Proljeće je moje doba godine. Obožavam ga i da, želim ga jesti. Veselim mu se već unaprijed i sanjam recepte s mladim zelenilom pa čak i s koprivom. Koprivu nisam imala naviku jesti i nije mi padalo na pamet to ići brati jer kad sam bila dijete, bile su svugdje gdje sam htjela ići. I boljele su. Vrijeme je za osvetu! Pojest ću ih.
Tražeći po receptima, sjetila sam se da sam davno radila rudarsku greblicu u koju tradicionalno idu orasi, špinat ili upravo koprive. Rudarska greblica s koprivama će biti moj vijesnik proljeća.
Ime ovog specijaliteta dolazi iz samog mjesta Rude pokraj Samobora u kojem se, usmena predaja kaže, od 16. stoljeća upravo ovaj slani kolač priprema. Tada kao obrok koji su tamošnji rudari nosili sa sobom na posao, danas kao dio gastronomske baštine ima i svoje Dane rudarske greblice. Vrijedi isprobati, zar ne?
Potrebno vam je:
- 550 grama glatkog brašna
- 1 svježi kvasac
- 2,5 dcl mlijeka
- 2 dcl kiselog vrhnja
- sol
- 500 grama svježeg sira
- 1 jaje
- 200 grama koprive
- maslac
Kvasac za tijesto sam nadigla, kao i obično, s deci toplog mlijeka, malo brašna i šećera. Dodala u prosijano brašno, dodala ostatak mlijeka, sol i kiselo vrhnje. Zamijesila sam mekano tijesto i ostavila ga cca pola sata na toplom da se diže.
Za to vrijeme sam pripremila nadjev.
Ako idete sami u branje, dobar savjet zlata vrijedi i trebali bi znati je da se s mlade koprive trgaju samo prva četiri lista. I svakako ne zaboravite rukavice, iako se može desiti da zabole i preko njih.
Najbolja osveta? S njima u lonac.
U vrelu vodu sam strpala košaru kopriva. Znate, isto kao i sa špinatom, mislite da ih ima mnogo, a na kraju dobijete od košare kopriva par kvrgica blanširanog ocijeđenog lišća. Nisam ih dugo kuhala jer sam htjela da zadrže svoju finu zelenu boju pa sam ih odmah nakon par minuta kuhanja stavila pod ledenu vodu. Ocijedila sam ih i isjeckala na sitno za naš nadjev.
Svježi kravlji sir sam pomiješala sa jednim jajetom, posolila i dodala koprivama. Već u tom trenutku izgleda prekrasno. Jedva sam čekala da vidim gotovo jelo. Tijesto se taman dignulo i bilo je vrijeme za valjanje. Tijesto se valja na duplu veličinu tepsije u kojoj ćemo peći. Donja polovica na koju ide nadjev bi trebala biti mrvicu deblja od polovice koja prekriva nadjev. Znači polovicu stavimo na namašćen pleh, rasporedimo nadjev i prekrijemo ostatkom tijesta. Savijemo rubove da nadjev ne iscuri.
Izbola sam vilicom gornje tijesto i premazala ga domaćim maslacem prije pečenja.
Ubacila sam greblicu u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva na 25 minuta. Još vruću sam premazala s još malo maslaca i izrezala na lijepe komade. Preponosna sam kako mi je uspjela. Znam da nije iz Ruda i da treba upravo tamo otići probati pravu greblicu, ali i ova je zaista bila za prste polizati.
Svakako isprobajte!
