Posjetili smo konobu Škafetin– mjesto na kojem obitelj Žmikić stvara prava mala čuda u jednom čarobnom vrtu. Na prvu smo se oduševili ambijentom, ali hrana je bila ta zbog koje ćemo se vratiti prvom sljedećom prilikom. Što je bilo u škartocu, koju ribu nismo prepoznali i tko je tražio komad više torte od rogača, saznajte u tekstu našeg Ribafisha.
Na samom početku Lumbarde, bez pravog parkinga i kroz puteljak nakon kojega mislite da ste došli u nečiji vrt, kroz guste krošnje drveća i voćaka konačno proviruje nasmijano lice s TV ekrana. Dario Žmikić, finalist zadnjeg pravog MasterChefa, nakon uspješnog pojavljivanja na televiziji, pokrenuo je sa svojom širom obitelji posao u kojem se jednostavno savršeno snašao, i tako je nastala jedna prekrasna ladica (škafetin) u kojoj možete naći stvarno sjajne, kreativne, ukusne i općenito stvari kojih ćete se dugo sjećati.
Naime, na gastro turi Korčula 2020., Kasandra i ja smo na putu prema doma zaključili da nam je upravo Škafetin pružio najzanimljiviju i najkreativniju kuhinju na otoku. Naravno da od pedesetak restorana na Korčuli nismo bili u svima, Lešić Dimitri, Mate, Filippi, Nono i hrpa drugih već godinama dižu ljestvicu stvarno visoko, i nismo ih posjetili i ove godine, ali da smo ostali oduševljeni nakon ručka kod Darija i njegove mame – e pa bogami jesmo. Ne govorimo apsolutno ništa protiv klasične ribe na gradelama i hobotnice ispod peke, ali ovdje se s kombiniranjem i kuhanjem otišlo jednu stepenicu više.
Za početak, stol u zelenilu vrta je potpuna divota, napukli šipak, maslina, patlidžan i paprika stoje nadohvat ruke i kao da ti žele reći da se ovdje stvarno što više pokušava koristiti domaća namirnica. Nismo ni sjeli, a pred nama se stvorio liker od jurovike (mirte) za dobrodošlicu, a onda i upoznavanje s vinima – grk Popić je bio sjajan, nismo odbili niti kućni rukatac, a ni pošip. Korčula je definitivno sama sebi dovoljna što se tiče autohtonih sorti, a ovdje ruku daje poznati enolog Igor Radovanović, čudesan je ovo otok!
Priča o Škafetinu traje pet godina, a prošlog je ljeta uhvatio taj val koji je Dario htio zaljuljati od prvoga dana. A onda je otvorio još jedan lokal, u centru Lumbarde, koji je Covid dočekao na bekend, pa se sad sve smirilo, i polako se u oba pravca gura prema novoj sezoni. Škafetin je ozbiljna, više fine dining i show priča sa sjajnim tematskim i inim večerama, dok je MaDa (Dario i mama Marica) više tradicionalni stil s malim touchem modernog. Jelovnik Škafetina nije velik, dapače, teži se tome da se ima pašta, riba i meso dana te da se hrana ne čuva niti zamrzava. U što smo se i uvjerili…
Pršut od tune dolazi kao hladno predjelo, tanan, mirisan, izvrsno poškropljen kućnim maslinjakom od sorti orgule i lumbarajske lastovke, koju Dario lokalpatriotski brani svim snagama. Izvrstan okus s dosta papra nakon kojeg rukatac dobiva punoću i daje točku na i. Slijedi toplo predjelo, žrnovski makaruni sa školjkama i pomidorama u škartocu. Kreativno, lijepo, veselo, iznenađujuće i s puno, nećete vjerovati, lumbarajskih pomidora! Stvarno su posebne, eksplozija arome i sladora… Tjesteninu radi brat koji je završio za kuhara, i to je bila najbolja tjestenina sezone. Sjajno jelo!
Uslijedilo je glavno jelo, tris steakova. Ribljih! Od otporne i konzistentne sabljarke, preko divno mekane, gotovo sirove tune, do iznenađenja dana – barakude. Dario me zeznuo jer sam mislio da jedem pancetu omanje tune, ali sad u folderima ribljih okusa – imam i ovu sjajnost! Izvrsno, mesnato, mirisno i zasitno, mislim da sam kupljen zauvijek. Barakuda, koju ovdje zovu škaram, poslužena je s dehidriranim trakicama tikvica u umaku od češnjaka, meda, acetta i mrve vrhnja, i opet čista petica za kreativnost. A tu je bio i pohani cvijet tikvice, Ana Ugarković bi ovdje imala štošta za reći – Darijeva mama ne štedi na smjesi!
Za kraj, nakon što smo probali pekmez od ruže, divlje šparoge, još vina, došao je i desert u vidu kolača od rogača, na čiji je spomen Kasandra, dio dvojca zadužen za slatko, potiho preokrenula očima. Nakon pet minuta je tražila još jedan komad, a divan, kiseo i aromatičan preljev od divljih naranči smo dobili i za doma. Nismo probali valjda samo pekmez od oskoruše i nešto s prekrasnog stabla nešpule, te se jedva uputili na drugi kraj otoka zaboravivši se okupati.
Škafetin je prekrasan mali vrt neopterećene kreativnosti, duha i ideja kakav beskrajno fali zapadnom dijelu otoka. Ostali smo potpuno oduševljeni, čak se i Dživo primirio žvačući rogač netom pao sa stabla, pa ako planirate na otok do sredine listopada, neka vam ovo definitivno bude okrjepna stanica.
Veliko hvala obitelji Žmikić, Dariju, Marici, sestri Adrijani, bratu Borni i ocu kojeg zovu Joža što postoje, vrijedno rade i ovako se divno igraju s hranom. Vraćamo se uvijek!
