Vratili smo se mora, ali nam i dalje nije dosta – dok je jedan dio Vilice haračio Baranjom, drugi se uputio među moslavačke brežuljke i pojeo i popio sve što je vidio pred sobom.
Iako je tjedan već debeo počeo, mi smo i dalje mislima u zelenoj Moslavini i njezinim gastro draguljima koje smo zdušno uživali ovoga vikenda.
Prvo smo se uputili u Vinariju Trdenić, gdje nas je dočekao gazda Tomislav s nekoliko boca svojih vinskih specijaliteta spremnih za degustaciju. Nepca smo osvježili autohtonom moslavačkom sortom – škrletom, zatim tramincem i na kraju se i više nego ugodno iznenadili jedinstvenim vinom od jagode, s kojim smo si na kraju ispunili cijeli gepek.
Prošli smo kroz podrume vinarije i pogledali što se tu kuha već niz desetljeća, otkad je Tomislavov pradjed pokrenuo cijelu priču proizvodnje vina.
Zamućenog pogleda i lica razvučenih u osmijeh od uha do uha, prebacili smo se na brežuljak do u vinariju i restoran August.
Uvertira u bogatu trpezu bila je fenomenalna domaća pašteta od guščjih i pačjih jetrica, poslužena s prepečenim kukuruznim kruhom i skrivena ispod sloja pačje masti. U predjelo nismo mogli ne uključiti i nadaleko poznate štrukle, za koje,bez pretjerivanja, mogu potvrditi da su najfinije koje sam ikada probala.
Nakon toga smo, doslovce, omastili brk u “Racinim ficlekima” – pačjim prsima, “Mariniranim pujcekom” s finim kremastim pire krumpirom obogaćenim hrenom i “Raci s mlincima” – pačjem batku i zabatku s mlincima, .
Kako bi se raspuknuli do kraja, naručili smo još i deserte – “Kremicu i bobicu”, moslavačku verziju panna cotte s malinama i “Čokoladnu srećicu s crnim pečenim bobama”.
Otkopčanih hlača i punih srca uputili smo se prema doma, a ako i vama nije bilo dovoljno putovanja u ovoj suludoj ljetnoj sezoni (koja jedva da se time može nazvati), uputite se u zelenu Moslavinu i počastite se nekima od najboljih hrvatskih specijaliteta u svom autohtonom okruženju.
