Već znate da smo nakon naše otočke priče i divnog ljeta na Korčuli, zagrebli po Slavoniji i Baranji te u mjesec dana obišli nekoliko lokacija na samom istoku zemlje, a jedna od njih je bio Osijek i restoran Corner – oaza dobrog mesa udaljena desetak minuta od centra grada.
Osijek je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj, ali ako tražite mjesto gdje ćete pojesti najobilnije količine kvalitetne hrane, krenite na istok jer nitko se nikada iz Slavonije i Baranje nije vratio gladan.
Kako je za fiševe, perkelte, šaranove čvarke i drugu riblju priču Baranja nekako ipak zgodnije i posvećenije meso, u samome smo Osijeku na pitanje gdje pojesti najbolji roštilj uskoro bez imalo razmišljanja završili na jednoj adresi. Zanimalo nas je što zapravo jedu lokalci kad odluče preskočiti kuhanje kod kuće. Naime, uvijek smo u potrazi za lokalnom hranom, neko mitološko mjesto u kojem se kuha “kao doma”. A što kad Slavonci odluče da bi pojeli nešto što neće baš uvijek pojesti doma? E onda se ide na roštilj, porcije moraju biti obilne, a u ponudi mora biti nešto i za one koji neće samo meso. Za jedan takav obiteljski ručak u Osijeku se često posjećuje upravo Corner.
Corner se, logično, izgovara korner, a po korneru legendarnog nogometnog stadiona NK Metalac na koji se i naslanja – je i dobio ime. Upitali smo vlasnika nije li bilo nešto specifičnije, ali nam je on odgovorio da je cijeli taj kvart poznat upravo po stadionu, i da se to nametnulo samo po sebi. Iako je na samom rubu grada, i do njega se za Osijek treba voziti gigantskih desetak minuta od centra, ova je mesofilska meka puna u svakom trenutku, u što smo se i sami uvjerili.
Put do Cornera bi vas mogao malkice uplašiti, kroz koridor jednokatnica s desne i industrijske zone s lijeve strane, ali jednom kad stignete na cilj, ugledate moderno, ugodno i nevjerojatno mirno mjesto, vrijeme je da se probude sva čula zbog kojih ste i krenuli ovamo.
Ovo je mjesto uglavnom preko dana popunjeno radnim ljudima, poslovnjacima iz industrijske zone, dok su večeri i vikendi rezervirani za obitelji, a tome ide u prilog i cijena nedjeljnog menija od svega 75 kuna. Cijene su ovdje sasvim pristojne, dapače, kad vidite kolike su porcije – još i male.
Dakle, Corner je definitivno hram mesa, i to mesa kojem se i zna i ističe porijeklo, jer se ovdje ponose time da surađuju s lokalnim mesnicama Bođirković i Ravlić. Put do kultnog statusa je krenuo kad je Siniša, mlađi od dvoje braće Mikinčić krenuo na stažiranje u zagrebački Labus, jer mu se svidio pojam leskovačkog roštilja. Pogledao je, naučio, nabavio roštilj majstora, i priča je mogla krenuti i u Osijeku.
Desetljeće prije toga su Siniša i Goran krenuli s dostavama i cateringom po Osijeku, imali i restoran na Lošinju, i kuća roštilja je došla kao nekakav logičan nastavak uz njihovu najbitniju priču – onu o vjenčanjima. Prvo su krenuli s jednom salom, pa napravili svoju, pa digli još jednu, uglavnom, ako se bili na svadbi u Osijeku, velike su šanse da ste jeli upravo nešto njihovo. Tako danas između Cornera i stadiona postoji velika sala za vjenčanja, pa ako volite fino meso dok se ženite…
No, krenimo na ono bitno. Od juhe se nismo izvukli, a uz onu kvalitetnu, gustu, s pravim gljivama, svakako treba spomenuti i onu s grahom, kukuruzom i ječmom, kojom bi se ponosila svaka istarska konoba. Nježno, lagano, u potpunosti netipično za ovo mjesto, ova juha je digla ljestvicu i, nećemo lagati, očekivali smo puno. Iako su na meniju razna pohana mesa i riblji specijaliteti, naglasak se u Corneru stavlja na mljeveno meso pravljeno po leskovačkoj recepturi pa zato treba odmah ispjevati odu ćevapu, koji je ovdje rastresit, ne premekan, bez ikakvih suvišnih dodataka i onako fino mesnat.
Netko je za stolom dobro primijetio – „Ovo mi djeluje preskupo za restoran, ja bih to jeo doma!“ i time rekao sve. Chefovsku ulogu ovdje potpisuje Dario (Darius) Klimczak, porijeklom Poljak, koji će ako ovako nastavi kuhati, zauvijek ostati ovdje! Nakon što je doselio iz Varšave i kao mali jeo naranče s korom misleći da se to tako jede, jednog je dana ušao u kuhinju, unio neke svoje novitete, i sada više ne miče.
Sljedeće za istaknuti s plate za troje koju ne bi svladalo četvero hrvača su svakako ražnjići od svinjske vratine, sočni, slani, taman masni. Po cijeni od 210 kuna za 1200 grama mesa i priloga dobit ćete još i pljeskavice, uštipke (mogli bi biti mrvicu ljući), pileći ražnjić, svinjska rebrica i otkošteni pileći zabatak kojeg bi rado vidjeli punjenog nekim finim sirom.
Uz to, na pladnju će vam doći i dva ogromna krumpira u foliji sa sirnim namazom, hrpa izvrsnog pekarskog krumpira, pečenog povrća i iznenađenja zvanog – đipsi! Nešto između ajvara, mrkve i još koječega neopisivog, ali lijepo je nešto probati po prvi put. Zaboravismo spomenuti pivsku kartu koja je bazirana na proizvodima pivovare Heineken, dok od vina ima stvarno jako puno Slavonije i Baranje, a mi smo se zadržali na gemištu od graševine Belje.
Za kraj, svakako treba spomenuti kvalitetna svinjska rebrica, bez prenemaganja i slatkih glazura koje prekriju okus mesa, kao i biftek u zelenom papru, koji ipak – ne dolazi u plati. Biftek su pratili domaći njoki, taman kuhani, žilavi koliko treba koji su se kupali u glatkom umaku. Iznenađenje dana je i ljuta kobasa koju smo kroz ušicu igle utrpali u već pune želuce. Nismo stigli probati i mazalice i punjeni batak sa zabatkom kao ni hvaljenu teleću peku (treba se najaviti), ali ako nam ičeg ne fali, to je razloga da se u Corner vratimo na još.
Kako Corner ima još jednu svoju poslovnicu, na ladanju, pored jezera i rijeke u nepatvorenoj prirodi, gdje također imaju i šator za vjenčanja, tako su im slastice – od posebnog značenja. Na putu kući smo pojeli baklave i vrući poljubac, epohalan štrudl od jabuke sa specijalnim dodacima i uz koji dekagram viška dogovorili skoro ponavljanje gradiva.
Najbolji roštilj u Osijeku? Dok nam ne dokažete suprotno – potpisujemo!
