Mlada vinarka Lana Alujević je svoju oazu i lozu pronašla na obroncima Plešivice, a mi smo je iznenadili s nekoliko pitanja. Kako se jedna neobična gradska djevojka snašla u vinarstvu, s kim tulumari poslije berbe, a s kim bi podijelila čašu svog vina, pročitajte u nastavku!

vinarijaalujević_alujević_vinarija_vilicomkrozhrvatsku

Hvala ti, Lana, što ćeš odgovoriti na naših nekoliko pitanja. Krenimo od samog početka. Otkud ljubav prema vinu?

Ljubav prema vinu traje od malena od kad sam gledala baku. dedu i roditelje kako za vrijeme i poslije ručka/ večere uživaju u vinu… Uvijek sam govorila kako ću i ja tako kad odrastem. Prava ljubav je počela negdje u kasnijim dvadesetima, počela sam kupovati vina i istraživati što mi se sviđa. Kasnije sam počela odlaziti na sve više vinskih festivala, upoznavala vinare i slušala njihove priče o stvaranju vina i u jednom momentu sam shvatila da želim raditi nešto s vinom, ali što- još nisam točno znala.

Ta ljubav je 2018. konačno dobila i svoje mjesto na obroncima Plešivice, a tvoje vino i etiketu. Kako si se odlučila na taj, rekla bih, hrabar korak?

Oduvijek sam imala osjećaj da ću se baviti nečim drugačijim, nečim sto neće biti moj primarni posao koji sam odabrala nakon faksa… I tako sam 2017 bila s prijateljicom na Pelješcu, išle smo od vinarije do vinarije, pričale s vinarima i u jednom sam momentu jednostavno rekla da ću kupiti vinograd. Shvatila sam da ne želim samo krajnji proizvod, nego želim raditi sve od samog početka do kraja. Došla sam natrag u Zagreb i rekla roditeljima da želim kupiti vinograd i na moje iznenađenje, podržalii su me. Oduvijek me vukla Plešivica, tako da sam već na zimu 2017 polijepila cijelu Plešivicu, Samobor i okolicu s oglasima da želim kupiti vinograd, jer online nisam pronašla ništa na prodaju što bi mi se svidjelo. Svi su mi se smijali, no vrlo brzo su me ljudi počeli zvati i krenula sam u obilazak vinograda, a svaki put kada sam se vozila, prolazila sam pored prekrasnog vinograda i male kućice sa čempresima i nadala se da će me taj vlasnik nazvati… I upravo to se i dogodilo. Krajem siječnja 2018. sam prvi puta došla pogledati svoj vinograd i odmah sam znala da je to to- ljubav na prvi pogled. Pregovori s vlasnikom su potrajali do svibnja, ali ja sam već u ožujku počela raditi s njim i s njegovim ljudima u vinogradu, kao da je već moj.

vinarijaalujević_alujević_vinarija_vilicomkrozhrvatsku

Žene i vino se vole, no žene i vinogradi, to je ipak malo rjeđe. Većinom slušamo o velikim vinarima, dok u isto vrijeme, broj vinarki u svijetu raste. Susrećeš li se već na svom početku nekom s predrasudama ili su reakcije, kao i naša, samo pozitivne?

Da, reakcije su pozitivne, ali ipak na prvu me gledaju u čudu. Nikome nije jasno zašto sam se na to odlučila, a nije mi “nametnuto”, odnosno, nisam naslijedila vinograd. Svi su dosta začuđeni mojom odlukom jer nemam nikakve podloge, nisam imala nikakvog znanja, završila sam ekonomiju i odrasla sam u Zagrebu. Moji roditelji također žive i rade u Zagrebu. Nakon što “probijemo taj led”, sve reakcije su i više nego pozitivne.

Mnogi te vjerojatno zamišljaju bosonogu kako gaziš grožđe, no raditi vino je ipak malo više od toga. Pretpostavit ću da i ti sanjaš savršenu bocu vina koja će izaći iz tvog vinograda. Kakvo je to savršeno vino kojem stremiš?

Hahhaha… Da, naravno, svi uvijek zamišljaju da bosonoga gazim grožđe u bijeloj haljini, ali upravo tako, stvarati vino je puno, puno, puno više od toga. Mislim da savršeno vino ne postoji. Tek sam počela učiti i preda mnom je dug put i znam da ću do kraja života učiti i da ću svake sljedeće godine napraviti bolje vino.

Vjerujem da si popila koju bocu vina prije ovog pothvata. Je li se tvoj pogleda na vino promijenio otkad si i sama u tom “behind the scene” procesu i znaš što zapravo stoji iza svake te boce?

Naravno da je! Prije sam jednostavno uživala u vinu i nisam previše razmišljala o samom nastanku vina, zapravo mi ni na kraj pameti nije bilo koliko posla ima u vinogradu! Svi su mi rekli da ću vrlo brzo odustati i moram priznati da je teško, ali nikada ne bih odustala. Iskreno, nema mi ljepšeg nego biti među trsovima.

Koji ti je najdraži dio procesa proizvodnje vina?

Defintivno rad u vinogradu. Ima jako puno posla i tesko je, i iskreno, ponekad sam na rubu živaca (npr. kad poprskaš s ručnom prskalicom cijeli vinograd i to traje cijeli dan i onda padne ne samo pljusak, nego i tuča…), ali najbolje se osjećam kad sam uz lozu i kad gledam cijeli proces nastajanja grozdova.

