Ribafish je porazgovarao s Tenom – novinarkom koja ne konzumira namirnice životinjskog porijekla i ponosno svoje recepte objavljuje na društvenim mrežama!
Tena Šnajder je sjajna novinarka koju sam upoznao tijekom jednog intervjua. Ovo prekrasno biće koje uz svoj posao baš kao i ja radi i još štošta na stotinu strana, pred neko je vrijeme usred trudnoće saznala užasnu vijest – da ima rak. Srećom, sve je dobro završilo, Tena se pokazala kao pravi borac, a obitelj Šnajder je danas jedna prekrasna vesela skupina krasnih ljudi, koja – uopće ne konzumira meso.
Kako u zadnje vrijeme sve više cijenim ljude koji furaju svoj film i u tome apsolutno uživaju, a nije da se baš najzdravije hranim, zanimalo me da se i nama svežderima približi i objasni ovaj nesumnjivo zdrav vid prehrane. Pa eto par pitanja, odgovora, a bogami i jedan recept!
Teno, kada si postala vegan, i što je bio uzrok?
Nekako sam već tijekom studentskih dana često razmišljala o tome kako bih voljela prestati jesti meso… Oduvijek sam voljela životinje pa je takva odluka došla kao nešto logično. Pogotovo kada sam prvi put postala mama. Tada su mi vegetarijanci bili super, ali za vegane sam mislila: “Čekaj, to su oni koji ne jedu NIŠTA životinjsko? Pa što ti ljudi onda jedu?! To mi je previše ekstremno!” Zato razumijem kada danas čujem te riječi, a čujem ih gotovo svakodnevno (smijeh)…
Nešto kasnije, imala sam tu sreću da sam dobila posao u jednoj udruzi za zaštitu životinja – i tamo sam naučila puno toga. Vidjela sam mnoge filmove, pročitala knjige, posjetila skloništa za životinje, i to ne samo za pse i mačke, nego za životinje s farme, a do tada uopće nisam znala da to postoji – niti sam znala da ovan može ići za tobom kao pas, da ti kokica može skočiti u krilo i tražiti da ju maziš te da su svinje, da – svinje, predivna, pametna i nevjerojatno zabavna bića.
Ali osim te edukacije, u udruzi u kojoj su svi već bili vegani imala sam prilike probati vegansku klopu koja je totalno preokrenula sve moje dotadašnje stavove o takvoj hrani. Odjednom, tu je bila fenomenalna veganska torta, kolači za koje ne možeš uopće reći da su bez jaja, jogurti i sirevi koji su vrlo brzo zamijenili one kravlje, sladoled, naresci – što god sam mogla poželjeti. I tako, više nisam imala izliku sama pred sobom – nakon informacija koje sam ondje dobila, a vezano za iskorištavanje životinja u kombinaciji s hranom koja je bila vrh – tako reći preko noći postala sam veganka. Bilo je to prije četiri i pol godine. Moji razlozi za veganstvo su bili sasvim etički, ali je i čisto fizički osjećaj nakon veganskog obroka bio puno bolji. Iskreno, jedino što mi je bilo žao je što nisam s tim počela ranije.
Kakva je razlika između vegana, vegetarijanaca, frutana, i ima li danas nešto novo na tom planu?
Hm, nisam baš skroz na „ti“ sa svim terminima, ali mogu reći ono osnovno – vegetarijanci ne jedu meso (ni ribu), vegani ne jedu ništa životinjskog podrijetla, a i inače nastoje, koliko je moguće, živjeti tako da minimaliziraju patnju životinja. To otprilike znači da će kupiti tenisice koje nisu od kože i, ako imaju mogućnost izbora, kupiti lijek u kapsuli bez želatine, na primjer. Jasno, nekad tog izbora nema, ali je poanta u tome da se napravi najbolje što se može.
Tako da je veganstvo ne toliko samo način ishrane, koliko životni stil. I da, veganstvo nije isto što i zdrava prehrana! Postoje vegani koji jedu pretežno junk, postoje debeli vegani… Vegan je vegan iz etičkih razloga, ako uz to bira i zdravu hranu, to je samo dodatni plus.
Jesi li imala problema zbog toga, neugodnih situacija?
