Nikola Božić je neki dan zakucao i na naša vrata, donio kašetu, pa rekla bih, svega pomalo. Nismo znali otkud bi krenuli; hoćemo li otvoriti prvo bocu vina, namazati na kruh malo kosane masti ili pripremiti roštilj za steak. Odlučili smo ipak prvo nazdraviti uspješnoj dostavi jednim pravim gemištom.
Ono što najviše volimo su obiteljske priče koje se kriju iza ovakvih genijalnih ideja, a upravo je takva ova Đurine hiže. Čije ruke mijese kruh, tko je obrao grožđe u svom vinogradu, a tko vrijedno sprema meso u dry ager, čitajte i kod nas u članku na linku.
Ovdje ćemo se više posvetiti zvijezdi te kašete koja nam je stigla iz Varaždinskih Toplica. Steaku odležanom 36 dana. Duplo više od broja dana u izolaciji, a čini nam se kao da traje vječno.
Zvat ćemo ga Steakzilla jer je bio ogroman i malo smo ga se bojali. Kad imaš takav komad mesa ispred sebe, moraš osjećati neku određenu dozu poštovanja. Ipak Nikola u sve što radi daje puno ljubavi i pažnje, i to se osjeća.
Naravno da smo zvali samog majstora da nas savjetuje oko pripreme jer nikako nismo željeli uništiti ovakav izvanredan primjerak. Nikola nas je uputio u tajne pripreme koje smo jedva popamtili, tri minute, pa tri, pa dvije, pa dvije, pa… Vrlo lako smo se izgubili jer nas oboje krasi poražavajuća sposobnost koncentracije.
No, uspjeli smo. Bacili smo taj steak na naš balkonski Weber i brojali minute.
Kako je uspjelo, možete pogledati u videu u nastavku, a za više informacija, cijena i ponude, bacite još jednom oko na tekst o svemu lijepom što u Đurinoj hiži upravo rade za nas i u ovim teškim danima.
Domaće gastro delicije putuju Hrvatskom!