Imaš li uzore u ovom poslu? Sigurna sam da skupljaš savjete od iskusnijih kolega, koliko su zapravo otvoreni i voljni pomoći?

Moj prijatelj, mogu reći mentor i itekako uzor, je Krešimir Ivančić. Njega i njegovu ženu Martinu sam upoznala na jednom od vinskih festivala i kad sam kupila vinograd, on i cijela njegova obitelj su me prihvatili kao da sam dio njih i pomogli su mi odmah sa prvom berbom. Naime, moj podrum još nije bio gotov pa sam svo grožđe prebacila kod Kreše u podrum i tamo sam provela i učila cijeli 9-ti i 10-ti mjesec. Nije bilo lako svaki dan raditi u uredu od 8:30 do 16:30 i onda odlaziti na Plešivicu i dolaziti doma premorena oko ponoći. No, s obzirom na to da Krešina mama Ružica kuha presavršeno i da mi niti jedan dan nije dozvolila da odem raditi u podrum bez da ne pojedem njene delicije, sve je bilo itekako lakše.

Koliko se kod nas uopće žena bavi vinarstvom, jesi li upoznala koju kolegicu i razmijenila iskustva?

Sve je više žena u vinarstvu, što me jako veseli, poznajem neke žene vinarke, ali nažalost nisam do sada imala priliku upoznati ih osobno. Stvarno se nadam da ću uskoro imati prilike.

vinarijaalujević_alujević_vinarija_vilicomkrozhrvatsku

Kad sam prvi put čula za tebe, to je bilo uz riječi: “Mlada vinarka koja već sad radi ozbiljna vina.”. Reci nam nešto više sad o svojim vinima? Koje sorte njeguješ i kako si se odlučila baš za njih?

Kad sam kupovala vinograd, tražila sam monosortni vinograd. Vinograd ima nešto malo manje od 1000 trsova, tri sorte: zeleni silvanac, sauvignon i chardonnay. Moram priznati da sam na početku željela iščupati zeleni silvanac jer sva vina koja sam probala do tada mi se nisu svidjela i rekla sam da ne želim tu sortu. Nevjerojatno je da sam došla do tog da ga sad obožavam! Kao loza je jako žilav i otporan, a finalni proizvod… mislim da je najbolje da se uvjerite i sami. Zeleni silvanac i sauvignon radim kao svježa vina, a chardonnay po metodi sur lie.

Gdje se tvoja vina mogu kušati? Vidjela sam da je tvoj Silvanac prisutan u 50 A Burger & Champagne baru i to me baš razveselilo. Gdje još?

Da, osim 50’s gdje su božanstveni burgeri, također sam i u Foodiumu, prekrasan novootvoreni restoran u Središću, hrana je preeeefina. S obzirom na trenutnu situaciju,  uvijek kod mene možete kupiti vina, napunjene butelje drzim u Zagrebu, tako da mogu dostaviti kad i gdje treba, dok čekamo da se život vrati u normalu.

Koliko znam, vino nije tvoj primaran posao, još. Je li tvoj “day job” ikako povezan s vinskim svijetom ili su totalno odvojeni? Koliko je teško uskladiti obaveze?

Ne, moj posao nema nikakve veze s vinima. Završila sam ekonomiju i radim u kompaniji koja se bavi kartonskom ambalažom. Nije lako uskladiti dva posla, ali mojim kolegama i šefici se jako sviđa moj, za sada, hobi tako da uspijevam obavljati i jedno i drugo, makar moram priznati da bi mi bez roditelja (kako su u penziji) bilo nezamislivo. Stvarno mi dosta pomažu u vinogradu, a ulete i sestra i šogor.

Sad znamo da imaš veliku podršku prijatelja i obitelji koji ti pomažu s radovima. Nekako me to vraća u ona dobra stara vremena kad se cijelo selo skupilo i brao se vinograd po vinograd, svi su si pomagali međusobno i uvijek je to završavalo veselo, pojelo se, popilo i ništa nije bilo teško.

Izgleda li to tako u tvom vinogradu? Kako izgleda jedan, rekla bih, običan radni dan u vinogradu?

Hehehe, kod mene kad se radi, onda se stvarno radi, ali kad je berba… Eeeh, to su već sad poznati tulumi. Svake godine je sve veći broj ljudi koji dolaze jer je stvarno atmosfera odlična. Berba započinje s doručkom i pjenušcem, a kad se sve napravi, onda se partija do dugo u noć.

Znam da je to sigurno nezahvalno pitanje, no otkrij nam malo, koji su planovi za budućnost i čime se do sad najviše ponosiš na svom vinskom putu?

Trenutno se ne mislim širiti dalje što se tiče vinograda, jer uz posao jednostavno nemam vremena, ali planiram otkupiti grožđe i napraviti vino za nas doma i za prijatelje, jer kako je krenulo, sve će mi popiti i neću imati ništa za prodaju, hahaha. Ponosna sam na to sto je već moje prvo vino završilo u butelji i zato je na etiketi feniks, jer sam doslovce krenula iz ničega, kupila vinograd, uzgojila grožđe i napravila vino.

vinarijaalujević_alujević_vinarija_vilicomkrozhrvatsku

Jedno žensko pitanje za kraj. Da možeš odabrati bilo koju ženu da popiješ s njom čašu svog vina, koja bi to žena bila?

To bi definitivno bila ekipa iz Seinfelda, obožavam tu seriju. S obzirom da moram odabrati ženu, onda bi to bila Julia Louis-Dreyfus (Elaine).

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