U svojoj novoj kolumni, naš znalac Juraj Sremec donosi nam vinske crtice iz Međimurja

Što znamo o Međimurju?

“Vuprem oči vu to nebo visoko, tam ja vidim svetle zvezde igraju. Či mi bole svetle zvezde igraju, bole moje mlado srce kalaju. Međimorje, kak si lepo zeleno, cvetićem si ti meni obgrajeno. Počela se travica zeleniti, moja draga, ne smim se ja ženiti. Još me budeš mali časek čekala, makar buš se saki denek plakala.”

– Narodna međimurska pjesma, odnosno popevka, koju su uglazbili sada već legendarna Teta Liza i hrvatski etno bend Cinkuši

Kada govorimo o Međimurju, Elizabeta Toplek poznatija kao Teta Liza, koja nikad nije imala glazbenu naobrazbu, definitivno je kroz godine postala zaštitni znak Međimurja i međimurske popevke, a 2013. godine, međimurska popevka je uvrštena u registar hrvatskih kulturnih dobara, dok je 2018. godine proglašena svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom pod zaštitom UNESCO-a.

 

 

Također, jedan od utemeljitelja biodinamičke poljoprivrede Rudolf Steiner rođen je u Međimurju, a u to vrijeme Međimurje je bilo u sklopu Austro-Ugarskog carstva.

Omeđeno predivnim rijekama Murom i Dravom, kako smo i spomenuli, više puta opjevane u narodnim međimurskim pjesmama, svi koji su se zatekli ili samo u prolazu ili posjetili na više dana međimurski kraj, uvjerili su se u ono čime se Međimurci ponose, a to je ta njihova prekrasna priroda, neizostavna gastronomija i prefina vina. Izleti u Međimurje uvijek nas ispraćaju punih trbuha, pomalo smušenih glava od tog glasovitog pušipela, ali i osjećajem zadovoljstva, opuštenosti i sreće, pogotovo ako smo posjetili terme Sv. Martin na Muri, ali i zato što su Međimurke i Međimurci oduvijek poznati kao samozatajan, radišan narod, velikog i toplog srca.

 

Međimurje

Pušipel – međimursko bijelo vino

Kako sam spomenuo pušipel, krenut ću u vinskom smjeru i vinogradima Međimurja. Pušipel je autohtona međimurska bijela vinska sorta poznata još i kao moslavac u Hrvatskoj, u Sloveniji kao šipon, u Mađarskoj kao furmint, u Njemačkoj i Austriji kao mosler. Osim za uzgoj pušipela, područje Međimurja je pogodno za uzgoj rajnskog rizlinga, sauvignon blanca, zelenog silvanca, muškata žutog, chardonnaya, bijelog i sivog pinota, traminca. Međimurje je poznatije po bijelim vinima nego po crnim, ali ipak manji broj vinara od crnih sorti uzgaja frankovku, crni pinot, cabernet sauvignon.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Wines of Međimurje (@winesofmedjimurje) on


Jedna od najzanimljivijih manifestacija koje se odvijaju u općini Štrigova, u sklopu koje se nalazi naselje Sv. Urban, svakako je Urbanovo. Događaj koji okuplja najveće, najmanje, najbolje i one koji tome teže, međimurske vinare koji predstavljaju najbolje od međimurskih pušipela. I ne samo to, festival je podijeljen u tri dijela: Festival Pušipela, koji podrazumijeva sajam vina, vinarske i vinogradarske opreme, Dani otvorenih podruma te blagdan Svetog Urbana uz Vinski bal. Osim toga, sama manifestacija je povezana s restoranima u Međimurju koji imaju oznaku zlatni gurman i koji organiziraju Urbanovo gurman tjedan gdje se uz jelovnik od tri slijeda sljubljuje vino od vinara iz udruge. Eto lijepog pokazatelja i drugim regijama kako promovirati možda i neke manje vinare koji ne mogu doći do izražaja.

