Franko’s je visoke standarde već nametnuo svojim pizzama oko koji su se svi gastro entuzijasti složili, jedne su od najboljih u Hrvatskoj, a krajem prošle godine su se upustili u još jednu avanturu u kojoj su, naravno, odmah briljirali.
Franko’s street se smjestio u dvorištu Ban centra, na adresi Cesarčeva 4, a ovaj smo biser već spominjali u našem karantenskom videu Jedi i pij doma kad smo se zaželjeli sushija i po njega otišli upravo na ovu adresu.
Ovaj put smo ciljano pohodili to sretno mjesto u kojem se uspješno spajaju japanska kuhinja i domaće kvalitetne namirnice. Naime, uslužna ekipa u Franko’su nas je ovom prilikom upoznala s novim degustacijskim menijem. Na ovu nas avanturu nije trebalo dugo nagovarati, iako je jedan dio ovog tandema već renomirani kušač sushija u skladu sa svojim imenom, Ribafish, a ja imam taj neki love and hate odnos sa sirovom ribom već neko vrijeme.
Nema “ja to ne jedem” u ovom gastro svijetu, tako da smo kroz zadnjih par godina zaista došli do toga da kažem “baš mi se jede sushi”. I sad znam gdje ću naći onaj koji mi savršeno odgovara.
Dva menija je postavio novi sushi majstor. Mladi Antonio Brekalo je došao na mjesto već nam poznatog Gorana Kuncea. Goran je iza sebe ostavio velike cipele u koje treba uskočiti, a Antonio se tu izvrsno snašao. Vjerujemo da će, uz ovakav ambiciozni i stručni tim koji se okupio u ovom baru, još više rasti i napredovati.
Svaki meni se sastoji od 5 sljedova, jedan od njih, osim morskog života, skriva i beefsteak, a deserti su, naravno, na visini zadatka s prepoznatljivim kolačima Roberta Hromalića.
S obzirom na naše karantenske kilograme koji se samo nastavljaju množiti s novim gastro pohodima, skromno smo poželjeli podijeliti samo jedan meni, no ekipa nas je odmah razoružala argumentima i uvjerili u nas da zaista moramo probati oba. Ni na ovo nas nije trebalo dugo nagovarati, a osim sljedova na oba degustacijska menija, svakako preporučujemo i opciju uparenih vina na čaše koji cijenu jednog menija od 280 kuna dižu za dodatnih 160, no isplati se.
Prvi slijed:
Jadranska tuna s mladim lukom, sezamom i srirachom u umaku s rižinim listovima – Vognier Paul Jaboulet
Svježi losos s vlascem mariniran u yuzu umaku i maslinovom ulju – Rose Minuty M
Sitno sjeckanom tartaru od tune do savršenstva je nedostajala tek mrvica neke kiseline, ali u kombinaciji s masnim i hrskavim čipsom od rižinih listova, vrlo je brzo nestao s tanjura. Morsko, blago pikantno jelo je izvrsno nadopunilo upareno vino svojom slatkoćom.
Dok se Ribafishu više svidjela tuna, žensko nepce bi se ipak odlučilo za ovog svježeg lososa. Blago citrusno, taman da se ta slatka masnoća lososa samo rastopi u ustima. Rose je savršeno pomazio ovo jelo i naoko jednostavnom lososu dao novu dimenziju u kojoj se raspršilo i maslinovo ulje, a zaigrao je i vlasac.
Drugi slijed:
Tartar od jadranskih kozica s miso majonezom omotan svježom tikvicom na podlozi od riže i flambirana jegulja s unagi umakom na podlozi od riže
Marinirana jadranska skuša u rižinom octu na podlozi od riže
(uz ova dva ostaje ista čaša od prvog slijeda)
Tartar od jadranskih kozica smo jednoglasno proglasili najboljim zalogajem. Kremasti tartar na riži sam po sebi izvrstan, ali u kombinaciji sa svježom tikvicom postaje iskreno savršen. Priupitala sam mogu li sljedovi dalje biti samo to, no rečeno mi je da nije red, mora se probati i ostalo. Sve u svemu, ja sam odlučila, jegulju sam tek okrznula i dobrovoljno je predala Ribafishu koji je već uživao u svom slijedu.
