Netaknuta priroda Papuka, najljepše slavonske planine, već godinama je ovo jedna od omiljenih kontinentalnih destinacija. Groznica Papuka nije zaobišla ni nas. Jedinstveno iskustvo onima željnima aktivnog odmora pružaju planinarske staze, biciklističke rute, vidikovci i impresivna ljepota zaštićene prirode Papuka, a tko smo mi da tako nešto zaobiđemo?

Iako ostavlja bez daha, Papuk je dobar domaćin što potvrđuju i posjetitelji koji se vraćaju iz godine u godinu, iz sezone u sezonu. Aktivni odmor daje priliku i za upoznavanje cijelog područja TZ Zlatnog Papuka – Velike, Kaptola, Brestovca i Jakšića – čije je bogatstvo moguće otkriti samo ponovnim vraćanjem u srce Papuka jer vremena nikad dosta za mala čuda koja prilikom svakog posjeta iskrsnu.

Područje Zlatnog Papuka ljeti posebno zablista – priroda pokaže sve svoje bogatstvo, gastronomiju obogate svježe lokalne namirnice, a druženja, manifestacije i događaji predstave kulturu i način života ovog kraja. Iako do sad nismo imali sreće s vremenom pa su nas baš svaki put zatekli neki oblaci, zapravo smo sretni što smo upoznali tu stranu Papuka, ali i imamo povod da nastavimo dolaziti da bismo ovaj kraj upoznali i okupan suncem.

 

Tako je bilo i ovaj put. Iako smo spakirali i kupaće jer smo znali da nas čeka aquapark Shhhuma, jedini slavonski vodeni park u čijem je bazenu prošli put Ribafish učio roniti, a sad je bilo vrijeme za kupanje, oblaci su nam rekli “E, nećete!”. Aquapark  je svoje prve kupače pozdravio 1. svibnja, a ovaj atraktivan, veliki kompleks s nekoliko bazena, tobogana, vodenim tornjem, sporom rijekom i zabavnim sadržajima za djecu od svog otvorenja prošle godine privlači sve više posjetitelja iz svih krajeva Hrvatske. Osim zabave za obitelj i aktivnosti za rekreativce, Shhhuma nudi i ukusne specijalitete. Moderne interpretacije klasičnih, tradicionalnih slavonskih jela i finih slastica uz dobar izbor lokalnih vina Kutjevačkog vinogorja, izvrsna su prilika za upoznavanje ovog kraja iz druge perspektive.

Pošto u Slavoniji nema smisla držati dijetu, a kiša je odlučila da se nećemo skidati u kupaće, odlučili smo se počastiti u restoranu pa smo isprobali razna mesna jela koja nude na svom meniju. Riba je bio jako sretan sa svojom otkoštenom piletinom sa žara dok sam ja jedva dočekala pojesti jedan biftek po preporuci iz kuhinje. Nisam bila maštovita u odabiru priloga (mesa i krumpira, klasika), baš me razveselila salata od krastavaca s vrhnjem. Iako sam si obećala da ne jedem slatko, nisam mogla odoljeti osvježavajućoj laganoj torti od jagoda kojom smo lijepo zaokružili ovaj ručak. Naravno, pilo se odlično jer to tako je ovdje. Uz ovaj smo ručak popili famozno vino vinarije Enjingi.

A zašto smo se ovaj put vratili? U Velikoj se održavala jedna posebna manifestacije koju jednostavno nismo mogli propustiti.

Najduži stol održan u subotu 28. svibnja u Velikoj pružio nam je baš jedan poseban pogled na gastronomiju Zlatnog Papuka. Na Najdužem stolu razne su specijalitete pripremili i predstavili stanovnici, ugostitelji i proizvođači područja Zlatnog Papuka te njihovi gosti. Izlagači iz cijele Hrvatske, s kontinenta i obale, iz Mađarske, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine pripremili su svoje izvorne specijalitete, a lokalne proizvode i recepte predstavila su i razna udruženja poljoprivrednika i obrtnika, obiteljska poljoprivredna gospodarstva te proizvođači s područja TZ Zlatnog Papuka.

Provlačili smo se morem gostiju koji su požurili na isprobavanje ovih specijaliteta i samo smo se mogli diviti količini hrane koja se ovdje prezentirala, ali i umijeću onih koji su je pripremili. Istina, ova je manifestacija trebala biti održana na otvorenom, kroz ulice Velike, ali je kiša posjetitelje i izlagače potjerala pod ogroman šator koji je odmah po otvaranju bio ispunjen veselim gostima. Sreli smo i našeg dragog Josipa Lukačevića koji sa svojim Thrillseekerom radi fenomenalne avanturističke ture po Papuku.

To je čovjek koji me natjerao da se popnem na deset metara stijene, a kako je uvijek aktivan oko lokalnih manifestacija, i ovaj put nas je dočekalo njegov nasmijan brk taman kod ekipe iz Raše koja je pripremala lignje u Slavoniji!

„Sinergija posjetitelja i izlagača dala je posebnu atmosferu uz svu gastronomiju i enologiju koju smo imali na Najdužem stolu – stolu dugom oko 500 metara popunjenom hranom i pićem. Stotinjak izlagača iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja došlo je prikazati bogatstvo tradicije i baštine kroz svoje specijalitete. S obzirom na to da se nalazimo u vinarskom kraju jer je područje TZ Zlatni Papuk dio Kutjevačkog vinogorja, i lokalna vina bila su važan dio ove manifestacije“, istaknuo je Tomislav Galić, direktor Turističke zajednice Zlatni Papuk.

