Udbina, Lika: Mjesto gdje ćete zaboraviti na brige i nauživati se svježeg zraka -

Ovih ste dana kroz dva recepta, onaj za ličke pole i za srneći gulaš, mogli malo pročitati i o našem putovanju u Liku gdje smo kratko, ali slatko odmarali u Udbini i to u fenomenalnoj Villi Plitvice Sun. Cijelo iskustvo je u slova pretočio Ribafish, a kako nam je bilo, tko se više držao bazena, tko je kuhao, a i tko se išao igrati sa susjedovim kokošima, saznajte u nastavku!

Ničim izazvani, a zaljubljeni u šaranje po Lijepoj našoj, Kasandra, Dživo i ja pojačani Terezijom otišli smo vidjeti što se krije u Udbini ponad Krbavskog polja!

Bit ću iskren, za Udbinu sam čuo samo zbog bitke na Krbavskom polju (jesmo li dobili, ili je bilo neriješeno) i najduljoj avionskoj pisti u Hrvatskoj zbog pitanja s nekog starog kviza. Igrom slučaja sam jednom stao u njoj dok smo išli na more, pa sam ostao bez baterije na mobitelu i par puta krivo skrenuo pa bio uvjeren da je ogromna bijela zgrada – muzej Nikole Tesle koji smo tražili.

A u biti je to bila ogromna, monumentalna crkva u Udbini, pa sam dobio minus iz orijentacije i zalaganja.

Izašli smo vani i divili se predivnom Krbavskom polju, poput nekog čudesnog golf terena okruženog planinskim vrhovima. Rekoh sam sebi, ovo ćemo ponoviti, i par godina kasnije zahvaljujući neumornoj i svemogućoj Antoniji s Facebook stranice Kuće za odmor kontinentalne Hrvatske, dobili broj Željka Tokića. Uskoro smo pričali s ovim vitalnim pedesetogodišnjakom čija je ljubav – pakiranje šećera (a već 11 godina se bavi vođenjem svog kafića u centru Udbine Pink Panther), i konačno krenuli do njihove obiteljske kuće za odmor Villa Plitvice Sun.

Kako sam ja već neko vrijeme doslovno potrgan od preležane Corone i kako smo tražili svjež i čist zrak, tako nam je tri dana Udbine zazvonilo doslovno kao prstom u ajvar! Rekosmo, idemo otkriti sve što taj dio Like nudi od hrane i pića, otkriti nešto tradicionalno, tajne recepte, šetati po šumama i gorama i opustiti se u zatvorenom, 365 dana u godini grijanom bazenu. Rečeno, učinjeno!

Tri sata vožnje Cliom s prosječnih 120 na sat (oprostite Rubor Auto Servis, nagazio sam, nisam vozio dva mjeseca zbog bruha i Corone!), Dživo u krilu, Overflow na USB-u, i odjednom – snijeg… Ah da, Lika u travnju, a mi se poveselili ranom proljeću… Uglavnom, Clio nam je bio sav zmazan od kemikalija s autoceste, Google Maps nas je začudo doveo točno do odredišta, i nakon upoznavanja i par rakija dobrodošlice u Željkovom Pink Pantheru, odmor je mogao početi!

Ali, avaj… Od desetaka OPG-ova, sirana i svega što smo zamislili, u Udbini baš toga i nema. Mjesto koje je nakon rata palo s 5 na svega tisuću duša na žalost nije neka epohalna gastro destinacija. Restoran Lička kuća i Robert (otvorio je na dan kad smo odlazili), jedine su opcije za nešto lokalno, pa smo uz domaću medicu razmišljali kako da obilježimo dolazak, a onda je Željko izvadio mobitel i uskoro smo od njegovog prijatelja i susjeda Josipa Šubarića dobili domaću slaninu, a po dvije vrste ličkog krumpira do OPG-a Priher u Podudbini – odvezli sami.

Pole s češnjakom za Tereziju koja jede vegetarijansku klopu i s debelim šnitama slanine (Josip radi na farmi junica Natura Beef, ali proizvodi meso i sam) i bonus češnjakom za mene i Kasandru bile su neka vrsta natjecanja jer smo ponijeli i svoju crnu slavonsku slaninu, pa sve to pomiješali na dvije vrste krumpira!

Na žalost, nitko na 50 kilometara ne proizvodi domaći sir ni basu, pa ako netko iz Udbine ovo čita – eto ideje za budućnost!

Žuti krumpir i lička slanina su odnijele pobjedu, a mi smo se uvalili u bazen i saunu i do dugo u noć mljeli o smislu života, zašto se nismo odavno preselili iz Zagreba negdje i jesmo li stavili premalo tonika u gin, kako to već obično biva na zimovanjima uz gledanje mećave i snježne idile iz 30 stupnjeva… Raj!

