Dok će mnogi kao prvu asocijaciju na božićni stol navesti pečenu puricu, francusku salatu, pa i one slatke prhke vanilin kiflice, u mojoj je obitelji taj božićni dan počinjao – hladetinom.
U ovo se nesigurno doba zaista okrećemo nekim toplijim vrijednostima pa i tim proslavama Božića u krugu najbliže obitelji. To je prepoznala i Mesnica Ravlić te svojm kampanjom #božićnapriča žele potaknuti salvu tih lijepih obiteljskih druženja za stolom i dijeljenja baš takvih toplih iskustava kojih nam, unatoč svemu, neće ni ove godine manjkati.
Nas je ova inicijativa podsjetila na samo božićno jutro i taj doručak koji pamtimo. Ništa se tu nije spektakularno događalo za stolom, ali je bilo naše, uz okićenu jelku, jaslice ispod nje, pa čak i slamu pod stolom, jela se hladetina. I domaće kobasice, naravno.
Poštovanje prema životinji i prema mesu koje smo od nje blagovali se pokazuje baš kroz iskorištavanje svakog dijela te životinje, a baš je hladetina jedno od tih jela.
Siromašno jelo, ostavština baka i djedova koji su od nekih otpadnih dijelova stvarali obrok vrijedan pisanja o njemu. Američke filmove u kojima djeca izlaze iz soba na božićno jutro pod bor pun darova, zamjenjuje onaj slalom između zdjelica koje se čuvaju na balkonu da bi vidio hoće li Božić ove godine ipak biti bijeli.
I onda taj božićni doručak koji svi obožavamo jer je topliji od svih doručaka. Svi za stolom i s tom hladetinom koju nisam nimalo znala cijeniti kao dijete, a sad bi je namirisala na kilometre samo zato što podsjeća na dom. I ta božićna jutra kad su roditelji tamanili te zdjelice, a ja sam žvakala domaće kobasice i već se pitala što je za ručak. Još masne brade od tih kobasica, trpala sam u usta vanilin kiflice i uvijek isprobavala hladetinu tek usput iz mamine zdjelice.
Miris domaće crvene paprike, masti i papra – ovaj me želatinasti obrok uvijek podsjeća na mamu i tatu koji su vješto oglabali te koščice dok sam ja već žvakala neki treći kolačić.
Ove sam godine odlučila pripremiti svoju prvu hladetinu, a meso sam potražila opet na Trešnjevačkom placu u mesnici Ravlić. Volim njihove proizvode, a unaprijed sam naručila i te ne tako lako dobavljive komade.
Čekala me vreća kožica, repova, nogica, a bila je tu i svinjska glava kojoj se najviše veselio Ribafish. Pošto nemamo tako veliki lonac koji bi podnio svu tu količini mesa, ipak smo dio odlučili sačuvati za neke druge recepte ili ponovljenu hladetinu, taman za Božić.
A mi smo se već ušuškali u to blagdansko raspoloženje, okitili stan i u toj nekoj toplini doma provodimo ovaj mjesec i kuhamo. Ovaj put hladetinu.
Potrebno vam je:
- svinjske kožice
- pola glave
- dvije svinjske nogice
- rep
- nekoliko očišćenih mrkvi
- sol
- papar
- listovi lovora
- voda
U lonac utrpajte meso i povrće. Zalijte hladnom vodom i na laganoj vatri kuhajte nekoliko sati. Mi smo svoju hladetinu pripremali 4 sata. Sigurno je sat vremena bilo potrebno da zakuha, a zatim je lagano kipjela tri sata.
Neće tijekom kuhanja previše izgubiti na volumenu, no ako vam je potrebno još vode, nikako ne dodajte hladnu već samo vrelu vodu.
Kako ćete znati da je hladetina gotova?
Na žličici izvadite malo juhe, naravno, prvo probajte je li dovoljno slana, a zatim stavite malo juhe među prste i provjerite lijepi li se me. Naša je bila kao moment ljepilo u tom trenu, svi prstići su se zalijepili i znali smo da je gotova. Još smo je malo posolili i obrali višak masnoće s površine. Izvadili smo meso na dasku i, za razliku one hladetine koju su moji roditelji obožavali, ja sam odmah skinula još vruće meso s kostiju i ubacila u zdjelice ispunjene juhom.
Posipali smo je bogato crvenom mljevenom paprikom – slatkom i dimljenom te smo je još dodatno popaprili.
Savršeno je vrijeme da se zdjelice puste u nekoj hladnoj sobi da se stisnu, a bit će dobar i natkriveni balkon. Napravili smo je za cijeli mjesec pa je trebalo dosta prostora za zdjelice, a bome smo i zapalili svijeću da se naša prva hladetina i stisne preko noći.
Jutro je brzo došlo, sa strepnjom smo pogledali hladetinu i – bila je savršena.
Odmah smo se bacili na degustaciju i odmah su se uspomene probudile. Možda vam hladetina nije najdraže jelo ikad, ali vrijedi sačuvati tu tradiciju za nove naraštaje, bar u ovo božićno vrijeme. Uvijek će se naći neki obožavatelj ovog jela s kojim možete podijeliti zdjelicu ove delicije.
Dobar vam tek!
