Kad se ispred tebe nađe kvalitetan komad tune, ne treba ti mašta.
Najbolji recepti kad si na otoku su oni najjednostavniji pa kad se ispred tebe nađe impresivan komad svježe ribe, vrijeme je za staviti maštu sa strane i uživati u izvornim okusima. Tako smo odreske ove tune pojeli prvo s gradela tek s malo soli. Umijeće je ispeći odrezak tune da svi budu zadovoljni, a mi smo bili najzadovoljniji s komadima koje je plamen tek malo oplahnuo.
Ostatke mesa oko rebara je domaćin postrugao žlicom, pokapao s malo limuna, posolio i popaprio te prelio domaćim maslinovim uljem. Ooo, da, pojesti ovako pripremljenu tunu, između redova maslina, uz čašu domaćeg otočkog vina, shvatiš da ni jedan restoran ovog svijeta ne može zamijeniti ove mirise, stol umrljan uljem i vesele ljude koji ćapaju komade iz tanjura i iskreno uživaju u okusu samog mora.
Mi smo se zaželjeli tatarskog od tune pa smo u svojoj verziji, osiromašeni nekim poželjnim sastojcima, nasjeckali fino ovo prekrasno meso. Naravno, počistili smo ga od žilica i onih tamnih dijelova (u kojima je uživao naš pas) te smo umiješali sitno sjeckani ljubičasti luk i ribani đumbir. Dok se to sljubljivalo i hladilo, pomiješali smo soja sos, sok pola limuna, još prstohvat ribanog đumbira, čajnu žličicu maslinovog ulja i prepržene sjemenke sezama.
Pomiješali smo umak s tunom i poslužili na preprženom kruhu kojeg smo lagano premazali s malo maslaca.
Omašili smo dekoraciju i još nekoliko sastojaka, ali uz ovaj ambijent i tako finu tunu, nije nam je ni trebalo.
Svakim danom shvaćamo koliko je zapravo skrivenih okusa i iskustava po našoj Hrvatskoj. Cijenimo svako autohtono iskustvo, zalogaj, gutljaj domaćeg vina i uživamo još malo u otočkoj priči koju pišu ljudi i njihov rad i trud.
