopac, okrenula i pustila da se peče bez njega.

Ne znam je li to pomoglo da krafne imaju onaj poželjan bijeli prsten, no upalilo je. Naravno, nekoliko komada se uporno okretalo i ostalo bez pola crte, no neću plakat nad tim jer je većina ispala savršeno, onako kako sam si zamišljala da hoće.

Vadila sam pečene krafne na papirnate ručnike i pola ih punila pekmezom koji sam stavila u špricu. Punjene i one nepunjene krafne sam posipala šećerom u prahu i, moram priznati, bila zadovoljna viđenim. Za prve krafne, bile su prekrasne, a i fine, čak i drugi dan.

Definitivno imamo i mi svoj recept za najdražu slasticu ovih dana!