Pa, baš i ne neugodnih situacija, jer sam ja tip koji se zna postaviti i nikad me nije pretjerano brinulo što drugi misle. Najviše su me smetali sukobi u obitelji, bedasti komentari za nedjeljnim ručkom i slično.
Što neki stranac na internetu misli i uvijek isti pokušaji provokacije (od “i biljke osjećaju bol” do “mmmm ćevapi, mljac, mljac”) vrlo brzo su mi postali samo dosadni i ništa više. Većina ljudi je ipak reagirala pozitivno i znatiželjno, a znatiželja je dobra, zar ne? Htjeli su znati što točno jedem i bili voljni probati moj obrok (i tako uvijek moraš dijeliti, a i navikneš se da ti ljudi zure u tanjur). Moji prijatelji brzo su se navikli i nije bilo nikakvih problema da mi naprave veganske muffine ili naruče vegansku pizzu kad dođem u goste.
Najviše je problema bilo s ljudima koji su negdje duboko u sebi osjećali da je to što jedu meso zapravo loše, ali su to dobro potisnuli. Ta vrsta ljudi je uvijek ljuta kad čuje da je netko vegan, osjeća se napadnuto jer se, pretpostavljam, radi o potisnutoj krivnji. Ti ljudi uvijek će s mržnjom govoriti o veganima, ponižavati ih i glorificirati jedenje mesa – zapravo je to prilično jeftina psihologija na djelu.
Postoji li nešto što ti fino miriši ali ne jedeš to?
Većina stvari koje sam nekad jela mi fino miriše – tipa burek, kako veganski, tako i onaj sa sirom. Kolači mirišu super, bez obzira je li u njima jaje ili ne. Meso nekim veganima počne jako smrdjeti – ja ne mogu reći da mi smeta miris, ali mi se gadi pogled na mesnicu. Jednostavno to više ne vidim kao hranu, nego kao dijelove tijela koji se tamo prodaju.
Koje su ti namirnice najdraže?
Oduvijek sam bila špageti-pasta tip i to se nije puno promijenilo. Volim i variva, na primjer ona od mahunarki. Rado pečem kolače jer mi to daje mogućnost da budem kreativna. Najviše volim podvaljivati rodbini i prijateljima veganske objede pod neveganske, a da oni ne primijete razliku (smijeh)…
Koja jela kuhaš najčešće?
Ništa previše komplicirano, djeca i ja najviše volimo sve oblike tjestenine – vrh su nam lazanje. Volim raditi rižota, wok, variva, a i kad mi mama napravi sarmu ili pašticadu – naučila je to radi mene i postala prava majstorica!
Jako volim raditi deserte, kolače, torte, pudinge – jer mi je to zabavno i lijepo izgleda.
Imaš li savjet za nas mesojede?
Pa i nemam. Na početku, kad sam tek postala vegan, imala sam potrebu svima sve ispričati što sam saznala i pokušavala sam na ovaj ili onaj način ljudima približiti veganstvo. Često i nepopularnim videima i slikama koje su užasne, ali istinite – mislim da me tu puno ljudi odfrendalo s Facebooka, jer su me okarakterizirali kao “agresivnog vegana koji nameće svoj izbor”.
Ja i dalje mislim da je to jedini ispravni put prema drugim bićima, prema Planetu i zapravo prema sebi, ali sam davno odustala od ideje da ikoga mijenjam u maniri Jehovinog svjedoka. I to ne zato sto bih to smatrala nekakvim nametanjem svog izbora (podsjetimo se, i mesojedi nameću svoj izbor nekome – životinjama, čiji bi izbor možda bio taj da bi radije ostale žive, nego postale nečija večera i 20-minutna ugoda za nepce), nego sam shvatila da to nema baš nikakvog smisla.
Ne možeš nikoga promijeniti samo zato što ti to želiš. Ne ide to tako. Sjetim se sebe s početka ove priče, svog iščuđavanja nad veganima – i pustim. Ako vidim da netko pokazuje interes, razveselim se. Srce mi se nasmije. Sretna sam radi te osobe i avanture u koju ulazi. To je sve.