Turističku zajednicu Zlatni Papuk pratimo već neko vrijeme i divimo se njihovom entuzijazmu, ljubavi koju pružaju svom kraju što se vidi i u njihovom radu. Oni jednostavno ne staju, a na nama je samo da se prepustimo u njihove ruke i dozvolimo im da nam pokažu sve što ovaj kraj skriva. I svaki put se iznenadimo. Ovdje smo uvijek dobro jeli, čak se i vratili kući punih ruku, a nećemo zaboraviti ni vinare, ginare i sve koji svojim radom pripomažu promociji ovog kraja. Tu možete kupiti izvrstan med, pekmeze, pravi slavonski kulen, ali i odličnu slaninu. Uvijek me inspiriraju pa sam sad čim sam došla doma spremila i jedan recept od trešanja koje sam kupila od lokalnog proizvođača i lješnjaka Voćarstva Boić.

Uz otkrivanje lokalne gastronomije i brojne aktivnosti u prirodi, vrijeme provedeno u ovoj slavonskoj destinaciji upotpunit će i ugodan smještaj – od modernih komfornih vila u kakvima smo boravili prošli put, karakternih tradicionalnih imanja do malih modernih kućica u zelenilu. Najnovija oaza odmora na području Zlatnog Papuka su drvene kućice opremljene maksimalnim komforom na dvije etaže idealne za romantični vikend u dvoje na imanju obitelji Boić s pogledom na jezero i voćnjake. I mi smo bili prvi gosti. Koja ekskluziva! Mislav Boić, vlasnik imanja, obiteljski je posao započeo uzgojem i preradom jabuka, a njegovi su sokovi – Vitajuice – nadaleko poznati kao izvori vitalnosti. Naravno da smo i njih ponijeli doma, a odmah smo ih spremili da nas osvježavaju na našoj ljetnoj avanturi RokOtok koja kreće za mjesec dana!

Dvije drvene kućice za odmor tek su od nedavno otvorene za goste, a posebno privlače izdvojenom lokacijom i pitoresknim pogledom na voćnjake i jezero. Naravno da su pet friendly što je našem Dživi jako bitno, a pošto je sve ograđeno i mali mješanac se nema gdje izgubiti, uživao je u istraživanju, ali i našao prijateljicu mačku. Čak smo vidjeli i najslađu malu lisicu koju smo htjeli pripitomiti, ali nismo imali hranu koja ju je u tom trenu interesirala pa je ipak pobjegla od našeg “opasnog” psa.

Još je jedna večera bila pred nama, a iako smo nekoliko puta već snimali restoran Čiča Mata – sad je bilo vrijeme za isprobati njihove riblje specijalitete. Odličnu pastrvu sa žara i potkove šarana ovaj je put možda malo i zasjenio fenomenalan čobanac kojeg smo uzeli za predjelo.

Vjerojatno zbog vremena jer iako smo htjeli sjesti na terasu i uživati u šumu vode kraj restorana, kiša nas je potjerala, a tijelo je tražilo nešto toplo na žlicu. Ovdje pripremaju dnevna jela, ali i jela po narudžbi, obilne su tu porcije pravih tradicionalnih jela, dok ih se najviše spominje baš u kontekstu dobro pripremljenih ribljih jela. Nismo odbili niti desert, palačinke s čokoladom i orasima i njihov kaiseršmarn s domaćim pekmezom, a sve smo to pojeli uz koju čašu vina vinarije Pavlović.

Punih smo se trbuha vratili na naše jezero. Miris drveta u sobi nas je brzo uspavao i tak smo lijepo sanjali da se nitko nije pomaknuo do jutra! Naravno, brzo smo se razbudili za pravi slavonski doručak, a naši su se domaćini potrudili da nam baš ništa ne fali! Sve je bilo spremno – kava, mlijeko, voda, naravno i sokovi od jabuke, a moramo priznati da nas je najviše razveselila plata domaćih narezaka. Od slanine do kobasica, čak su nam ostavili i majoneze pa je Riba mogao imati cheat day dok je na kruh mazao prst majoneze.

Prošetali smo oko jezera, požalili što nema neki čamac da se otisnemo na sredinu i samo postojimo u tom zelenilu. Ni lagana kišica nije smetala, ali smo obećali vratiti se uz sunce, zasjesti pod sjenicu, zapaliti roštilj (pripremili su prekrasne nove roštilje koji jedva čekaju prvu vatricu), pa uz čašu lokalnog vina, ili sok od jabuke, uživati u toj ljubavi koju ovaj kraj svaki put pruža sve više i više.

Mir i tišinu prirode, koje smo i ovaj put tamo pronašli, posjetitelji prepoznaju kao najveće bogatstvo i jedinstvenu priliku za odmor i opuštanje. TZ Zlatni Papuk s razlogom je destinacija kojoj se rado vraćamo. Jedan posjet nije dovoljan za upoznavanje raskoši prirode, kulture i gastronomije ovog kraja, ali je izvrsna prilika za zavoljeti Zlatni Papuk, u njemu uživati i odlučiti se vratiti.

Vidimo se ubrzo opet!

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