Rado odlazimo u Istru, posebice van sezone kad se u ovom biseru hrvatskog turizma može uživati punim plućima. Proljetos smo tako u Vrsaru posjetili dva restorana, Dvi palme i Fančita, a prije dva tjedna smo se vratili zbog Ribarske fešte.
Ostali smo dan duže pa smo pokušali otkriti kako se Vrsar, mali gradić između razvikanih Poreča i Rovinja, bori za svoje goste. I saznali smo – sadržajem. Nećete ovdje morati zadovoljiti se samo morem i suncem, vrsaranski gosti su aktivni i željni novih iskustava, a turistički djelatnici su itekako toga svjesni.
View this post on Instagram
Smjestili smo se u mobilnoj kućici kampa Porto sole. Kamp je pet friendly, kao i cijeli Vrsar. Toliko pasa na jednom mjestu nismo vidjeli nikad i opušteno smo mogli šetati s našim Dživom koji je svugdje bio dobrodošao i pomažen. U sklopu kampa je uređena i pseća plaža čije blagodati koriste ipak neki drugi četveronošci, naš je u kategoriji „hvali more, drž se kraja“.
Kamp je od samog Vrsara udaljen 15-ak minuta ugodne šetnje, no ako ćete poći do našeg prvog odredišta, Trga Degrassi i Rosinjole, ipak će vam trebati malo više vremena, ali i truda, jer slikovita vizura grada znači i bogovski uspon. Predložili smo neku uspinjaču, no onda smo se sjetili da su ovi gosti željni aktivnosti pa ovaj uspon zapravo nikome ne predstavlja problem.
Pošto je Vrsar smješten na brežuljku, bogat je i uređenim vidikovcima s kojih pogled puca na razvedenu obalu – u vrsarskom arhipelagu se skriva čak 18 otoka i otočića. Osim što je pogled na Stari grad predivan, čarobno je i prošetati njegovim ulicama među starim kamenim kućama koje su do danas zadržale svoj prepoznatljiv izgled. Ulice su žive, a Trg Degrassi ne možete zaobići i savršena je lokacija za odmoriti noge od uspona. Odlučili smo se za Rosinjolu – olive oil tasting bar. Ne mogu si zamisliti dražu aktivnost nakon uspona od kušanja istarskog maslinovog ulja, uz malo pršuta i sira. Dobro, da nije bilo jutro, pala bi i koja čaša vina, ovako smo se nagradili svježe cijeđenim sokovima.
Naručili smo mix bruschetta – s pršutom, ribom i maslinama. Fantastičan hrskavi snack za jutro bi definitivno bio zvijezda da nas nije osvojila plata sa sirevima, pršutom i istarskim kobasicama. Sljedeći put kad smo u Vrsaru, vraćamo se u predvečerje, jer je ovo lokacija na kojoj želimo uživati u slasnim zalogajima uz već spomenutu čašu vina. Nasmijana gospođa Izabela Janković nam je došla podijeliti detalje o proizvodima koje je stavila pred nas, ali i o svom maslinovom ulju u koje smo s guštom toćali kruščiće.
Punih želudaca, a već sa suncem dosta visoko, odlučili smo hlad potražiti u šumi. Na cestama Vrsara, ali i okolice, srest ćete puno biciklista. Nekad će vam malo ići na živce, nama jesu, ali ovi prvi vjesnici proljeća uz visibabe, su ovdje mnogobrojni. Šuma Kontija je savršena za njih s mnogim uređenim biciklističkim, ali i pješačkim stazama.
Kontija je rasprostranjena na površini od 65 hektara, a u njoj prevladava vegetacija bijeloga graba stara gotovo stoljeće i pol. Na samom početku šume se smjestio i Znanstveno – edukacijski centar ZEC Kontija sagrađen i opremljen u sklopu EU projekta „KLIM Kontija – Limski zaljev – Održivo upravljanje zaštićenim područjima“, a financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
Impresivna zgrada nastala na mjestu ruševne stancije zamišljena je kao mjesto edukacije nove generacije znanstvenika, ali i lokalnog stanovništva, turista te slučajnih prolaznika. Tamo smo zatekli male izviđače, gledali kako uživaju u prirodi, a prošetali smo i po samoj zgradi, naučili više o vegetaciji ovog područja, ali i poželjeli da smo baš sad mali znanstvenici koji u ovakvoj ustanovi mogu uživati.