Imaš li ideju kako educirati ljude da jedu bolje i kvalitetnije?
Nisam nutricionist pa ne mogu baš reći kako. Mislim da danas, kad je pristup informacijama i pristup svim mogućim namirnicama toliko olakšan, nama na Zapadu, to doista nije teško. Ako nekog zanima, sve može istražiti i naučiti sam/sama.
Gdje nabavljaš namirnice, koliko je to skuplje od prosjeka?
U običnim dućanima, na tržnici. Sada je veganska ponuda nevjerojatna. Kad sam ja postala vegan, imali smo listu veganskih proizvoda koja je bila prilično kratka. Danas, nema čega nema. I kako je izbor sve veći (a to je zato što je potražnja sve veća – još jedna stvar koja me usrećuje).
Ne trošim na hranu više nego kad sam bila mesojed. Ne zaboravimo, voće je vegansko, povrće je vegansko, mahunarke su veganske, riža, žito, zob, sve to što svakodnevno jedu i mesojedi – je vegansko. Jogurt, sir i mlijeko u veganskoj varijanti cjenovno se sve više približava takvim proizvodima od kravljeg mlijeka. Veganski šnicli više nisu samo za bogate, kao ni veganski sladoled. Živimo u svijetu koji po tom pitanju postaje sve bolji za nas vegane.
Ima li veganstvo negativnih posljedica?
Pa, veganstvo je što se izbora hrane tiče tako širok pojam da je jasno da je jasno kako može imati loše posljedice – ako netko iz dana u dan jede samo pommes frites i napolitanke (koje su, sasvim slučajno, veganske!), pretpostavljam da će imati niz negativnih odraza na zdravlje. Ipak, kad govorimo o nekakvom deficitu hranjivih tvari, no veganstvo može biti potpuno uravnotežen način prehrane. Da, proteina ima i u biljkama. I to puno!
Koje su najčešće stvari koje čuješ, vidiš ili pročitaš, a da nemaju veze s vezom?
Najviše me živcira kad naši portali zlurado dijele vijesti o nekom poremećenom white trash američkom paru vegana čija je beba umrla od posljedica pothranjenosti – i onda se to navodi kao argument protiv veganstva, umjesto da se uvidi kako je riječ o zanemarivanju djeteta od strane užasnih roditelja i točka! Nije da takvih slučajeva nema i kod mesojeda. Fokus tu treba biti na pothranjenosti, a ne na samom veganstvu.
Za komentare tipa, “A što bi bilo sa životinjama da svi postanemo vegani”, kao da ćemo ikad svi preko noći nekom magijom postati vegani, i slično pasivno agresivnog teoretiziranja kojem se ljudi obožavaju baviti kako bi si pronašli opravdanje za sebe i svoje navike, neću gubiti vrijeme, ni svoje, ni dragih ti čitatelja.
Kako to da imaš blog/Instagram?
Zapravo, volim fotkati i volim izmišljati recepte za kolače. To kad spojiš, dobiješ blog gdje se hvalim svojim desertima.
Možeš li nam dati neki receptić pa da i mi makar na jedan dan oslobodimo tijelo od nekvalitetne mesine koja putuje godinama zamrznuta u kojekakvim kontejnerima do naših trgovačkih centara?
Wow, kad tako to kažeš… A ja sam se trudila da ostanem pristojna. Evo nešto super jednostavno i super fino, s puno proteina za velike mišiće, znam da te to zanima:
Rižoto od blitve
Nasjecka se glavica luka i poprži na maslinovom ulju, doda se šalica basmati riže (može i neka od zdravijih varijanti riže, ne mora biti bijela), malo češnjaka u prahu, soli, papra i Vegete natur. Stavi se šalica skuhanog slanutka (ima u konzervi ili u rinfuzi koji se prethodno kuha). Vode ide triput više od riže. Kad voda zakipi, stavi se blitva (prethodno oprana i nasjeckana na trakice), otprilike jedna vezica. Poklopi se i kuha dok riža nije skuhana. Jede se posipano parmezanom (a kakvim nego veganskim, ima u Sparu i Konzumu, ništa egzotično (smijeh))…
Dobar tek!
FB: https://www.facebook.com/veganfreestyler