Vila inače prima 6+2 ljudi u tri prostrane spavaće sobe, ima pet (5) kupaonica, i uvijek je toplo iako je vani bilo minus 10. Isprike susjedima što je Dživo lajao na kokoši, samo se šalio! U predvorju su leci s kartama za nordijsko hodanje, biciklizam, lov, ribolov, Adrenalin park, Baraćeve špilje, Zadar, Zipline, Jelene, medvjede, već spomenutog Teslu i naravno – Plitvička jezera.

Drugi dan sam ozbiljno shvatio šetanje s Dživom po planinama za oporavak ozbiljno oštećenih pluća i tijela zbog kojih i dalje stanem svakih 500 metara i pravim se da hranim golubove kao pravi dida. Prošli smo kraj i dalje velike crkve, stare Gradine koju bi se moglo i malo bolje urediti, prošetali po strogom centru i na rakijici u Pink Pantheru, sad je već počela dolaziti i bez narudžbe, jaka, prepečena, a opet glatka i bez da ti sprži čeljust. Još kad mi se njuh i okus vrate na 100%, ufff…

Još malo šetnje, zraka, Dživinog divljanja po snijegu i bio je red na ručak na koji smo pozvali i Josipa, Željka i njegovu divnu suprugu Marinu dok njihovi sinovi koji su utkali sebe u kuću, Denis i Vedran, na žalost nisu mogli doći.

Kasandra je u prekrasnoj prostranoj kuhinji složila srneći gulaš s trgancima, domaći kruh i rolanu Pavlovu, dok je za glavno jelo bio netom trančiran Josipov teleći šnicl. Mi smo ponijeli svoj Gin 16, Škrlete od Belajca i Trdenića i hit dana Kopjarov Sauvignon, pa je stvarno bilo teško ići u još jednu šetnju dok su se gospodične bacile u bazen.

Nakon tri minute mirisa borovine i landranja, po sad već travi ispod brzinski otopljenog snijega, Dživo se napalio na hrpetine svakojakih ptica, malo sam se usr’o od zvuka koji je podsjetio na vepra, a upozorili su nas i na vukove i čagljeve, ali je mir ipak prevladao i uživanje je bilo na visini.

Divne planine, polje za ljubitelje ravnice, još da nema detonacija s vojnog poligona, savršenstvo. Vozio sam najmanjom cestom u nepoznatom pravcu, moj stari fetiš, i naletio na par razrušenih sela. Tužna slika, zanimljivo za ljude koji vole fotografirati takve horor slike, i nada da više nikada neće biti ratova nigdje na svijetu.

Zaspao sam u sobi s pogledom od milijun klikova uz neku nebitnu tekmu i probudilo me sunce i proljeće u Lici! Brzo sam napisao par tekstova, nadisao se s Dživoradom i onda smo otišli u posjet farmi i njenih 570 grla čije proizvode možete kupiti u Zagrebu na Kvatriću!

Tužni što nismo stigli igrati ni ping pong ni stolni nogomet u podrumu, kao ni što nismo došli u ljeto kad su u funkciji još i veći vanjski bazen, a ne smijem zaboraviti napomenuti niti da ovaj unutarnji ima i mlaznicu za protustrujno plivanje pa možete lagano trenirati i bez okretanja.

Kad sam Željku iznio svoju jedinu zamjerku, da bih tu negdje svakako stavio roštiljčinu s ražnjem, pekom, kotlićem i eto, znate mene, on me dočekao s riječima – upravo gradimo ljetnu kuhinju i tuševe pokraj vanjskog bazena!

I da, Udbini fali nekakav dućan sa sirevima, medom, kupusom, baš kao nekakva lokalna suvenirnica za ljude koji se dođu diviti ovom kraju. Žao nam je ako smo propustili vidjeti i kušati nešto, zbog kratkoće boravka, ali lako se mi vratimo – na odlasku smo čuli i da Robert ima brutalne fileke, pa…

Prekrasna Villa Plitvice Sun, više nego ugodni domaćini, dragi ljudi, predivna priroda i buđenje s pogledom na Krbavsko polje, Lika vas čeka da je otkrijete. Na pedesetak kilometara su vam Gospić i Plitvice, Korenica i Gračac na tridesetak, malo dobre volje i istraživačkog duha i imate vikend iz snova.

Sve podatke o Vili potražite na njihovoj stranici koju sjajno održava, a i većinu komunikacije odrađuje vrijedna Marija (s njom ćete sve ugovoriti!), a o farmi i epohalnoj pizzi iz sat vremena vožnje udaljenoj pizzeriji Ruspante u Sincu pored Otočca, čitat ćete uskoro!