Nakon ZEC-a smo prošetali do Mukabe, još jednog vidikovca izgrađenog na gomilama kamenja koji su još vidljivi ostaci prapovijesne gradine. S ovog modernog vidikovca pogled puca prema Vrsaru, Rovinju i Limskom zaljevu pa je savršena kulisa za selfije i panoramske fotografije ovog kraja. Pješice smo se, na veliko veselje našeg žuće, uputili kroz gustu šumu do špilje uz sami Limski zaljev.
Lumbardova špilja ili gusarska pećina veže se za legendu o gusaru Henryju Morganu koji se po pričama u nju skrio sa svojim plijenom, a osim spilje, danas je tamo i Pirate bar do kojeg se spušta strmim puteljkom, no kad stignete, s njega pak puca predivan pogled, a možete, baš poput nas i ovdje utažiti žeđ ili prigristi nešto.
Spustili smo se dalje do samog Limskog zaljeva gdje smo pričekali Umberta koji je po nas došao brodom pa nas provezao morskim putem do Vrsara. Dživo je odlično podnio vožnju, kao da je svaki dan na brodu, a mi smo se skroz opustili i uživali u pogledu. Limski zaljev je potopljeno krško korito rijeke (rijas), no pošto se ovdje pedesetih godina prošlog stoljeća snimao filmski hit Vikinzi u kojem su glavne uloge tumačili legendarni Kirk Douglas i Tony Curtis, a zaljev je za potrebe snimanja dobio ulogu fjorda, mnogi ga i danas nazivaju baš tako.
Nakon šetnje šumom, gusara i mora, bilo je vrijeme i za ručak, a popodnevnu okrjepu smo našli u Beach baru Casanova. Uz samo more, ovaj restoran osim fenomenalnog pogleda, nudi izbor hrane za cjelodnevni boravak na plaži. Doslovce možete doći ujutro i otići u smještaj tek navečer. Ako vam je do burgera, pa čak i da ga ponesete sa sobom na plažu, tu je. Ako želite pojesti konkretan obrok, i to imaju, a bogata je i lista koktela za one koji moraju imati fotku koktela uz plažu. Jer nismo ljetovali ako te slike nema u albumu!
View this post on Instagram
Odmah smo se osvježili koktelom, ali i predjelima. Oduševio nas je ceviche, ali i hrskave pržene kozice poslužene s pikantnim umakom. U ponudi imaju i bruschette koje gosti obožavaju, a kako smo prelazili nakon toga na konkretnija jela, tako su dolazili i novi kokteli.
Ma ovdje bismo definitivno mogli provesti dan. Najdraže nam jelo dana je stiglo odmah nakon predjela – njoki s kozicama, vrganjima i tartufima. Ovo mare e monti jelo nas je oborilo s nogu jer ovakvu kombinaciju još nismo kušali. Puno okusa i mirisa cijele Istre na jednom tanjuru. Isprobali smo još i hobotnicu s kremom od batata, pa i filete brancina sa zanimljivom kremom od blitve i krumpira. Nismo mogli odoljeti ni već spomenutom burgeru punom gorgonzole i brie sira, savršenom za aktivan dan na plaži. Umjesto deserta smo uzeli jedan espresso martini, još jedan od Casanovinih koktela koji nas je fino razbudio i dao nam poleta za dalje.
S koktela i obilnog ručka, pojurili smo do destilerije Imagine spirits u Marasima pored Vrsara. Taman između maslina, smjestila se ova destilerija čiji gin s aronijom – Pink Robin, već imamo doma. Morali smo ga isprobati i na licu mjesta pa smo uz kratku vođenu degustaciju saznali više o začinima koje koriste, bakrenom kotlu, a glasno smo pozdravili i biranje lokalnih i organskih sastojaka.
Pas je veselo trčkarao po masliniku, mi smo pijuckali gin tonike i upijali što sunce na terasi, što priče naših domaćina. Vratit ćemo se brzo!
