Ispričat ćemo vam nekoliko priča o maslinovom ulju u Veloj Luci, ljudima koji ih rade i proizvodima kojima se ponose. A imamo i najavu za jedno darivanje koje ćemo večeras objaviti na Instagramu!
Prošle smo godine samim početkom studenog otišli na Korčulu. Očekivali smo buru, oblake i bivanje u kući, no more nam se smilovalo i tih tjedan dana smo uživali u kilometarskim šetnjama koje su nam nezamislive ljeti dok prži sunce, prazne predivne plaže su zvale na sjedenja na kamenu i gledanja u more, a taman su se brale i masline. Moram vam nešto priznati, u duelu između maslinovog ulja i svinjske masti, tipično sam dijete kontinenta i mast je slast. Masline zapravo ne volim niti jesti. Pokušavam svake godine bar triput kušati maslinu jer ne mogu zamisliti da mi nešto ne odgovara što svi oko mene obožavaju. I svake godine triput kažem: “Ok, možda iduće godine.”
To se još nije promijenilo, ali se dogodila neka ljubav prema maslinovom ulju. Nećemo pretjerivati, tek je u nastajanju jer još uvijek tražim načine kako uživati u njemu van klasičnog “kruh i ulje” kušanja koje mi za sad najviše odgovara.
Spomenula sam berbu tih maslina u kojoj zapravo nismo sudjelovali već smo u tim dugim šetnjama promatrali obitelji koje vrijedno skupljaju svaki plod po izrazito nepristupačnim terenima i s njima odlaze u svoje uljare da bi dobili tu zlata vrijednu tekućinu. A vjerujte mi, korčulansko ulje zaista zlata vrijedi i jedno je od najboljih koje možete kušati.
Sedamdesetih je godina prošlog stoljeća Korčula imala 20% ukupnog broja maslina u bivšoj državi, a sama Vela Luka 10%! Još 2003. godine je samo Vela Luka imala maslina koliko i cijela Istra, a onda je sve otišlo u nekom drugom smjeru.
Tih istih sedamdesetih kreće industrijska revolucija u Veloj Luci, ljudi zapostavljaju zemlju i počinju raditi u „sigurnijoj“ električnoj industriji, tvornici konzervi i sardina, brodogradilištu… Moto „Uja koliko tribaš, vina koliko možeš“, polako pada u zaborav, a neuništiva makija i borovi s lakoćom uništavaju znoj i trud generacija koje su ga na tim maslinicima ostavili.
Bez obzira na to što se danas na Korčuli ne proizvodi toliko maslinovog ulja kao prije, po broju osvojenih nagrada i raznih priznanja, veloluška općina je među najboljim proizvođačima najkvalitetnijih i najfinijih maslinovih ulja u zemlji.
U jednom trenutku, početkom ovog stoljeća ljudi su se ipak vratili zemlji i prirodi, krenuli saditi voće i povrće i spašavati masline, ali za lozu je bilo kasno, pa tako danas Vela Luka nema svoju vinariju, ali je puna sjajnih malih i velikih uljara, OPG-ova, „butika“ hrane i suvenirnica koje će vas natjerati da se na kontinent vratite s gepecima punim maslinasto-zelenih i drugih bočica.
Ovo smo ljeto na samom kraju godišnjeg odmora, uz veliku pomoć Turističke zajednice Vele Luke, zaletjeli do većine luških OPG-ova i uljara (nismo stigli u Žabicu i kod Barčota, ali to ćemo sigurno dogodine) i sada, taman pred berbu tih maslina, vam pričamo priču o namirnici bez koje pečena riba, slane srdele ili kupus na tabak – ne bi imale toliku kvalitetu i dubinu; priču o veloluškom i korčulanskom maslinovu ulju.
Uljara Zlokić
Na samom ulazu u mjesto, s lijeve se strane na dva kata nalazi moderna uljara i muzej/etnografska zbirka maslinarstva i uljarstva. U dvorištu pod krošnjom i s pogledom na zog za obuće (balote), pored ogromnog kamina pričamo s vlasnikom Jadranom Zlokićem i njegovom kćeri Marijom, koja s bratom pomaže ocu u svemu – sjajan redizajn je njeno djelo! Riječ je o prvoj privatnoj uljari u Hrvatskoj, nastaloj 1994. godine, a na sadašnjoj je lokaciji od 2000.
