Velika kreativka koja se krije iza bloga, Instagram profila i Facebook stranice maxyama, Maja Božičanin, ovog nam Uskrsa donosi posebnu priču koju svakako vrijedi ispričati.
Od trenutka kada sam je upoznala pa do danas s Majom sam, unatoč razlici u godinama, razvila nekakav poseban, drugačiji odnos koji, na svu sreću, razumijemo samo nas dvije. Prije nekoliko sam godina, naime, prisustvovala jednom od njezinih ručkova na Papuku, onom zimskom. Iz ionako hladnog Zagreba, zahvaljujući njezinoj predanosti i organizaciji, uspjela sam doći do njezine kućice u snijegu na planini, a zatim i grijati se oko vatre s nekim njezinim dragim ljudima pa se, nakon samo nekoliko minuta poznanstva, osjećati kao da ih poznajem već godinama.
View this post on Instagram
Majino gostoprimstvo i hranu teško je zaboraviti i od tada, priznajem, vjerno pratim sve što radi. Nakon brojnih ručkova i večera koje, u suradnji sa sjajnim fotografom Tomislavom Šilovincem, pretvara u pravu bajku za nas s druge strane ekrana, Maja me još jednom uspjela oduševiti nečim sasvim posebnim. Ove je godine Uskrs odlučila prezentirati na sasvim drugačiji način, onakvim kakav je izgledao nekada. Posjetila je svoju baku i upravo zbog situacije u kojoj smo se kolektivno zatekli, na svom je blogu odlučila podijeliti uskrsnu priču ispričanu na, kako kaže, skromniji i jednostavniji način.
Tomislav Šilovinac
“Tamo između šlinganih ponjava i velikih mekanih jastuka poput oblaka, tamo vas ovaj Uskrs vodim. Znam kako će ovaj Uskrs biti svima drugačiji, skromniji i jednostavniji. Eto, ja neću biti sa svojima i bit će to prvi put u životu. To neće umanjiti našu povezanost i blagdan, izaći ćemo još jači i mudriji za neke nove izazove. Vjerujem i vi. Odvest ću vas na slavonsko selo, šest desetljeća unatrag i pokušati dočarati neke običaje, možda i zaboravljene, nepravedno.
Jutarnje zrake sunca uljepšale su trim (ganjak) i obredno umivanje. Bila je Cvjetnica. Običaj umivanja u cvijeću uz najljepše želje neka nam sljedeća godina bude puna sreće i blagostanja, ljepote i zdravlja, itekako će nam trebati.
Tomislav Šilovinac
Pripreme za Uskrs traju cijeli Veliki tjedan. Kuća se redi na dane kada je to dozvoljeno, farbaju skupljena jaja i priprema sušeno meso za blagdanski stol. Poslovi na zemlji i drugi težački poslovi nisu na preporuku i toga se mali čovjek na selu znao držati. Jaja smo šarali tintoblajem, vrelim voskom u koji se umaču hladna jaja i stavlja otisak s motivima proljeća, zlatoveza, Uskrsa. Na kraju se jaje umače u boju. Ona jednostavnija tehnika je bojanje u ljuskama crvenog luka. Jaja se nakon ukrašavanja obavezno mažu slaninom kako bi bila lijepa sjajna.
Tomislav Šilovinac
Velika subota dan je za slaganje uskršnje košare i blagoslov hrane u crkvi. Šunka i jaja, slatki kruh, mladi luk… Prvo je što će se na uskršnje jutro blagovati. Uskrs nekada, skroman u vjeri i obiteljskom okupljanju. Šunke, jaja, mladi luk i hren, sir i vrhnje. Rakija za zdravlje i dug život. Život je bio jednostavniji, čovjek je živio u skladu s prirodom i onim što mu zemlja pruža. Tako je izgledala i blagdanska trpeza”, napisala je Maja na svom blogu. Oni znatiželjni cijelu priču iz slavonskog sela mogu pronaći upravo tamo. Nama ostaje tek da vam, uz ove divne, atmosferične fotografije i skromna, a opet neobično bogata jela poželimo sretan Uskrs, pa čak i ovakav neobičan kakav je.
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
Tomislav Šilovinac
