Da nema toga što žene ne mogu same, uvjerili smo se ovih dana kad smo posjetili bistro Prigradica – restoran na samoj rivi u istoimenom mjestu na korčulanskoj obali. Silno zaljubljeni u ovo mjestašce s pogledom na Hvar i Šćedro, dok nam mladi vinar Matej Jovanov nije rekao za postojanje Bistroa Prigradica, nismo ga ni primijetili. Tu smo grešku brzo ispravili te smo jednu od najljepših večeri na otoku proveli upravo u društvu žena iz bistroa Prigradica.
Vlasnica, Diana Jandrić, nas je dočekala raširenih ruku, a sigurni smo da je isto tako širok bio i osmijeh ispod maske. Naime, ovdje se zaista puno drži do poštivanja epidemioloških mjera, dezinficiraju se stolovi ispred gosta, a osoblje osim maski nosi i rukavice.
U ovo nesigurno vrijeme, to nam je zaista odmah zapelo za oko kao ogroman plus, pogotovo kad smo vidjeli da su dezinfekcijska sredstva dostupna svugdje, a za ono u wc-u, kaže Diana da je tu bilo i prije cijele situacije s virusom. Oni jednostavno drže da čistoće i dezinfekcije te im ova nesvakidašnja situacija ne predstavlja nikakav problem jer je njima ovo novo normalno, zapravo bili normalno. Prošli smo kroz unutrašnjost restorana, koji u ovoj obiteljskoj kući posluje od 1973.. Pričala nam je Diana o izloženim narodnim nošnjama, slikama koje krase zidove i onom čime se najviše ponosi – svojim djelatnicama. Naime, svaki kut ovog restorana drže žene i iskreno se time ponose što se kasnije vidjelo i na tanjurima.
Nakon što smo se smjestili, smjestili smo i našeg psa koji je osvajao ostale goste u restoranu i večera je mogla početi.
Krenuli smo s pozdravom iz kuhinje koji je u slučaju ovog bistroa došao s košaricom kruha prepečenog na roštilju uz maslinovo ulje s peršinom, češnjakom i ružmarinom. Još topli kruh je upijao sve arome ovog ulja i morali smo se lupati po prstima da prestanemo jesti jer bi se vrlo lako već mogli najesti tog kruha.
A veliku je pažnju Diana posvetila i vinima te smo večeru započeli uz lokalni pjenušac Tris kojeg, od sorte cetinka, Matej Jovanov radi s dvojicom kolega – Igorom Radovanovićem i Nikolom Miroševićem.
Hladno predjelo je došlo u obliku slanih inćuna i salate od hobotnice na zanimljivim drvenim pladnjevima i odmah smo znali da se tu velika pozornost pridaje serviranju i dekoraciji.
Uz hladno smo predjelo popili čašu Cetinke Jovanov i opet je to bio pun pogodak. Ovo lagano autohtono vino smo već proglasili vinom ljeta i savršeno je milovalo nježnu ribu i ozbiljnu salatu.
“Molimo vas, samo neka porcije budu manje”, zavapili smo kad smo vidjeli da nas čeka puno toga još uzbudljivog. Ali nisu bile manje. A nismo ni mi puno ostavljali za sobom pogotovo kad su stigle mušule, odnosno dagnje, tek blago začinjene i donijele to more u koje smo gledali ravno na stol. Uz minimalizirane mušule, bez brašna i mrvica, je stigao i rižoto od kozica. Sve je bilo posluženo u ogromnim oceanskim školjkama koje su već i prije prvog zalogaja ostavile utisak. Savršeno su se ova jela stopila s Pošipom PZ-a Čara pod vodstvom još jednog velikog otočkog znalca i profesionalca – Janka Jovanova. Diana ništa nije htjela prepustiti slučaju pa je spretno birala vrhunska vina lokalnih vinarija da bi utvrdili gradivo upoznavanja ovog otoka.
Jedva smo dočekali glavno jelo, a na ovom je pladnju bilo sve. Od slasnih jakobovih kapica do kozica s grilla uz svježe domaće povrće, nismo znali otkud bi prije krenuli. Uživali smo u svakom zalogaju dok se točio Pošip Jovanov, vino kojem daju velike šanse da dogodine bude epohalan.
Da šećer dolazi na kraju, to svi znamo, a za ovaj desert je bila zaslužna Dianina kćerka koja je dokazala da će bez problema uskočiti u mamine cipele jer nas baš iz cipela izbacila njena vrhunska rožata. Nikako preslatka, sočna i zove na još. A da bi još lakše klizila, uz nju je Diana otvorila Grk Defora vinarije Bire, jedan od vrhunaca vinskog smisla otoka Korčule. Jedva smo se rastali i od tanjura i te zadnje boce dok smo u veselom razgovoru sa ženama koje stoje iza ove divne večere pretresali otočne priče.
Drago nam je što smo otkrili ovo mjesto s izvrsnom atmosferom i prekrasnim domaćicama koje će vam na svaki način pokušati i uspjeti uljepšati večer. Mi za svoj sljedeći posjet biramo ribu jer je ovaj bistro nadaleko poznat baš po ribljim specijalitetima, a mi do tog nismo ni stigli ovaj put.
Morat ćemo probati najesen kad se vraćamo otoku!