Baza maslinovih ulja Zlokić je ta famozna sorta lastovka, za čije ime nije zaslužan susjedni otok već postoje dvije teorije, da je ime dobila po listu koji ima oblik lastinog repa ili po lastavicama koje su donijele koštice, a zanimljivo je da je uopće nema na Lastovu! Ovo čudo krcato zdravim fenolima i polifenolima najbolje uspijeva upravo u ovom dijelu svemira, a društvo joj pravi drobnica (10%) i ostale sorte (10%).
Gospodin Zlokić tvrdi da je uljarstvo danas previše biznis, a premalo kvaliteta i ponosno nas provodi kroz modernu uljaru na katu, kao i kušaonicu i muzej u prizemlju, odnosno podrumu. Uživali smo u različitim aromama, mirisima, teksturi i nijansama divnog ulja i gledamo artefakte iz povijesti (kamenice, preše…), a pogotovo prekrasnu sliku s kraja devetnaestog stoljećima s magarcima i trabakulima koji ga prevoze na sve strane svijeta.
Zlokići su ponosni vlasnici Požara, najveće plantaže maslina na otocima na kojoj su na uzoranoj makiji zasadili 4.000 stabala na 15 hektara kamenitog tla. Također, u posjedu su legendarne prestižne Vjesnikove Plave vrpce, priznanja Cavalire Olio D’oliva i brojnih nagrada s Noćnjaka, a u njihovu uljaru u kojoj mogu obraditi i 2500 kilograma maslina po satu dolaze ljudi s cijele Korčule.
Jadran je ipak najponosniji na svoje VELOUJE, brend koji najbolje ističe obiteljsku ljubav prema maslinarstvu i rodnoj vali, odnosno kako sami navode: “Uz dobru ribu i klapu pruža uzvišen osjećaj tradicije, širine mora i ljepote veloluškog kraja”.
Kod kušanja se vidi spoj suvremenog i tradicionalnog, mladog i starog, tražimo u svakom kušanom uzorku vrline – voćnost, gorčinu i pikantnost, i divimo se kako nam na primjeru naši vodiči kroz kulturu maslinarstva objašnjavaju razliku između ulja od maslina koje su bile u moru, a koje nisu, kao i za što su koje dobre nakon što se dobije ulje… Ali o tome više kad složimo par recepata. Do tada, puno hvala na svemu, svakako posjetite jedini muzej maslinarstva na otoku!
Uljara Fanito
U maloj ulici na putu do jako popularnog groblja na kojem je pokopana ikona, naš Lučanin Oliver Dragojević, nalazi se i mala, moderna i apsolutno probitačna oaza fantastičnih ulja, od kojih je danas najpoznatija kupaža Torkul. Koliko je ovo ulje veliko govori i činjenica da ćete ga vidjeti u većini sjajnih restorana u gradu Korčuli, a među njima i jedinstveni chef Marko Gajski koji posebno cijeni njihove proizvode.
Alfa i omega Fanita je Fanito Žuvela, neumoran i nezaustavljiv lik koji je pokrenuo obiteljski biznis, pronio dobar glas o luškim uljima po zemlji, a onda ga je teška bolest prikovala uz krevet. Uljaru hrabro preuzima njegova kćer Marija i nastavlja vrhunsku priču, a mi joj samo stišćemo palčeve i nadamo se da će se Fanito što prije oporaviti.
Žuvele imaju oko 2000 svojih stabala, nešto uzimaju od kooperanata, a najljepše je posjetiti ih u jesen za vrijeme berbe kad ne možete doći sebi od sve sile mirisa i aroma u zraku. Proizvode i dva monosortna ulja, lastovku i drobnicu, a sve možete probati i kupiti u samoj uljari na pet minuta hoda od centra mjesta.
