Iz Krapine smo, osim jabuka, ponijeli i zagorske kivije, a da bi ih što bolje zasjali – ubacili smo ih u kremu za pitu.
Danas smo slavljenički raspoloženi. Naime, u ovom gastro blogerskom svijetu, vrlo je bitno pitanje“Koliko imaš followera na Instagramu?”. Nikad se nismo odveć zamarali brojevima, otkad smo prije više od 5 godina krenuli s ovim blogom, malo po malo smo gradili tu neku malu zajednicu ljudi koji prate što i kako radimo. Krenuli smo od tradicionalnih recepata, interpretacije istih u našoj kuhinji, a iako se često vraćamo toj prvoj ljubavi, dijelimo s vama i svaki uspješan pokušaj i s nekim novim receptima koji nemaju podlogu u našoj tradiciji. Da, svaki od ovih recepata smo isprobali i da, svaki je bio ukusan i vrijedan dijeljenja. Da se ne lažemo, bilo je tu i velikih promašaja koji nikad nisu dospjeli na ovu stranicu i zato baš stojimo iza svakog recepta jer smo ga isprobali, na slikama je točno onakav kako je ispao prije nego smo brzinski pofotkali jelo da bi što prije i pojeli to jelo koje dan, dva, tri kasnije i vidite na našim društvenim mrežama.
Neki su to prepoznali pa smo jučer ujutro bili na 8.000 followera na Instagramu. Što je nama ogromna brojka i zahvalni smo svakome tko je kliknuo taj follow i tu i tamo stisne i koje srce, a u isto vrijeme čeznemo i za tom magičnom brojkom od 10.000 jer nam ona olakšava život i nosi taj famozni swipe up s kojim možemo direktno svaki recept podijeliti na Instagram storyju. Jučer ujutro je Riba, bez mog znanja, objavio i mali giveaway na svojim društvenim mrežama što je potaknulo i druge da počnu pratiti našu Vilicu i prešli smo velikih 9000. Pa eto, sad pozdravljamo i nove ljude koji nas do sad nisu pratili, nadam se da neće biti razočarani, da će se s nama inspirirati, učiti, istraživati nove i stare recepte, ali i proizvođače, kvalitetne proizvode i neke priče s putovanja koja nas tek čekaju. A sad možete odahnuti – vrijeme je za recept dana!
Od zagorskog kivija nisam mnogo očekivala, a kad sam ga izvadila iz kutije u kojoj je došao, nije ni vizualno obećavao – smežuran i sitan, nisam ga čak ni poslikala jer sam ga u startu ocijenila kao nedovoljno lijepog. Oh, kako sam se prevarila. Kivije sam rezala na polovice i vadila žlicom van predivno, mekano i mirisno voće kakvo vjerojatno od sad nikad nisam jela. Kivi kupujem i jedem najčešće za Uskrs u najdražem ledenom vjetru. Tvrd je, previše kiseo i nikad mi nije bio previše drag, no ovaj zagorski – skroz druga kategorija. Veselila sam se receptu s njim.
Potrebno vam je:
Tijesto:
- 250 g maslaca
- 150 šećera u prahu
- 1 jaje
- 1 žumanjak
- 350 g brašna
- 60 g rižinog brašna
- prstohvat soli
Krema od kivija i limete
- 5 manjih kivija
- 100 grama šećera
- 2 žlice soka limete
- 3 jaja
- 3 žumanjka
- 85 grama maslaca
Tijesto za pitu uvijek radimo po receptu naše pastry chefice Ivane Čuljak jer uvijek ispadne baš savršeno! Sastojci za tijesto vam moraju biti na sobnoj temperaturi. Zatim maslac izmiksajte sa šećerom u prahu dok ne dobijete glatku kremu te dodajte jaje i žumanjak. Sjedinite suhe sastojke te ih dodajte postepeno u smjesu od maslaca, šećera i jaja. Brzim pokretima umijesite glatko tijesto, umotajte ga u prozirnu foliju i pustite da odmori u hladnjaku sat vremena.
Za to vrijeme pripremite kremu. Napravite pire od vašeg kivija uz pomoć blendera ili štapnog miksera. Procijedite ga da bi odstranili njegove crne koštice. U manjem loncu s debljim dnom pomiješajte pire od kivija, sok limete i šećer. Umutite jaja te ih dodajte kiviju. Dodajte i maslac koji ste narezali na manje komade i na tihoj vatri miješajte dok se krema ne zgusne.
Rado bih vam rekla da će to trajati kratko, ali neće. Ne smije vam ni u jednom trenu krema zakipjeti, vatra ispod mora biti lagana i da, morate miješati cijelo vrijeme pjenjačom da se ne bi jaja skuhala jer ćete imati samo grudice. Strpljenje je tu bome vrlina, ali vjerujte, isplati se!
Kad se krema zgusne, stavite je sa strane da se prohladi, a vi za to vrijeme pripremiti podlogu za ovu pitu.
Tijesto razvaljajte i prebacite preko kalupa za pitu. Odrežite viškove, a na pitu unutra umetnite papir za pečenje te dodajte suhi grah koji će držati podlogu da se ne digne kod pečenja.
Pecite tijesto na temperaturi od 175°C prvo 10 minuta pa izvadite grah, a zatim nastavite peći još 10 minuta dok pita ne poprimi lijepu boju.
Mi smo od ostataka tijesta izrezali i par zvjezdica da bi s njima dekorirali gotovu pitu te smo ih pekli u kalupu u isto vrijeme, ali smo ih pekli samo deset minuta te smo ih izvadili već kad smo micali grah.
Ohladite pečeno tijesto te ga izvadite iz kalupa na podlogu za torte. Ulijte kremu u kalup, ukrasite s onim zvjezdicama koje ste izrezali od ostatka tijesta, posipajte ih šećerom u prahu te korom limete koju ste narezali na jako tanke trakice. Kasnije smo, prilikom degustacije, zaključili da baš ta kora limete daje još jedan poseban okus ovoj kombinaciji.
Naravno, iako smo znali da su šanse za to nikakve, nadali smo se zelenoj boji u ovoj kremi, no nije se dogodila. Ako baš želite istaknuti tu kivi zelenu boju, ne bojte se dodati kap dvije jestive zelene boje u kremu.
Pitu preko noći ostavite u hladnjaku i uživajte u njoj drugi dan dok se krema još više stisne i stopi s tijestom!
U slast!
