V Starem Melinu: U ovom restoranu pripremaju izvrsnu zeljanicu s medvjeđim lukom – imamo recept!

Fenomenalna zeljanica s medvjeđim lukom i hrpa jela od divljači u prekrasnom okruženju stenjevečkog potočića i prave stare vodenice – za svaku preporuku!

Nedavno smo bili u restoranu V starem melinu, a najviše nas se dojmila upravo zeljanica s medvjeđim lukom. Pošto smo ovog proljetnog zelenja nabrali u Gorskom kotaru, zamolili smo za recept da ovu poslasticu možemo i sami doma pripremati. Ribafish je napisao odličan osvrt na posjet ovom zelenom dragulju u Zagrebu, a na samom kraju pronađite i recept!

Priča o jednom od rijetkih preživjelih mlinova na stenjevečkom potoku Dubravica uz također raritetnu kuriju koja vuče korijene iz dalekog šesnaestog stoljeća traje već dulje od osam godina.

Tada su naime supružnici Hanzec, Josip i Romana uspjeli oporaviti staru vodenicu, popratne objekte pretvoriti u restoransku terasu i krenuti u oživljavanje prošlosti uz široki jelovnik u kojem se izdvajaju jela od divljači i kalifornijska pastrva, a sve dok ga ima po livadama – traju i dani medvjeđeg luka!

Ako se uspijete probiti kroz Aleju Bologne u neko normalno doba dana, do Melina vam od centra metropole treba petnaestak minuta vožnje, tu je velik šljunčan parking i dosta dobro skriven restoran koji bi mogao biti i mrvu transparentniji, ali autentičnost je ovdje na prvom mjestu. Odmah vas umiri šum vode, urednost i čistoća prirode oko drvenih kućica za koje je zadužen (kao i za sve ostalo) sin Josip. Prekrasna oazica u kojoj zaboravljate da ste i dalje u gradu, idealna za guštanje nakon pješačenja po zapadnoj strani Medvednice – nije na Sljemenu sve… 🙂

Razgledavamo starinsku unutrašnjost mlina koji je tu od sedamnaestog stoljeća i spomenik je nulte kategorije, preuređenog, moderniziranog, i još uvijek u funkciji! Kad mu poprave kotač, možete ih i žicati vrećicu pravog kukuruznog brašna koje sami melju. Nije aplikacija!

Ne previše detalja u unutrašnjosti, zgodni natpisi na zagorskom (nisam vidio cijelo stoljeće da negdje fakat piše – zahod!), drva ima više od cigle, kockasti stolnjaci, različite stolice i podsjećanje na neku starinsku zagorsku svadbu, mene je iskreno hitilo na film Breza! Na terasici za pušače gledamo i par trsova koji više služe za objesiti kobase za Vincekovo nego za berbu, ali se tada još bolje dobije taj zagorski štih.

Baš sve izgleda kao povratak u neka mirnija, veselija vremena, samo su falili tamburaši i puno gemišta, “pime ga,pime gaaaa“, ali već smo bili na izvrsnoj rakiji Petrovečki. Tu su još i žestice Aura, klasična ponuda piva s iskorakom na češke brendove Kozel, Pilsner Urquell i Budweiser, i tridesetak vina, ali ova kućna su i više nego dobra za popratiti ono što ovdje igra glavnu ulogu, a to su jela od divljači.

Vlasnik je stari lovac, iskusnjara koja sama lovi i bira što će ponuditi svojim gostima, zbog čega cijene jesu malo više, ali barem znate što jedete. Divljači ima cijelu godinu, ovisi što je u to doba na odstrjelu, vepar, jelen, srna…

Unutra ima mjesta za stotinjak, a na terasama pored potoka i do 200 ljudi – dvije su otvorene, jedna u staklu. U zagrađenom dijelu potoka plivaju prave žive pastrve, koje su i na meniju. U Stenjevcu! Miracolo!!!

Nakon izvrsne plate s dvije vrste njihovih kobasa od divljači te guste juhe od vrganja i druge od medvjeđeg luka (totalni hit, kad nestane njega, sezonski će ga zamijeniti kopriva, najavili smo se) tako je došao miks pečenog karea i rebaraca jelenjeg teleta, odnosno mladog od jelena iz velike stare krušne peći koja se valjda nikad ne gasi kao ni ona kod Frlana u Vivodini… Vrhunski, s puno ljubavi i definitivno još više iskustva. Pijemo gemišt kuće iz štrigovske Železne Gore, kupaža šipona, rajnskog rizlinga i žutog muškata (OPG Šajnović), a kasnije i totalno mekoj i ozbiljnoj kupaži crnog pinota i cabernet sauvignona već spomenutog Petrovečkog iz Sv. Križa Začretje.

Glavnije jelo je bila pašticada od divljači s jakim slatkim umakom i češkim knedlama koje nam je ponosno predstavila gazdarica, rođena Čehinja (što objašnjava ponudu piva) talijanskih korijena! Sve što mogu napraviti rade u lokalu pod palicom chefa Danijela Biškupa, rezance, njoke, mlince i za desert – zeljanicu od medvjeđeg luka s pestom od istog.

Dakle, ponosno mogu predstaviti nešto što me stvarno dobro drmnulo. Sočan, hrskav izvana, vrhunski nafilan komad slanog deserta je nešto što definitivno morate probati ako ste fan bureka i drugih punjenih pita. Bogatstvo zelenila i sira savršeno upakiran u lisnatu posteljicu oduševljenje je za svako profinjeno nepce. Oduševljenje!

U Melinu imaju i pečene vepriće, svu silu gulaša, sir i vrhnje iz Velikog Trgovišća, svoj špek i mast, pojeli smo i zanimljiv raviol od krumpirovog tijesta prije tiramisua i cheesecakea kad su nas još proveli po prirodi oko lokala i pokazali najveću i najstariju platanu u Hrvatskoj, a možda i Europi.

Dakle, divna priroda s bazgama, vrbama, bagremima za potpuni mir, potočić Dubravica s pravim patkama, povijesni razgled kurije Junković iz 16. stoljeća (prije je bio samostan) preko potoka, mlin, pastrve i jela iz krušne peći na par minuta vožnje od centra Zagreba – vrijeme je da odete u Stenjevec i prepustite se uživanju.

Iako vam svakako preporučamo posjet ovom mjestu, evo i njihovog recepta za zeljanicu s medvjeđim lukom!

Tijesto:

• 40 dkg glatkog brašna
• 0,05 l ulja
• 0,05 mlake vode
• prstohvat soli

Nadjev:

• 20 dkg svježeg sira
• malo vrhnja
• 1 jaje
• nakosani medvjeđi luk

Tijesto zamijesite i pustite da odmori. Za to vrijeme pripremite nadjev. Razvucite tijesto, na njega rasporedite nadjev te zamotajte u savijaču. Pecite dok ne poprimi lijepu zlatnu boju.

U slast!