„Naš cilj je napraviti iskren i što bolji proizvod. To radimo tako što ponajprije poznajemo, a onda i poštujemo maslinu, kraljicu, kao sirovinu – osnovni input, i ekstra djevičansko maslinovo ulje kao finalni output. Eliminiramo sve neprijatelje maslinovog ulja, a to su voda, zrak i temperatura, a nakon otprilike 4 sata od berbe one su već na preradi u našoj uljari. Radi se o hladnom, centrifugalnom postupku prerade u kojem nema dodavanja vode, separatora niti filtriranja ulja.“ ,priča Marija, a mi uživamo u bogatom, mirisnom soku tih divnih plodova s kojima smo se nekad gađali kao klinci. Pa ako ga koriste u restoranu s Michelinovom zvjezdicom, možda može naći mjesto i na vašem stolu? Probajte, stvarno je epohalno!
OPG Jerolim
Jerolim i Marita Petković davne su 1981. godine imali tek tridesetak maslina, a danas ih imaju 400. Ljubav prema maslinama odredila je njihov životni put. Kupili su jedan stari maslinik te veliku zapuštenu zemlju 2007. godine, i tako se upustili u krčenje i podizanje mješovitog nasada, maslinika, voćnjaka i najrazličitijeg bilja koja okružuju masline. Svu zemlju imaju pod ekološkom certifikacijom od 2011. Kako bi njihovo maslinovo ulje moglo dobiti ekološki certifikat, kupili su malu uljaru 2012. i ekološki je certificirali.
Na svojim pakiranjima ulja imaju, uz Ekološku oznaku i vrijednu Zaštićenu oznaku izvornosti, oznaku HOP, i od ove godine HEALTH CLAIM certifikat, kao rezultat petogodišnjeg sudjelovanja u projektu Aristoil. Time svoje ulje deklariraju kao ulje bogato fenolima ili zdravstveno vrijedno ulje. Kao i svi u Veloj Luci, zaljubljeni su u izdržljivu lastovku, a obožavaju drobnicu. S uljem drobnice sudjeluju u jednom zanimljivom istraživanju o kojem ćete uskoro saznati puno više.
Rade brojna aromatizirana maslinova ulja u koja smo se jednostavno zaljubili, od limuna, gorke naranče, bosiljka, ružmarina, origana, kadulje… Napravili smo već jedno intimno blogersko kušanje po povratku s Korčule, oduševili i ljude oko nas, a svi smo nekako najboljim proglasili upravo ulje s origanom koje zove neku slasnu pizzu po kojoj bi se pokapalo.
U ovo su OPG-u potpuno okrenuti blagodatima prirode, kupili su destileriju i danas rade desetak eteričnih ulja i hidrolata, koji otvaraju mogućnost za brojne druge male proizvode. Od eteričnih ulja posebno su ponosni na Tršlju (Pistaciju Lentiscus) za koju imaju jednu prekrasnu priču koju ćete sigurno čuti kad ih posjetite.
Od ostalih proizvoda vrijedi spomenuti Carobelo, sirup od rogača za koji imaju oznaku HOP, više vrsta likera od kojih treba spomenuti Born to be wild, Egzotičnu naranču, Nespolu te mnoge druge. Marmelade od citrusa rade po starim recepturama – iskuhavaju koštice kako bi dobili pektin. Rade sapune od čistog maslinovog ulja i kombinaciju s kokosovim uljem. Svoje proizvode plasiraju na kućnom pragu, u butik trgovinici u kojoj se svaki posjetitelj osjeća ugodno; sve se može kušati i o svakom proizvodu, ako želi, čuti detalje. Sjajan dizajn potpisuje divna Tonka Lujanac – bili su šampioni pakovine (pakiranja) na Noćnjaku 2017.! Svaka boca piše se rukom i na sebi ima pečatni vosak s pečatom koji je svojevrsni potpis – svaka je unikat.
“Život je prekratak za raditi loše i jeftino, pa stvaramo samo najbolje“, rekao je Jerolim. „Ekološki pristup, bez forsiranja prirode, kada ti postane način življenja, imaš apsolutnu puninu življenja. Od prirode učiš neprestano, naučiš dostatnost i ne možeš drugačije nego živjeti smireno i zahvalno.“
Od srca vam preporučujemo da posjetite ovo mjesto ako se zateknete na Korčuli, jer ćete se zaljubiti u mirnoću koju posjeduju i nesebično šire oko sebe, a njihova se ljubav prema prirodi očituje u svakom proizvodu.
