Od našeg zadnjeg teksta o faljenju posjeta Austriji prošlo je tjedan dana i na našu veliku žalost, nije se promijenilo puno toga. I dalje nam fali Advent u Beču i ono njihovo fino kuhano vino!
Naravno, ništa nas ne priječi da i dalje planiramo posjet austrijskoj metropoli, pivnicama, pivovarama, brzom bečkom na benzinskoj (BBB) i kad smo već kod tih okrepčevalnica, svakako treba spomenuti fijaker gulaš, koji je eto, zvijezda dana!
Kako kažu na stranici www.austria.info, za naziv ovog gulaša možemo zahvaliti vječito gladnim kočijašima poznatih bečkih kočija. Na raguu od govedine nalazi se slasna kombinacija kobasica i jaja na oko, a sočan umak obogaćen je velikom količinom plemenite slatke paprike porijeklom iz Szegeda. Potonji dolazi iz susjedne Mađarske. Čak je i legendarni kuhar Auguste Escoffier u 19. stoljeću dopremao „svoju“ papriku iz Szegeda u Francusku!
Naravno, Kasandra je za svoju Vilicu unijela neke svoje detalje, koristila baranjsku papriku i klonila se kima jer ga ne volimo, pa bacite oko i prepustite se uživanju. Kad si ga skuhate, naravno!
“Nepoznat mi fijaker gulaš je zapravo bio gušt kuhati jer obožavamo gulaše i poprilično ih često pripremamo. Baš su jedna divna kombinacija mesnog jela koje dođe na žlicu. Nje bilo teško prihvatiti se ovog posla i nahraniti najbliže što imam vječito gladnom kočijašu – Ribafisha.”
Potrebno vam je:
- 750 g žilavije govedine (buncek ili goveđa lopatica)
- 2 glavice luka
- 2 – 3 žlice plemenite slatke paprike
- malo kvasine
- 1 malo pakiranje umaka od rajčice
- 2 zdrobljena češnja češnjaka
- mažuran
- papar
- sol
- 4 – 5 žlica maslaca ili masti
- 2 para frankfurtskih kobasica (ili debrecinki)
- jaja
- kiseli krastavci
Pošto mi preferiramo svinjsku mast, tako smo i na tanke trakice narezan luk ubacili na otopljenu mast. Luk smo neprestano miješali da bi se stvorio što bogatiji umak. Kad je luk već dobrano omekšao, posipali smo ga bogato s crvenom mljevenom paprikom. Naša nije bila mađarska već ona kojom se Hrvatska silno ponosi – baranjska crvena paprika. Brzo smo promiješali i ulili malo kvasine.
Umiješali smo pire od rajčice i tu nismo šparali. Baš smo htjeli da se ta rajčica na kraju i osjeti. Dok se to krčkalo, meso smo narezali na kockice veličine zalogaja i ubacili u umak. Promiješali smo, prelili vodom da prekrije meso, ubacili začine i lagano kuhali gotovo 3 sata uz povremeno miješanje, a čim je nestalo tekućine pomalo smo je dolijevali. Nakon tri sata je naš gulaš bio spreman, taman slan, a pridružili smo mu i debrecinke koje smo ispekli na malo masnoće. Jaje na oko smo ispekli na toj istoj masnoći i poslužili sve zajedno uz sitno rezani kiseli krastavac.
Skuhali smo mi tu još i malo slanog krumpira, a jasno nam je sad zašto su kočijaši voljeli ovaj obrok – zasitan, a ukusan, davao im je potrebnu energiju za cijeli dan.
Današnji slatkiš je pak svevremenski linzer, keksić koji je sastavni dio svakog blagdanskog stola, stolića, a negdje bogami i nahtkaslića! Linz je kako kažu na službenoj stranici www.linz.at treći po veličini austrijski i glavni grad savezne države Gornje Austrije.
Smješten je na Dunavu na sjeveru zemlje, velik otprilike poput Splita, 2009. je godine s Vilniusom proglašen Europskim glavnim gradom kulture. Grad je udaljen svega 30 km od granice s Češkom, u dolini Linzer Becken okruženoj gorama idealnim za izlete i šetnje.
Linz se razvio iz rimske vojničke utvrde – Lentia, početkom 17. vijeka u njemu je predavao matematiku poznati astronom Johannes Kepler, a tu je 1832. nastala i prva europska željeznička pruga izvan Engleske koju su još vukli konji.
Od sredine 19. vijeka počinje razvoj metaloprerađivačke i tekstilne industrije, pa je danas jedan od najvećih austrijskih industrijskih i trgovačkih centara, kao i važna tranzitna luka.
Staro središte grada prepuno je turističkih znamenitosti: Stari dvorac, crkva sv. Martina (799.), ranobarokna gradska vijećnica, glavni trg sa spomenikom Presvetog Trojstva, župna crkva iz 13. st., stara katedrala, Palača Landhaus, tvrđava iz 19. stoljeća koju je izgradio nadvojvoda Maksimilijan d’Este i još puno toga.
U gradu svakako treba vidjeti i Akademiju industrijskog dizajna i umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti Lentos i koncertnu dvoranu Brucknerhaus. I naravno, dok ne odemo sami po njih, uživati u keksićima punjenim pekmezom koji su dobili ime upravo po njemu! Dame i gospodo, recept za linzereee!
Linzeri su kolačići svačijeg djetinjstva. Svi smo ih mirisali tražili još u limenim kutijama u koje su ih bake spremale. Stiglo nam je ovo najveselije božićno vrijeme i taman je vrijeme za pripremu prhkih linzera koji će, kad odstoje desetak dana, biti najbolji upravo za Božić.
Potrebno vam je:
- 110 g šećera u prahu
- 220 g maslaca
310 g glatkog brašna - 1 jaje
- 1 žličica ekstrakta vanilije
- limunova korica
- marmelada
- šećer u prahu za posipanje
U brašno utrljajte na listiće narezan hladni maslac. Dodajte jedno jaje i šećer u prahu. Naribajte u tijesto i malo korice limuna te dodajte žličicu ekstrakta vanilije. Brzo umijesite glatko tijesto, umotajte ga u prozirnu foliju i pustite da odmori pola sata u frižideru.
Nakon odmaranja, razvaljajte tijesto na 3 milimetra. Režite oblike, a mi smo se zaigrali s čak tri – rezali smo krugove, zvjezdice i cvjetove. Nemamo nažalost mali kalupić za ove centralne krugove, ali smo se poslužili čepom od malog ruma koji ga je savršeno zamijenio.
Pola oblika neka bude bez rupe, a drugoj polovici napravite rupe ili druge željene oblike – kroz njih će izvirati ta prepoznatljiva marmelada.
Pecite izrezane oblike na papiru za pečenje desetak minuta ili dok lagano ne dobiju boju. Pustite da se ohlade i krenite u izradu vaših linzera.
Pune oblike premažite željenom marmeladom. Mi smo koristili čak tri vrste – od kupina, limuna i jagode.
Na premazane oblike lijepite one s rupom i redajte gotove linzere na protvan. Posipajte gotove kolačiće bogato šećerom u prahu i prebacite u limenu kutiju.
Ako je moguće, čuvajte ih do Božića ili ih jednostavno smažite odmah!
FB: https://www.facebook.com/feelaustriaHR
Web: www.austria.info/hr
