Ovog ljeta su Instagram profili naših influencera prepuni zadivljujućih fotografija s hrvatske obale, a Korčula je definitivno hit destinacija. Naša blogerica i influencerica Mihaela Vargašević i njen suprug Vedran s bloga Začinjeno s ljubavlju su proveli nezaboravan tjedan upravo na ovom otoku. Svoje dojmove, a i fotografije koje govore tisuću jezika, Mihaela je podijelila s nama.
Već pri samoj pomisli na Korčulu osjetim leptiriće u stomaku. Korčula je zaljubljenost koja ne prolazi, a jednom kad ju posjetite samo ćete željeti još. I vraćat ćete se opet po nove doze ljubavi, hrane, mora i ljudi.
Naš prvi posjet Korčuli bio je prošle godine. Ove godine odlučno smo se vratili. Prva postaja našeg ljetovanja bila je Vela Luka. Do Vela Luke možete trajektom iz Splita, ali i kopnom preko Neuma na Pelješac koji će vas također ostaviti bez daha svojom ljepotom, a zatim nešto više od pola sata vožnje po samoj unutrašnjosti otoka i ispred vas, na desnu stranu, izronit će Vela Luka.
Lučki je to gradić koji u sebi još uvijek čuva taj dio radničkog dalmatinskog šarma, gomila brodica, predivna novootvorena Marina Korkyra čiji će vas neuobičajeni izgled zasigurno zaintrigirati. Iz same Marine pruža se nestvarno lijep pogled na Ošjak za koji smo iz prve ruke saznali da krije domaća kapare koje možete i isprobati ukoliko se odlučite do Proizda.
Proizd je pak raj na zemlji, tirkizno more, šum mora i cvrčci. Udaljen je tridesetak minuta vožnje brodom od Vela Luke. Na samom pristaništu nalazi se restoran čije je radno vrijeme od 10 do 18 sati i čije cijene će Vas doista ugodno iznenaditi. Neću ulaziti podrobno u cjenik, ali kilogram hobotnice na veloluški možete isprobati za 320,00 kn. A hobotnica koju smo tamo pojeli, složili smo se oboje, bila je jedna od najbolje pripremljenih ikada. Uz hobotnicu jeli smo i lignje koje su pripremljene direktno na žaru, ulovljene kako kuhar kaže, baš to jutro tu negdje oko Proizda.
Za kraj ručka uzeli smo litru domaćeg Pošipa. Nakon prošlogodišnje prve posjete Proizdu znala sam da se želim vratiti, znala sam da opet želim ručati s pogledom u tirkiz, a ove godine dogodilo se isto. Postoje mjesta koja vas obuzmu, na kojima je duša spokojna, tijelo opušteno i gdje doslovno osjećate kako se te neke baterije pune za sve ono čemu se trebate vratiti. Komentirala sam baš i ove godine, zrak je tu drugačiji, more snažnije miriše, a mir koji vas obuzme, vjerujte, ponesete sa sobom nazad u svakodnevicu.
U Vela Luku vratili smo se crveniji nego smo ju napustili, ali kako kažu domaći: otići na Proizd i ne pocrvenjeti nije moguće, unatoč svim zaštitama, svi koji vas vide znat će gdje ste proveli dan.
Ako još niste potrošili sve slobodne dane i bježi vam se još na more, vjerujemo da su ove fotografije više nego savršena pozivnica na ovaj otok na koji ćete se, jednom kad ga posjetite, zauvijek vraćati.
