Lakše je ove proljetne nalete visokih temperatura podnijeti negdje u hladu s kuglicom (ili dvije – tri) kremastog osvježenja


U potrazi za savršenim sladoledom u Zagrebu, draga prijateljica Hana nas je pozvala u slastičarnicu M&M u Rudešu. Odmah smo se pri dolasku prisjetili da smo tu već bili u potrazi za krafnama, no kako je ova slastičarnica itekako poznata po svojim slasticama, pa tako i krafnama, kad smo mi došli – krafni više nije bilo.
Dočekale su nas već drugi dan na našim vratima jer vlasnici nisu mogli dopustiti da testiranje prođe bez njihovih krafni. I bili su u pravu jer su bile u samom vrhu prilikom ocjenjivanja od strane uvaženog žirija.

Sad smo imali priliku degustirati nove vrste sladoleda koje je Martina Dumančić vrijedno miješala dok nije došla do željenih rezultata. Priznala nam je da nije bilo lako isprobati preko 50 kombinacija dok nije dobila savršene okuse koje nam je ponosno prezentirala, a mi smo objeručke prihvatili ovaj težak izazov isprobavanja tih najnovijih osvježenja.

Martina sa svojim bratom Marinom vodi ovu rudešku slastičarnicu s dugom tradicijom. Naime, još davne 1992. su njihovi roditelji ovdje otvorili ugostiteljski objekt koji je vrlo brzo od lokala s tatarskim biftecima prerastao u pravu slastičarnicu. Naime, sve se više ljudi okretalo prema vitrini s kolačima pa su jednostavno i oni krenuli za tim. Njihovi su roditelji već imali iza sebe ugostiteljskih utakmica u nogama, otac je radio u Esplanadi, a majka u hotelu Palace, a u timu je bila i tetka koja je profesionalna slastičarka pa je cijela priča imala odlične temelje.

Pet je godina trajao taj prijelaz u čisto slastičarstvo, u podrumu su stol za bilijar i poker automate zamijenili slastičarki alati, a tetka i Elenora Rekeča, još jedna vrhunska slastičarka, su Martininoj mami tamo otkrivale tajne zanata.

 

Prva radna snaga je bila upravo ta – obiteljska. Martina i Marin su svoje osnovnoškolske dane provodili baš u kuhinji te su i sami puno naučili, ali se i zaljubili u obiteljski posao koji su kasnije i naslijedili od roditelja.
Kako su na samom početku bili jedni od vrlo malo slastičarnica u gradu, količina posla je bila takva da su noćne smjene bile sasvim normalna pojava, kasnije su došli do čak dvadesetak zaposlenih, a i proširili su poslovni prostor koji je već tad poprimio ovaj današnji oblik.

Catering, torte i kolači po narudžbi čak i za hotele i restorane, sve su to godinama vrijedno odrađivali, a nakon krize 2008. Martina i Marin preuzimaju slastičarnicu. Danas imaju desetak zaposlenih i uvijek su u potrazi za kvalitetnim kadrom pa ako se prepoznajete, slobodno se javite u M&M.

 

Martina se ponosi znanjem i iskustvom koje je dobila od svojih roditelja bez kojih, kako sama kaže, ne bi toliko dobro razumjela ovaj posao za koji te ne može pripremiti niti jedan fakultet toliko dobro koliko je nju pripremilo samo gledanje roditelja kroz dobre i loše dane bavljenja ugostiteljstvom pa su i ovu pandemiju dočekali spremni.
Kao i svima, pandemija im je usporila rast, no nisu se predavali već su se spretno preusmjerili na online narudžbe i vrijedno pekli čak i u tom periodu kad su ugostiteljski objekti bili prisilno zatvoreni.

Mnogi misle da je rad u slastičarni tek dekoriranje torti, a malo tko vidi onaj dio koji je zaista težak fizički posao, pogotovo kad radiš u jednoj velikoj slastičarnici kao što je M&M. Ističu ovdje da ne koriste nikakve umjetne okuse, praškove i pudinge već sve rade pošteno i s kvalitetnim namirnicama, a samim time je ovaj posao odmah teži.


Osim torti i kolača, peku i slane zalogaje – quicheve, kiflice, slane šaumrole s paštetom od tune, mini pizze, a jako se ponose svojom zaštićenom tortom – Bijeli Zagreb. Torta dolazi u prigodnom poklon pakiranju te je izvrstan način da svojim poslovnim partnerima ili gostima iz inozemstva dočarate dušu ovog grada – onu slatku i bogatu koja zove na još.
Jedva smo se obranili da kušamo i sve kolače, njihova popularna biscotto torta kao da nam je namigivala, no ostavili smo to za drugi put, a sad smo se bacili na isprobavanje drugih novih okusa. Naravno da nas je dočekalo i iznenađenje pa je čak i Ribafish dobio svoj sladoled i to onaj s okusom crvene naranče!
Pošto ga nisam uspjela kušati na licu mjesta jer je Ribafish Ribafisha vrlo spretno pojeo bez da je ponudio, Martina nam je spremila i Ribafisha za doma pa sam već drugi dan polizala cijelu kutiju jer, iako nisam obožavatelj citrusnih sladoleda – ovaj me osvojio! Osjeti se i ta kiselina, ali ipak kremast i bogat, ovaj sladoled je pravo ljetno osvježenje.


Ipak, ja sam svog favorita pronašla u jednom drugom okusu i to – Green fit. Da vas ime ne bi zavaralo, nije neka dijetna lagana kombinacija, ali je kombinacija koja me osvojila i zbog koje mi neće biti problem potegnuti do zapadnog dijela grada. Bogata krema od pistacija (da, pravih pistacija, osjetite ih u svakom zalogaju) se savršeno ljubi s limunom i bademom.
Prisjetila sam se baš dan prije kako sam uvijek gledala te neke velike sladoledne kupove u izlozima slastičarnica, ali vrlo rijetko su mi roditelji uopće htjeli kupiti tako nešto pa je dijete u meni zapjevalo onu dobro nam poznatu “Kad si sretan” i zapljeskalo kad je na stol došao voćni kup s tri sladoledna okusa.

Već spomenutom Green fitu je društvo radio opet bogati Hanči bananči – banana, karamela i čokolada, a suptilno se nametnula još jedna karamela u kombinaciji s mentom! I sve to na bogatoj voćnoj salati čije sastojke pokušavaju što više nabavljati od domaćih OPG-ova.
Vrlo nas je teško bilo zaustaviti da ne isprobamo baš sve okuse (a vjerujte mi, nema ih malo), no spakirala nam je Martina i za doma nekoliko paketa koje možete kupiti i naručiti po cijeni od 42 kn za 300 ml sladoleda. I da, možete i personalizirati naručeni sladoled pa ga pokloniti dragoj osobi uz neku samo vama poznatu poruku! Čini mi se ovo jako zgodan poklon za predstojeće vruće dane!

Potražite osvježenje na terasi pokraj dječjeg igrališta, isprobajte što više okusa (možda vam daju i pola – pola), a nemojte se sramiti niti ponijeti nešto za doma – komad torte ili možda teglicu Ribafisha!

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