OPG Grbin, Luška kredenca
U strogom centru Vele Luke, odmah ispod crkve, nalazi se malena trgovina, škrinjica s divnim suvenirima, šarmantno upakirani lokalni proizvodi u svim bojama i oblicima. Uza sve klasične otočke proizvode, prodaju i prekrasne slike s kamenjem koje glumi ribice. Znam da sam to loše objasnio, ali jednom kad vidite, zaljubit ćete se i vi!
Teo Grbin i njegova supruga vrijedno beru, suše, pakiraju i zapisuju sve što su napravili na polju, masliniku i u vrtu, i sve to u malim bočicama i teglicama nude turistima za uspomenu na Velu Luku i Korčulu.
Sve je počelo slučajno 2012. godine, kad su na inicijativu supruge samo proširili proizvodnju onoga što su imali i kod kuće i to počeli pakirati te danas uz pomoć tri kćeri i sina to distribuiraju i izvan otoka.
Maslinovo je ulje na prvome mjestu, ali najtoplije preporučujemo i arancine, limuncine, mandulat, sušene smokve, smilje, likere, džemove, sapune, ulja, kreme… Najponosniji su na svoje macerate (gospina trava, lavanda, kadulja, ružmarin) napravljene potpuno ekološki, odležavanjem biljaka u njihovom maslinovu ulju. Macerate prodaju kao koncentrat, ali od njih rade i sapune, kreme, ulje za sunčanje, kao i peeling!
U Kredenci imaju motar u kvasini, masline, kapare, slane inćune, likere od oskoruše, masline, šipka, rogača, nefule i oskoruše (uz one klasične), masline iz mora, i nagrade s natjecanja u pečenju lumblija kao i za najbolju slanu ribu Vele Luke. Jednostavno, morate svratiti!
OPG Ranko Surjan
Nasuprot ulaza u bivše brodogradilište Greben (pazite na automobile!), nalaz se prekrasno uređena, sva u drvu i starom kamenu, mala i ukusna, trenutno jedina registrirana kušaonica maslinovog ulja na otoku Korčuli. Prekrasni mladi ljudi, bračni par Katarina i Ranko Surjan, uz svoje poslove krenuli su turistima nuditi i priliku da sjednu, odmore, popiju gutljaj domaćeg vina, čalabrcnuo malo spize i kušaju njihova fantastična ulja.
Naglasak je naravno na proizvodima i preparatima proizvedenim od njihova maslinova ulja s oznakom izvornosti. Ranko je pokretač i predsjednik udruge maslinara Korčule koji želi pokazati svijetu koliko vrijedi ovo što imamo.
Osim samog maslinovog ulja, višestruko nagrađivanog u HR i inozemstvu zaštićenog oznakom izvornosti, OPG Surjan nudi i razne sapune, macerate, ljekoviti čaj lista masline, džem od mandarina, smokava, divljih kupina (čudo, nestao tijekom jedne epizode nečega!)…
Na stolu su poslužena kotonjata (sir od dunje), salata od hobe, masline, pomidore, pašteta od zubaca (Ranko je vrstan ribar, kao i svi rođeni u tom kvartu Vele Luke), i najbolje slane na otoku – zasluga Rankove majke koja je godinama radila u tvornici, koje nažalost isto više nema.
Uspjeli smo ugrabiti motra za darivanje, liker od ruže za ženski dio postave i od komorača za onaj drugi, pojeli i marinirane tikvice i čokoladnu tortu s njihovim maslinjakom, i vrhunski uživali u divnoj preuređenoj staroj ribarskoj kućici, prekrasnim ljudima i onom starim mirisu domaće spize. Prekrasno, ovo morate sami iskusiti!
I dok sad gledamo tmurno nebo iznad Zagreba i zamišljamo da smo na Korčuli, osunčanoj, ali hladnoj, osluškujemo more i toćamo kruh u otočka maslinova ulja, uz neizbježnu čašu vina, voljeli bi i s vama podijeliti okuse i mirise otoka te smo pripremili paket luških maslinovih ulja – Surjan i Zlokić, a pošto se ulje i vino vole, tu su i vina dviju blatskih vinarija – Jovanov i Bačić!
Pratite nas na našem Instagram profilu na kojem će večeras ići darivanje!
