Da Đurina hiža radi ponedjeljkom, sad bi ovaj tekst počeo nekim bombastičnim naslovom o osvježenjima u ovom već kultnom restoranu. No, Đurina hiža ne radi ponedjeljkom, a mi smo neku tamo godišnjicu, koju ne bismo obilježavali da ova godina nije takva kakva je, htjeli proslaviti baš tamo.
Nikola Božić, takav kakav je, genijalac koji nikada ne miruje, odmah je imao plan B.
“Dolazimo mi kuhati k vama, to vam je naš poklon! “
I ljudi moji, kakvog li poklona! Srećom našom, novo pojačanje Đurine kuhinje, Katarina Vrenc nije ništa manje luda od Nikole pa je na njegovu ideju odmah pristala i mi smo samo mogli čekati taj ponedjeljak. Uzalud smo pitali što treba pripremiti jer je ovaj dvojac uletio u stan s kašetama što svježeg povrća što već unaprijed pripremljenih sastojaka. Ok, sa svim osim štapnog miksera ili blendera, jer su podrazumijevali da sigurno to imamo, a mi smo taman “između štapnih miksera” pa se s nekim stvarima ipak improviziralo. Naše isprike za to, no moramo priznati da uopće nismo primijetili ni taj tračak improvizacije jer su okusi točno onakvi kakvi trebaju biti – razmišljamo o njima i dva dana kasnije.
Prvo da vam kažem, da mi uopće nismo znali što ćemo jesti i kad je Katarina počela vaditi svoja čuda u nekakvim barrique octovima, marinirane vrganje, čuda od salate, mi smo vam sve to morali probati i prije nego je uopće došlo do serviranja.
Nemam baš ruku za povrće i rijetko spremim nešto što me baš oduševi, pa mi ovakva čudesa budu ravna mađioničarskom triku koji vidiš i onda danima razmišljaš o tome kako je majstor to izveo. S obzirom na to da je Katarina kod nas ostavila male zelene rajčice u marinadi, još uvijek gledam u njih i želim i sama to znati pripremiti doma. Srećom pa mi je draže napraviti izlet, otići u Đurinu hižu i uživati u svakom zalogaju jer sumnjam da bih išta približno dobro uspjela izvesti sama.
Mogu vam tu i ispjevati sonete o njihovom zagorskom kimchiju, a nešto što u restoranu zovu sezonska salata od korjenastog povrća, ja bih zamislila kao naribanu i nezačinjenu mrkvu i ciklu, eventualno celer, a ova salata je sama po sebi toliko dobra da bih jela samo nju. Tanko rezano hrskavo svježe povrće u savršenoj varijanti francuskog dresinga je bilo naprosto jelo za sebe u kojem smo uživali i idući dan. Toliko savršeno da sam tražila i recept.
Vrganje obožavamo, to već svi znaju, a ovi marinirani, preliveni s još maslinovog ulja su nestali s tanjura čim su nam bili posluženi. Katarinina iznenađujuće ukusna inačica zagorskih trganaca, koje ćemo ipak zvati njoki od buče s maslacem i kaduljom, su toliko oduševili Ribafisha da ih je većinu sam pojeo.
Sreća za nas, tu je bila i cvjetača. A sad da vam kažem, cvjetaču obožavam ukiseljenu. I to je to. Dosta sam bila skeptična prema ovom dijelu večere, no brzo sam bila i razuvjerena. Trebao je ovo biti pire od cvjetače, no s obzirom na to da smo “između štapnih miksera”, gnječilicom za krumpir je to povrće dobilo jednu zanimljivu rižastu teksturu te je u kombinaciji s maslacem od oraha ovo bio izvrstan prilog junećim rebrima.
Sočna smokeana juneća rebra su na momente vukla na najfinije bunceke koje smo ikad jeli, onako ljepljivo i slasno, a bbq umak koji je Katarina napravila od haskapa – sibirskih borovnica, je ova rebra učinio još posebnijima. Nismo obožavatelji slatkih umaka, a ovaj je bio taman aromatičan, nikako presladak i ovim rebrima je dao još jednu neočekivanu dimenziju.
Uz nekoliko boca vina i to dva pjenušca – Coletti Rosé i Rogić R te Rajnski rizling Jagunić, Jakopić Muškat i Rogić Traminac, bila je ovo jedna od večeri za pamćenje. Uz puno smijeha, u opuštenoj atmosferi, ovakvo iskustvo bismo vrlo rado opet ponovili.
Hvala Katarini i Nikoli na najljepšem poklonu, divnom druženju i hrani kakvu ova naša kuhinja rijetko vidi. Vidimo se ubrzo u Đurinoj hiži da probamo i ostale specijalitete s novog menija u Varaždinskim Toplicama!