Drugi meni je ponudio ozbiljno jaku mariniranu jadransku skušu koja je bila jednom riječju more. Teška, mirisna, nešto što me podsjetilo na dan kad je Riba lovio kojekakve morske beštije u školjkama po moru i gurao mi u usta da jedem takvo, svježe iz mora. Meni kontinentalnom djetetu, ipak treba malo da se naviknem, ali poštujem, cijenim i pamtim.
Treći slijed:
Jadranska tuna omotana nori algom, narančom i divljom jadranskom oradom s rižom, krastavcem i prahom od wakame algi – Krajančić Pošip Nerica
Jadranske kozice marinirane u ceviche umaku omotane rižom i jadranskom oradom mariniranom u ciklinom i limetinom soku – Krauthaker graševina Mitrovac
Jedno od favorita večeri je svakako bila i ova odlična tuna u kombinaciji s narančom. Iako bih ja za centimetar skratila tu naranču, moram priznati da je i ovakva savršeno stajala uz Nericu i definitivno smo ovo vino proglasili pobjednikom u spajanju sa sirovom ribom. Možda ima nešto i u okusima Korčule koja nam je još tjedan dana udaljena. Da, da, jedemo sushi i mislimo na godišnji dok pijuckamo vino s najdražeg otoka, ma ne može bolje.
Drugi meni nam je ponudio spajanje Krauthakerove graševine Mitrovac, suludo divne zelenkaste boje s jadranskim kozicama u ceviche umaku i oradom mariniranom u soku od cikle i limete. Obožavane kozice je mrvicu pobijedila limeta, no i dalje izvrsno jelo uz osobno jednu od dražih graševina.
Četvrti slijed:
Flambirani beefsteak s mladim lukom i bijelim sezamom u tataki umaku – Grimalda Matošević
Flambiranu jadransku tunu s mangom i togarashijem u ponzo umaku – Pošip Nerica
U ovom dvoboju je definitivnu pobjedu odnio beefsteak koji je taman sjeo za kraj ovog slanog dijela menija, dok smo tuni s mangom našli jednu sitnu primjedbu, naime, mango nas je u ovoj kombinaciji oduševio, no ipak bismo ga voljeli vidjeti tanko narezanog da bi se još bolje stopio s tunom.
Peti slijed:
Kolač punjen karamelom s vanilijom, ganachom od mliječne čokolade, pastom od lješnjaka prelivena čokoladnom glazurom na biskvitu od lješnjak paste – Muškat Benvenuti
Kolač punjen mousseom od Ruby čokolade, gelom od maline i perlama od jagode prelivena glazurom od Ruby čokolade na red velvet biskvitu – koktel na bazi pelinkovca
Šećer na kraju je došao u vidu dva prepoznatljiva kolača majstora slastica Roberta Hromalića. O njegovim slasticama su već ispisani mnogi redci, a mi se na kraju nismo mogli odlučiti koji nam je draži. Na prvom smo meniju kušali kolač kojem je prevladavajući okus lješnjak, a sam po sebi je bio mrvu slađi od Ruby čokolade. Savršen par desertima je bio muškat Benvenuti, a isprobali smo i novi koktel na bazi pelinkovca koktel majstora Filipa Ramljaka.
Koktel zove na još, a u Franko’su su mislili i na to. Ekipa se lagano preselila na kat gdje se uz finu muziku i koktele nastavlja zabavljati vikendima sve do dva ujutro. Savršen izlazak čak i za nas koji smo ipak više kućni tipovi, a baš ovo nam je trebalo da zaboravimo na odbrojavanje do mora i godišnjeg.
Vidimo se u Franko’su!
