Proveli smo jedan ugodan dan u još ugodnijem društvu u Jaski da bismo osjetili atmosferu jedne posebne turističke priče, projekta KulTura odnosno suradnje između Grada Jastrebarskog i Općine Črnomelj u Sloveniji.
Moramo vam priznati da smo bili jedni od onih koji su se godinama pitali jesu li Jaska i Jastrebarsko zaista jedno te isto. Naravno, naučili smo i prije ovog izleta da je Jaska zapravo nadimak ovom mjestu koje svoje ime duguje povijesti jastrebara u tom kraju.
Ta su dva grada odlučili revitalizirati svoju kulturnu baštinu i razvili posebno osmišljenu turističku turu uz podršku mobilne aplikacije i bonitetne kartice, a cilj je prezentirati kulturnu baštinu na području Jastrebarskog i Črnomlja kroz organizirani obilazak atraktivnih objekata, praćen lokalnim pričama o povijesti, kulturi i tradiciji te upoznavanjem običaja, gastronomije i tradicionalnih obrta.
Znate da mi više volimo pojesti i popiti, ali vam moramo priznati da nam nisu mrske ni ovakve ture u kojima saznajemo više o samim mjestima koje posjetimo, time je lakše razumjeti i gastronomiju i utjecaje koje su tamošnje prilike na nju imale. Upravo je tako i krenula tura po gradu poznatom po prekrasnim haustorima koji su uglavnom popunjeni kafićima svih vrsta i fela. Čuli smo čak i podatak da je Jastrebarsko grad s najviše kafića po glavi stanovnika, ali kako su nam to rekli i u Sinju i Bjelovaru, pričekat ćemo sljedeći popis stanovništva, konkurencija je očito u Hrvatskoj jaka kad dođemo do ovog podatka. Jaska je u vlasništvu srebrne Bule iz istog doba kad je Zagreb dobio zlatnu, pa smo uživali u Gradskom muzeju i galeriji prepunoj starih artefakata i lijepih priča o tom trgovačkom središtu i sjecištu puteva.
Naravno da su nam za oko zapeli najprije predmeti koji svjedoče o obrtničkom dijelu povijesti, a za uho podatak da je grof Erdödy bio zakleti antialkoholičar, no svejedno svoje goste nije uskraćivao za taj isti alkohol koji sam nije konzumirao.
Velik dio ture posvećen je svjetovnim i religijskim punktovima kojima Jaska obiluje, od onih stvarno starih pa do onih koji su nastali u ovom stoljeću. Tako smo zastali pored Kapele Sv. Duha, Franjevačkog samostana i crkve Sv. Marije te Crkve Svetog Nikole biskupa.
Jaska je bila dom i mjesto privremenog boravka brojnim poznatim ljudima kao što su Vladko Maček, Ivana Brlić Mažuranić, Franjo Kuharić, a tu je i obiteljska kuća Starčevića te kao višnja na šlagu na torti – Perivoj dvorca Erdödy, Žitnica i Most Ljube Kraljević.
Ljuba Kraljević je lik iz romana Janka Matka “Žrtva”, seljanka u koju se zagledao upravo grof. Pravo joj je ime bilo Barica Zdelar, no pošto je roman bio izdan još za vrijeme njenog života, autor nije koristio njeno pravo ime. Bila je ljubavnica grofa Erdödyja, a u njenu je čast podignut most na putu u perivoj ispred samog dvorca gdje je s grofom ljubovala.
Zaista romantičan dolazak u perivoj s pričom, pun zelenila i svjedočanstava o inovativnim ljudima od pred 150 i više godina koji su obilježili ovaj grad. A saznat ćete da je grof Erdödy, sa svojim nećakom Karlom Draškovićem, također i jedan od pionira fotografije u Hrvatskoj!
U centru Jaske postoji i divna starinska Ljekarna Bival te Bačvarska zbirka obitelji Golub u kojoj i dan danas u jednom od haustora rade vinske bačve u svojoj radionici. U njihovu smo se kvalitetu uvjerili na završetku našeg posjeta, i to na najboljem mogućem mjestu, vinariji Jagunić koja se nalazi tek desetak minuta vožnje od Jaske, a i tih desetak minuta proleti u ovo jesensko vrijeme dok se slike predivne prirode izmjenjuju u najljepšim bojama.
Vina obitelji Jagunić smo već isprobavali, a konačno je bilo vrijeme i da uživamo u njihovim pravim domaćim specijalitetima. Iz cijele ove priče stoji jedna složna radišna obitelj koja je zadatke savršeno rasporedila. Baka i mama kuhaju i peku, tata i jedan sin su u vinogradu, vinariji i oko suhomesnatih proizvoda, dok su još dva sina na fakultetima i u svakom trenutku ovdje da pruže ruku u podrumu i oko gostiju.
Za posjet vinariji potrebno je nazvati dan prije, a nikako, ali nikako nemojte propustiti spojiti njihova izvrsna vina s isto takvom hranom. Jedemo mi svugdje i svašta, no ponekad se baš zaželimo domaće race s mlincima ili tek komadića šunke s domaćim kruhom. Ovdje smo dobili sve to, a na bakin savršen domaći kruh još uvijek mislimo.
Nismo mogli odoljeti predjelu – špek, sir iz obližnje sirane, šunka i buđola s tim domaćim kruhom, ma nije bilo govora o “čuvanju za kasnije”, a kad su došli ajngemahtec, domaća raca s mlincima, mekana teletina, hrskavi krumpiri i predivna miješana salata od svježe ribanog zelja, uz grah salatu i onu zelenu, nismo mogli reći ne, a bome ni prestati jesti.
Isprike ljudima za stolom koji su nas vjerojatno čudno gledali, ali u ovom se svakom zalogaju osjetila tradicija, godine iskustva i ona toplina obiteljskog ručka koja nam je u tom trenu trebala. I onda je na red došao njihov copanjek, svježi sir s blitvom u predivnom prhkom tijestu za koji navijamo da se vrati u stalni meni jer to zaista svi moraju probati.
Štrudla od jabuka za desert je, uz pogled na prekrasne brege obojene u najljepše jesenske boje, bila pun pogodak dok smo uživali u bogovskim kapljicama koje su nam Jagunići priredili.
Iako smo se prvo dotaknuli hrane, ona je ipak ovdje u drugom planu jer je Vinarija Jagunić jedna od svega 5 ili 6 u Hrvatskoj kojoj pjenušci predstavljaju više od pola količine u podrumu! Orijentacija na dugotrajno i komplicirano stvaranje pjenušaca šampanjskom metodom životno je djelo Dominika Jagunića koji s guštom opisuje svaki trenutak tog postupka. Isprobali smo nekoliko njihovih vina, a na samom kraju, uz slatku smo štrudlu probali i vino koje je obilježilo ovaj posjet.
Traminac crveni, nama jedno od najboljih vina u Hrvatskoj, jantarni dragulj u kojem arome naranči i mandarina kasnije na nepcu prelaze u kakav parfem od ruže i razigranom slatkoćom poput pogleda na jesen u ovim vinogradima na Plešivici. Savršen kraj posjeta ovom kraju u koji se rado vraćamo na izlete i kratke bjegove iz Zagreba.
Upoznajte Jastrebarsko, iznenadite se bogatom poviješću i završite dan uz tradicionalna jela i nazdravite čašom plešivičkog vina, nećete požaliti!