Ovim kratkim upoznavanjem, međimurskih vinskih sorti, događanja i povijesti, dolazim do međimurskih vinara, postignuća i preporuka. Među najvažnije, najveće i nagrađivanije vinare međimurskog kraja zasigurno spadaju vinarija Jakopić sa svojim predivnim dvorcem Terbotz, zatim vinarija Štampar sa svojom stogodišnjom tradicijom pravljenja vina, ništa manje važna relativno mlada vinarija Dvanajščak-Kozol na predivnom Dragoslavec bregu koja se može pohvaliti s prvim crnim pinotom proizvedenim u Međimurju. Tu su još i vinarija Cmrečnjak, vinarija Preiner, vinarija Kojter, vinarija Tomšić, vinarija Kerman, a i jedna zanimljivost, a to su vina Solum našeg poznatog književnika Roberta Naprte koji proizvodi jedan od najboljih chardonnayja.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Wines of Međimurje (@winesofmedjimurje) on

Vinarija Jakopić

Obitelj Jakopić je jedna od onih vinarskih obitelji kojoj se možemo diviti kako su uspjeli očuvati i izgraditi kroz tri generacije, još od 1908. godine, vinogradarski i vinarski put obitelji, a prema mom mišljenju, ni za budućnost i za četvrtu generaciju ne moraju se bojati. Vinarija Jakopić je smještena u mjestu Železna Gora u općini Štrigova. Također, na obiteljskom imanju imaju prekrasan restoran Terbotz, stari dvorac koji su iz derutnog stanja pretvorili u prekrasnog labuda, koji interijerom i odaje dojam pravog dvorca sa svojim masivnim stolovima i stolicama i ogromnim kaminom u sredini restorana, a o podrumu da i ne govorim. Njihov je restoran jedan od onih koji se naprosto moraju doživjeti, kako samim interijerom tako i gastronomski. Ponuda jela koja se baziraju na domaćim autohtonim specijalitetima s dodatkom moderne kuhinje, naime, oduzima dah.

Od vina koja prave tu se mogu naći sauvignon, muškat žuti, silvanac zeleni, graševina, rajnski rizling, Cuvée cabernet sauvignon-syrah-merlot, pušipel classic, Terbotz pjenušac, itd.

Također, vlasnici su Graševine IBPB iz 2015. godine, izborna berba prosušenih bobica, za koju su dobili Decanterovu Platinum Gold nagradu koja je krema svih nagrada na Decanteru. Osim toga, 2018. godine osvajaju zlatnu medalju, a Pušipel Prestige, a 2019. godine osvajaju srebrnu medalju za Pušipel Classic. Kao što možemo vidjeti ovo je sjajna reklama sorte Pušipel u svijetu i redovno odnosi najviše nagrade na prestižnim natjecanjima.

Što se tiče kupovine Jakopić vina, nisam siguran mogu li se ona kupiti u Vrutku, ali samim time, možda je bolje odlučiti se na put pod noge i doživjeti ta vina i dvorac Terbotz iz prve ruke.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Winery Jakopić (@winery_jakopic) on

Vinarija Štampar

Još jedna vinarija koja sjaji na prestižnim natjecanjima predstavljajući ono najbolje od Međimurja. Brončana medalja na Decanteru za sauvignon 2017. godine, dok je glasoviti pušipel, Štampar Pušipel classic iz 2018. godine nagrađen srebrnom medaljom na Decanteru. Obitelj Štampar ona je koja je podigla ugled pušipela i međimurskog sauvignona predstavljanjem na prestižnim natjecanjima, prepoznata je i u svijetu, jer izvoze svoja vina od Austrije i Francuske, pa sve do dalekog Hong Konga.

Obiteljska tradicija seže u daleku 1913. godinu, ali tek Bojan Štampar oko 1986. godine do tada mješovitu poljoprivredu usmjerava u vinarstvo i vinogradarstvo. Danas u njihovom stogodišnjem podrumu možete pronaći nagrađivani sauvignon, pušipel classic, rajnski rizling, pinot sivi, graševina, muškat žuti, mladi silvanac zeleni dosjetljivog imena Mlado, pro et contra chardonnay pravljen sur lie metodom, pa zatim crveno vino urban red (sorta gamay 60% i cabernet sauvignon 40%).

Također, definitivno treba probati pjenušava vina pravljena klasičnom metodom sekundarnog vrenja u bocama, Urban White 100% pušipel i Urban Rose 100% cabernet sauvignon, a za ljubitelje slatkih, predikatnih vina tu se mogu naći izborna berba izborna berba prosih bobica graševine i neizostavni pušipel u ledenom ruhu.