Taman nam se ručak slegnuo pa smo navratili ni manje ni više nego do Mesnice Kalčić. Ma dobro, nije to bilo kakva mesnica. Ovo je osim mesnice, butik svega što valja u ovom kraju. Vlasnici se itekako trude da u svojoj ponudi imaju kvalitetno i lokalno. Od mesa, preko začinskih soli pa sve do vina. Pogled nam je vrludao po policama i vitrinama, prepoznavali smo proizvođače, razmjenjivali iskustva, ali i kušali, naravno, što nude. Vlasnik se sjetio da smo u proljeće nahvalili baš njegove kobasice koje smo kušali u Fančiti pa nam ih je odmah ponudio uz pršut i sireve, a isprobali smo i njihovo maslinovo ulje. Ponijeli smo i doma, naravno, da okus Istre, što duže traje u ustima.
Kako je najavljena Ribarska fešta odgođena, nama je ostala slobodna večer koju smo pak proveli na prepunoj terasi lokalnog bara Nieves. Oduševili smo se izborom craft piva, ali i prihvatljivim cijenama. Iako smo planirali ostati kratko, druženje je trajalo do dugo u noć, a ujutro smo jedva čekali poći na još jedan zanimljiv doručak.
Opet smo imali uspon do starog dijela Vrsara, ovog puta do caffe bara Ladonja koji od 8 – 13 svaki dan poslužuje i doručak. Odlučili smo se na malo zdravije varijante pa je tu bila bogata zdjela s granolom, voćem i jogurtom, ali i plata sireva te bruschette s avokadom i jajima.
Ladonja je dobila ime po drvetu ispod kojeg se tradicionalno okupljalo, a i dan danas gosti rado sjede baš ispod nje. Ladonja je smještena odmah pored kipa Casanove – slavnog posjetitelja Vrsara kojem je čak posvećena i jedna zanimljiva turistička tura. To smo ostavili za naš sljedeći posjet jer smo se uvjerili da ovaj mali gradić nudi itekako puno toga i treba ga otkrivati postepeno.
Koga god smo priupitali za neki tradicionalni recept u Vrsaru, svi su nam prvo rekli amareti. Prva asocijacija su bademi i pitanje kako su sad amareti tipični za ovaj kraj, no brzo su nadopunili: vrsaranski amareti. Oni se pak ne rade od badema već od lješnjaka, jaja i šećera . Iako na prvu nisam bila impresionirana ovim jednostavnim receptom, kad su bili gotovi, nismo mogli prestati ih jesti. Kažu da u Vrsaru postoji taj jedan izazov koji nitko ne prolazi, a to je da pojedeš samo jedan vrsaranski amaret. Još se čeka prvi koji će izazov uspješno odraditi.
Prošli smo cijelu radionicu amareta s gospođom Karmen Pilat, a sad kad znam cijeli recept, zasebno ću ga podijeliti s vama kad pribavim dobre lješnjake i bacim se na izradu! Karmen je bila itekako strpljiva s nama pa nam je dala da i mi zaprljamo ruke. Oblikovali smo kuglicu po kuglicu ovog ljepljivog tijesta i jedva čekali da zamiriše iz pećnice!
Bilo je vremena i za kupanje na plaži kampa, pokoju kavicu i šetnju vrsaranskom rivom, a vrijeme do fešte smo prikratili i posjetu obližnjoj vinariji Kadum u Buićima. Osvojili su zlato na Vinistri sa svojom svježom malvazijom, a jedva smo dočekali čuti malo više o vinariji, vinima i podružiti se s dragim ljudima koji stoje iza toga svega.
Vrijeme brzo prolazi u dobrom društvu pa je već bilo vrijeme za fenomenalnu Ribarsku feštu kojoj smo hvalospjeve već opjevali u prošlom tekstu.
Ribarska fešta u Vrsaru nudi izvanredan riblji street food, zabranjeni su pomfrit i ćevapi!
Hvala Vrsaru na opet odličnom druženju, savršenoj hrani, hvala što ste nam opet pokazali da možemo ponuditi puno više od sunca i mora.
Družimo se ubrzo opet!
