Svaki blagdan usko vežemo uz jela na stolu. Božić nam tako kroz cijeli prosinac miriše na suhe kolačiće i medenjake, a Uskrs ne može proći bez mladog luka, šunke i jaja. Zanimalo nas je kako se slavi Uskrs u ostalim krajevima Hrvatske, a krenut ćemo prvo od Istre.

Još se živo sjećamo našeg boravka u Žminju i divne domaćice Lenke koja je na svako naše pitanje imala spreman odgovor pa smo se i ovaj put obratili baš njoj. Pitali smo je kako se slavi Uskrs u Istri, što je obavezno na uskrsnom stolu, a uspjeli smo i užicati recept za njihovu pincu kojom se itekako ponose. Osim što ima samo svoju manifestaciju “Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće”, u Istri su ispekli i najveću inačicu ove poslastice na svijetu koja je težila čak 36 kilograma, a ispekla ju je Zdenka Jakus.
Nama je najsimpatičniji običaj pičenja jaja, a svakako smo obratili pažnju i na njihov pire od bijele mrkve koji je bio zamjena za bakalar u danima posta.

Vazmene užanci

Uličnica (Cvjetna nedjelja)

u Istri je dobila naziv po maslini (uliki) čije se grančice tog dana nose u crkvu na blagoslov. Ulika je simbol mira, a nosi se kući kako bi ukućane pratila sreća. Ulika se uvijek stavljala na vidljivo mjesto u kući, a nekada se zaticala za gredu u štali, iznad ulaznih vrata, u ormar, a u novije vrijeme i u automobile. Za moć ulike vezivala su se razna vjerovanja, u slučaju bolesti skuhao bi se listić ulike i napravio čaj. Zatim, osušilo bi se par listića ulike, i s malo blagoslovne svijeće i ugljenom potpaliti i potkuriti po kući.

Vela šetimana

Duhovne pripreme za Uskrs počinju početkom tjedna ispovijedima u crkvi i jutarnjim misama. Od ponedjeljka do srijede detaljno se čistila kuća.

Veliki četvrtak

Nastupa zabrana zvonjenja svih crkvenih zvona. Zavezuju se zvona na iduća tri dana, a nekada su kapelani umjesto zvonom obrede u crkvi najavljivali škrgetalnicom. Od četvrtka se nije zvonilo niti škrgetalo. Skidala su se i zvona s vratova krava, koza i ovaca. Nekada se na Veliki četvrtak mijesio slatki kruh (pinca), međutim tradicija se napustila, a pinca se priprema u subotu.

Veliki petak

Petkom se nije radilo ništa na zemlji, taj se dan posti i moli. Post ili nemrs se prema tradiciji u Istri oduvijek poštovao. Pripremala se posebna posna hrana, odnosno sočivo (maneštra od slanca, krumpira i fažola) koje bi se začinilo s malo zafriganog bijelog česna il žbule. Osim sočiva, pripremale su se broskva, pasutice i bakalar. Bakalar je u sredinom 50 -ih godina bio pravi luksuz, a umjesto njega radio se pire od bijele istrijanske mrkve.

Velika subota

Prestaje zabrana zvonjenja zvona, a nekada kada je bilo puno životinja po selima, pastiri su ih okupljali i tjerali u krug da se drže zajedno i bolje napreduju. Bez obzira koliko obitelj bila siromašna, za Vazan se nastojala naći najbolja hrana. To se odnosilo na jaja kao simbol života i novog rađanja i na mladi luk koji simbolizira buđenje prirode. Mladi se luk uvijek vadio na Veliki četvrtak ili u subotu, a rastao je kao i dan danas u vinogradu blizu loze.
Svatko u obitelji dobio je po 2 jaja, jedno za vazmeni doručak, a drugo za Uskrsni ponedjeljak. Jaja su se piturivala (farbala) kuhanjem u ljuskama od luka. Na jaje se stavio listić ili cvijet, zamotao u najlon čarapu i tako kuhao u luku.

Vazmeno ručienje (Doručak)

Jedva se čekao Vazan (Uskrs) jer se tada kuhala plećka ( špaleta), a osim plećke kuhala se panceta, poglavuljina ( siromaška panceta koja se dobije kad se od prasca oguli vrat i glava to se stavi sušiti, to je zadebljani sloj, ima samo jedan slojić mesa sve drugo je mast – panceta je bila za kosce i malo tko si je pancetu mogao priuštiti), klobasice, žlomprt (ombolo).

Ona obitelj koja si je to mogla priuštiti pripremala je i janjetinu. Uz jaja i meso na stolu se našao slatki kruh (danas poznat pod nazivom pinca), a za djecu su se radile jajarice i tići. Hrana koja se pripremala za Vazan nosila se u subotu uvečer na blagoslov u crkvu. Nosila se u pokrivenoj košari. Osim mesa, jaja i luka na blagoslov se nosi i sol.
Na Vazmeno jutro , nakon molitve prvo se pojede blagoslovljena hrana, a posebno vjerovanje je da se mora prvo zagristi luk, da te ne ujede zmija. Mrvice i ljuske od jaja koje su ostale nakon jela moraju se baciti u vrt (da bude dobra intrada). A tradicija se sačuvala i dan danas.
Djeca su se radovala Vazmu i zbog pičenja jaja. Gađa se jaja, a cilj je bio da se zabije dinar u jaje.

Izvor: knjiga Vazmene užanci, 2017., Žminj

Pinca

Nekad se više koristio naziv slatki kruh, pa se kasnije ukorijenio naziv pinca. Pinca se ne smije jesti prije blagoslova, a počela se pripremati na Veliki četvrtak ili subotu. Nekada se pinca pekla na ognjišću pod čripnjom (pekom) ili u krušnim pećima. Kasnije u špaherima. Kad se tijesto premijesi i pinca oblikuje na vrhu se zareže znak križa , a prije ili poslije pečenja stave se listići blagoslovljene maslinove grančice. Pincu je trebalo znati dobro ispeći, a za biti siguran kako je ognjišće spremno bacile bi se mekinje , ako su one gorile onda ne bi bilo spremno. Tek kad bi se dimile značilo bi da se može staviti peći. Od istog tijesta radile su se jajarice (od tri trake isplete se pletenica) i na vrh stavilo jaje, tići ili kolombine.

Recept:

  • 1 kg brašna
  • 4 dag fece (kvasca)
  • 2 jaja
  • 4 dcl mljačnoga mlijeka
  • 1 dcl masti
  • 20 dag šećera
  • 8 dag rastopljenog maslaca
  • 1 vanilin šećer
  • Malo soli
  • Rakija i rum po želji
  • Suhe grožđice
  • Naribana korica limuna i naranče

Izvor: knjiga Vazmene užanci, 2017., Žminj

Hvala Lenki na informacijama i inspiraciji, a ako poželite ovaj Uskrs provesti u Istri, nećete ostati gladni, a sigurno ni žedni kraj ovakvih domaćina. I nikako nemojte propustiti pičenje jaja.

Izvor: knjiga Vazmene užanci, 2017., Žminj

MOGLO BI VAS ZANIMATI

KOMENTIRAJ