Prepoznatljiva svježina, aromatika i sortne karakteristike su ono čime se vinarija Štampar ponosi i gleda u budućnost, održavajući visoku kvalitetu, koja će vjerojatno samo rasti.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Winery Štampar (@winery_stampar) on

Vinarija Dvanajščak – Kozol

Svakim danom, kako detaljnije proučavam i upoznajem međimurski vinogradarski kraj, ne mogu se načuditi koliko kvalitetnih vinarija, nagrađivanih vinarija, svjetski priznatih vinarija otkrivam. Vina vinarije Dvanajščak-Kozol upoznao sam još prije otprilike dvije godine kada sam radio u jednom zagrebačkom restoranu te shvatio da, kako vrijeme prolazi, njihova vina postaju neizostavni kotačić u vinskim kartama hrvatskih restorana.

Obitelj Dvanajščak-Kozol, kako sam spomenuo u uvodu, prvi su posadili crni pinot u Međimurju, regiji pretežno bijelih vina. Crni pinot je inače vrlo osjetljiva sorta sa sramežljivim prinosom, ali kvalitetom mirisa i okusa sve to nadomješta. Ova vinarija također se može pohvaliti mnogobrojnim domaćim i međunarodnim nagradama, između ostalog Decanterovom nagradom i to srebrnom za pušipel, a od ostalih sorti mogu se pohvaliti već spomenutim crnim pinotom, graševinom, rajnskim rizlingom, pinotom bijelim, sauvignonom, chardonnayjem, tramincem.

Iako su jedna od mlađih vinarija, brat i sestra Dvanajščak vode vinariju i marketinški savršeno otkrivaju svoja vina svima nama. Za njihova se vina definitivno može reći da su ozbiljna, elegantna, prepoznatljiva i teže tome da budu u samom vrhu hrvatskog vinarstva. Svakako treba pratiti razvoj ove vinarije, iako su i sada izrazito kvalitetni i jednostavno, tko nije, početi uživati u njihovim vinima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Vina Dvanajščak Kozol (@winery_dvanajscak_kozol) on

Vinarija Solum

Robert Naprta, vlasnik vinarije Solum inače je naš poznati novinar i književnik koji se prije malo više od 10 godina odlučio baviti vinarstvom. Već nakon prve berbe, kada buteljira samo 600-tinjak butelja chardonnayja, s više od 15% alkohola, dobiva same pohvale, koje opravdava sve do danas, a može se pohvaliti i s nagradama iz Londona. Naime, Naprta je na uglednom londonskom sajmu, gdje se dodjeljuju Decanterove svjetske vinske nagrade, dvije godine zaredom osvojio broncu za kreaciju pjenušca Solum brut nature Blanc de Blancs NV LD.

Za svoja vina kaže da koristi jako zrelo grožđe s visokim postotkom šećera, a posebnu pozornost pridaje bačvama i inox posudama. Što se meni najviše sviđa, kaže da drvene bačve daju puno više od inoxa. Drvo zaokružuje vino, ono diše i, što je iznimno važno, pomaže kod mikrooksidacije. Naprta proizvodi razna vina, chardonnay sur lie, cabernet sauvignon, rose, orange, pjenušac, a okušao se i u proizvodnji konjaka.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Urbanovo (@urbanovo_dani_vina) on

Važno je spomenuti…

I na kraju, vrijedi spomenuti ništa manje važne međimurske vinare poput vinarije Cmrečnjak, vinarije Kerman, vinarije Kojter, vinarije Kossi, vinarije Novak, vinarije Preiner i ostale. Međimurska vinska cesta naprosto se treba posjetiti pa doživjeti raznolikost gastronomske ponude, od jakih zimskih juha poput pretepene juhe, koja je naziv dobila po “pretepu“ u koji se dodaje vrhnje, brašno i mlijeko, što je čini gušćom te samim time međimurske juhe i variva mogu poslužiti kao cjelokupni obrok, preko mesnih jela od kojih je najpoznatije meso z tiblice, drvene kante u kojoj se nekada čuvala zasoljena svinjska mast i u koju se često na konzerviranje stavljalo i meso, pa sve do međimurskih slastica poput međimurske gibanice, orahnjače, makovnjače i međimurske gerbe, što je naziv za štrukle sa sirom, jabukama ili tikvama. Zbog svega navedenog, ne preostaje nam ništa drugo nego zaputiti se u međimurske gorice i jednostavno se prepustiti Međimurju.

Sličnim dijalektom spustit ćemo se tam de su dekle najlepše, tam de nam popevka navek suzu tera, tam de je glavni grad vinograd, čez zelene brege, od suseda do suseda, od kleti do kleti, do našeg prelijepog Hrvatskog Zagorja.

 

Međimurje

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